U IME NARODA
Foto: Š. Kadrić, Josip Pejaković
Ševko Kadrić
Skoro je u dnevnom listu «Oslobođenje» Iranska ambasada napala jednog od bosanskih pisama sloveći optužbu zlokobnim «U ime Boga», tad sam se sjetio Josipa Pejakovića i njegovog «U ime naroda» kojim je trebalo odgovoriti onima što se iza Boga sklanjaju istresajući sopstvenu srdžbu u tuđoj zemlji na tuđeg pisca.
Nije prošlo nekoliko dana kad mi neko trubi iz auta, ne poznadoh ga pa mu odpozdravih rukom i prođoh, on opet trubi i maše, kad Josip pa još Pejaković. Popismo kafu i vratismo se jednoj od najpopularnijih emisija trenutno u medijskom prostoru našim jezikom omeđenim. Ispred ovog «našim jezikom» neka svako od čitalaca unese ime jezika po volji ali važno je da se i tada dobro razumijemo kad to hoćemo.
Dugo sam živio sa monodramom «Oj živote» a onda počeo živjeti sa idejom da upravo te ljude pronađem u stvarnosti, govori Jospip uvodeći u priču sinove Dejana i Sašu ali i suprugu Vesnu Mašić. Njih dvojica, ponekad i trojica pa i svo četvoro, zaprte se kamerama, paketima i put bespuća gdje pravi ovovremeni junaci i žive. Ko su i kakvi su ne treba opisivati, gledanost emisije govori da je to suvišno.
Emisija istražuje, oslikava društvo i u onom segmentu koji se vješto i bestijano prikriva. Vrši humanitarnu zadaću pomažući ljudima da kažu svoju nevolju i animira one koji su voljni da im pomognu. Psihološki ona daje jezik onim ljudima kojima je oduzet govor, davno i sam jezik iščupan. Oni pričaju pokretom ruku, izrazom lica, izbama u kojim borave haljetcima kojim su odjenuti. Ti ljudi su u najvećem gurnuti pod tepih aktuelne vlasti, a mi ih vadimo i stavljamo pred svjetlo dana i svjetno naše savjesti, govori Josip objašnjava, gestikulira, podiže ton kao da se na konju vrti u nekom svom gluhom barutu.
Na trenutak je odlutao od onih emisija koje smo vidjeli, ljudi koje smo i čuli i vidjeli i govori o onima koje želi staviti pred kamere, onima po Skandinaviji razasutim, onima koji ovdje nisu a ni tamo ih nema. Na jesen bi ekipa «U ime naroda» trebala do Kopenhagena, Hamletova dvorca u Helsingoru i dalje preko Helsingborga ko zna gdje u Skandinaviji. To gdje će tačno snimati i boraviti ponajviše zavisi od nas po Skandinaviji razasutih i ideja koje ekipi ponudimo, govori Josip pozivajući Bosance i Hercegovce iz Skandinavije da nešto kažu i u ime naroda. Adresa za ideje i kontakst je
Vidimo se u Skandinaviji, poručuje Josip Pejaković, kao da u ime naroda govori.
