PRVO ZAJEDNIČKO JUTRO
Raspukli nar
krvari na suncu
i u zraku miriše sol;
vjetar tjera lađu u luku
a tvoje tijelo se odmara
u mojoj zjenici.
...suha narandžina kora
na stolu,
u šalicama ocrtani
još svježi tragovi sudbine,
a moj život u tvojim rukama ...
Sinoć se spoji toplina ljeta
u našim usnama
i sazrele oluje strasti
obrisaše iza sebe
sve praznine prošlosti.
....u zraku miriše sol
a tvoje tijelo
još se u mojoj zjenici kupa...
Safeta Osmičić
Heerlen, 10. 09. 2007.
VAŠAR U MOME GRADU
Cirkuska šatra;
marioneta na koncu treperi;
zube krvoločne
tigar na krotitelja ceri
a u njemu
zečije srce dršće;
balerina u ružičastom
na prstima
kontinente preskače;
riba-djevojka,
sirena u čaši vode,
uzdahe lakovjernima krade;
u buretu straha
motociklist
smrtonosne spirale ocrtava;
na ringišpilu
ljuljaška jedna
visoko leti
pa nisko pada;
i svi se sugrađani smiju
i uživaju
jer su akteri cirkusa
moga grada.
Heerlen, 01. 04. 2008.
|
PONUĐENO-UZVRAĆENO
Ponudili smo jedno drugom
najljepše šarene laže.
TI:
zakletvu na istinu,
sladoled na štapiću
sa dva staklenca pride,
filozofiju ludog Ničea,
prijateljski poljubac
bez primjesa seksa,
da si totalni kokuz,
onako, usputno,
beletristiku,
za pred spavanje...
JA:
da imam samo tebe,
dvije krofne,
suhih šljiva,
tek koliko u šaku stane,
kartu za raj,
gnijezdo gugutke,
i poeziju
pisanu za drugoga,
podvaljenu tebi,
i ogromnu zakletvu
da te želim samo za prijatelja!
Uzeli smo ponuđeno,
uzvratili istom mjerom,
a onda
popušili,
onako, za kraj,
i zatvorili odškrinuta vrata.
Safeta Osmičić
Heerlen, 22. 05. 2008.
ŽIVOT
U karavani života
i moja čerga jezdi;
konji mi stari
točkovi nepodmazani.
Ali još uvijek
pokadšto
zacvili šugavo pseto
i na Mjesec lane,
a ja
zajedno sa konjima vrisnem.
Safeta Osmičić
Heerlen, 20. 12. 2008.
 |
