OD ZLATA BISERA

Bisera Suljić Boškailo

Ševko Kadrić, Sarajevo novembar 2009.

Odavno se kanim da pišem o Biseri Suljić Boškailo, bosanskoj književnici čija toplina, poetičnost i smišljenost pisane riječi mi je odavno za oko zapala. Roman ”Goli Otok”, valjada u naboju sličnih tema me ostavio ravnodušnim, ”La perla” natjerala da razmišljam, ”Pešter”, oduševio. Svoje oduševljenje sam autorici i rekao ali na tome i ostalo. Kad je Bisera doktorirala na njemačkoj književnosti putevi nam se nisu ukrstili, i izbor za profesora na univerzitetu nam je promakao, kad stiže vijest da je bosanska književnica dobila prestižnu nagradu na konkursu za neobjavljeni roman u Srbiji, pretpostavljate, da se iza onog neobjavljenog romana (sad i objavljenog) krije Bisera Suljić Boškailo. Recenzenti napisali da je Biserino čudesno prozno sazvučje, kulminiralo u „Biliji” (nagrađenom romanu). Dalje stoji da istoimena glavna protagonistkinja markantne sudbine, u uvodu deskriptivno najavljena u formi jedne rijeke sa tri izvora, nemirne naravi i temperamentna duha, ironijom života postaje žrtva pomahnitale mladosti. Šurujući s poznim košmarima, tumara po šumama i gorama, svijesno pristajući na ponižavajuće uloge mučenice tijela svog. E pa sretno, velim, povod sjajan da Biseru napokon predstavimo i našim čitaocima.  Čestitah nagradu njoj, ali i djeci i mužu koji je ispraćaju i sačekuju sa dugih i čestih putovanja.


Upravo kao da si pročitao roman „Bilija“. I Biliju njen muž ispraća i dočekuje sa putovanja, kaže slavljenica.

B.P: Kako te dojmila vijest da je baš tvoj rukopis najbolji među stotinjak prispjelih na konkursu “Dereta”?

 

To priznanje je za mene bilo jedna vrsta pečata na dokument prirode koja ti je podarila talenat za to čime se baviš, meni znači talenat za pisanje. Nagrade su u suštini samo potvrda drugih da to što radiš je dobro. Bila sam sretna jer je ta nagrada značila i veliki ulazak u jedan za mene novi svijet i prostor. Ja sam bosanskohercegovačka književnica koja je ovim djelom ušla i u srpsku književnost, što nije ništa neobično kada se zna da je  Sandžak, odnosno taj dio Srbije moj zavičaj. Ovo je bio dokaz da mi umjetnici ne vidimo nikakve granice među narodima i državama, odgovara hodajući po granicama kao po plitkoj vodi.

Pitam je kad i kao se nasukala na bogumilsku iliti patarensku mitologiju, recenzenti su upravo nju istakli kao osvježenje i dobru književnu ideju.

Mitologija je čarobna i nikada nepravaziđena hrana umjetnosti. To je univerzalni govor svih što se umjetnošću bave. Ja sam samo koristila taj govor i prilagodila ga našem prostoru. I koliko god čovjek bio moderan on ne može bez tog iskonskog. Neko uzima da je to bogumilska tema, po meni je to više vjerska tema koja se nalazi u mnogim vjerskim knjigama, govori za simbole i vjerske teme spremna.

B.P: Tvoja literatura je obilježena lucidnom erotiziranom lirikom i temema karakterističnim za ljude otrgnute od zavičaja. To si čak i naglasila u jednom ranijem razgovoru da je ovo priznanje koliko tebi toliko i tvom Sandžaku. Međutim ti nisi nostalgični i patetični posmatrač stvari ti si njihov akter, ti si profesor na univerzitetu, okićen naučnom titulom doktora... taj ugao posmatranja je dosta privilegovan ali i obavezujući, posmatrati zavičaj iz daljine uz znanje koje imaš.

 

Bisera: Literatura obilježena erotiziranom lirikom? Da. Za mene nema tabu-tema. Ako građa koju obrađujem zahtijeva i taj neizbježni segment iz života, znači, to nešto erotsko, zašto da o tome ne pišem? To moram, jer je to sastavni dio života. Bez tog dijela moji junaci bi bili nepotpuni i nedovršeni. Ja pišem o različitim ljubavima, a uopšte dio ljubavi je, po prirodi, i erotika.

Da, to je i nagrada Sandzaku, iako se ja tu ne bih zaustavila, nego bih rekla i nagrada Bosni. Ja sam sa svojih sedamnaest godina otišla na studije iz mog zavičaja Sandžaka. A Bosna je postala moj novi dom. Moj muž i moji sinovovi su ponosni Bosanci. I ja sam dio njih. No, svog zavičaja se ne odričem. Vratila sam se upravo svom zavičaju gdje studentima prenosim, svoje po svijetu stečeno, znanje. U Njemačkoj, gdje sam studirala i magistrirala i na postdiplomskim studijama odradila jedan dio svog doktorata, a da se zna, doktorsku tezu sam odbranila u svom zavičaju, stekla sam neprocjenjivo znanje koje sada koristim kao energiju dok stvaram svoja djela. Ono što sam i gdje sam, to su i tu su i junakinje mojih romana, pa i poezije.

 

Šta dalje, ideje, istraživanja, pitam radoznao.

 

Roman „Bilija“ započinje rečenicom: „Biliju, odnosno našu Bi, celi je život pratila Zvijezda Slučajnosti.” Tako i mene prati ta zvijezda. Odnosno one me vodi, a ja idem tamo za njom kuda ona hoće. I samo na kraju kažem: “Bože dragi, hvala ti.” Zaista imam najčešće osjećaj da me Bog i previše voli i da je bolje isplanirao moj život nego to ja mogu. Mislim da me je stvorio da pišem i da će me u te svijetove i dalje voditi. A na mene dosta započetog materijala čeka. Ono što bih ipak sad  najviše voljela je da Mi podari snagu da završim scenario za prvi sandžački film.


 



Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0