SVETOZAR PUDARIĆ – heroj iz naše ulice

S. Kadric

 

Svetozar Pudaric

Sinoć (26 maja 2009) sam pratio emisiju na RTS, na temu optužbe za masakar vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici maja 1992. gdoine. Gosti u studiju su bili predstavnik ministarstva R Srbije, Mladen Ivanić iz Banjaluke i [b]Pudarić Svetozar[/b] iz Sarajeva. Uz simpatičnu ali politički obojenu voditeljicu, se na trenutke uključivao i jedan iz Ministarstva pravosuđa, takođe Srbije, onog koje je proslijedilo interpolu potjernice za 19 građana BiH zbog «navodnog» masakriranja vojnika JNA u Sarajevu. Navodnog, ne da sporim slučaj i nevino pobijenih ljudi, već zato što je riječ o optužnici, ovaj put jako politički doziranoj.

Ali krenimo redom, povezujuća nit svih učesnika je to što su Srbi i to je naglašeno da bi gledaoci više vjerovali gostima i optužnici. Odmah je član predsjedništva [b]Željko Komšić[/b] markiran kao čovjek koji je krivac za narušavanje idiličnih odnosa ove dvije zemlje, čovjek koji iz «sasvim privatnih razloga» neće da primi ministra vanjskih poslova Srbije (Jeremića), nece da dođe u Beograd na poziv predsjednika Tadića ali i traži pokretanje krivičnog gonjenja za zlocine [b]Dobrice Ćosića i Lilića[/b]. (U Beograd nisu išli ni on ni Silajdžić, samo otišao Radmanović).

Da bi priča dobila na ozbiljnosti, gledaoci se podsjećaju da će biti prikazani mučni snimci tog masakra o kom je riječ (Dobrovoljačka ulica). Zatim ide scena tranvaja u plamenu, vojnika koji mrtvi leže po pločniku, vojnika BiH armije koji im nešto rove po džepovima. Uz film ide i audio snimak komunikacije između nekog ko obavještava da ide UNPOFOR i da treba što prije kolonu uništiti. (Nešto kao bježite iz šume eto šumara). Šokiran snimcima, gledam tranvaje i vrtim sliku po glavi razmišljajući gdje je snimljena, razmišljam o srbijanskom gledaocu koji poslije ovoga odmah odlazi na mjesto mobilizacije i ide da sveti srpsku mladost...

Svetozar Pudarić se nije dao zbiniti, tu pred očima gledalaca je na najefikasnijei i najbolji način pokazao šta znači gebelsova fašistička propaganda i šta su stvarni razlozi zašto Željko Komšić, ne želi u Beograd i ne želi primati beogradske misionare, ali i zašto traži da se podigne optužnica protiv Dobrice Ćosića i Lilića.

«Željko Komšić ne želi u Beograd sve dok je [b]Ilija Jurišić[/b] u beogradskim zatvorima».
Ostalo prepričavam tako da neću stavljati citate: [i]Snimci koje smo vidjeli nemaju veze sa Dobrovoljačkom ulicom ni masakrom koji je spomenut, riječ je o napadu JNA na civilne objekte Parlamenta BiH dva dana ranije. Vojnici koje smo gledali mrtve na pločniku su žrtve te agresije na grad i njihovih oficira. Lično sam bio u neposrednoj blizini u prostorijama SDP-a i sve gledao. Ton uz snimke je nadodan iz nekih od kasnijeih događanja. UMPROFOR taj dan niti je reagovao niti bio u pokretu....[/i]

Zaprepaštena i zbunjena voditeljica je konstantno vraćala priču na Dobrovojačku ulicu, dok je nije prekinuo Ivanic potvrđujući Pudarićeve tvrdnje da slike nemaju nikakve veze sa dogadjajem iz Dobrovoljačke, istina on je cijelo vrijeme bio najrevnosniji advokat Beograda, optužujući Sarajevo da ono kao stalno optužuje Beograd za nešto a Beograd sa tim nema nikakave veze... Taj dio priče nije nov, ali ova priča je posvećena istinskom heroju večeri, [b]Svetozaru Pudariću[/b], koji je imao još što-šta da kaže ali ga prekidoše uz famozno «rekao si više nego što smo očekivali». Bravo Pudariću.

Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0