sevko

Prije 17 godina, iz svog toplog doma, ispred prestravljene porodice, zatečen, sa stotinama drugih na stratište je odveden slikar gradom obilježen i grad njim, Čaki. Bio je profesor, umjetnik, boem, ali i više od toga dio duše grada sa njim izrasla. Na svu sreću dio slika je ostao da se vidi o čemu je razmišljao, šta je volio i kako, dio je ostao u prijatlejima da pamte, ali i opominje.

SLIKAR gradom određen
Edisa Razman, na otvaranju izložbe ubijenog slikara, 2002. godine

Čaki je rođen u Foči 1950. 

Sve zamišljenje vrhove i nedodirljiva sanjarenja Ismet Čaušević – Čaki smjestio je i sačuvao u dolini svoje Drine i dječački doživljenje Ćehotine – u gradu čiji je naziv ispisivao, samo po službenoj neminovnosti.

U svim drugim okolnostima: zamamljivim, narativnim, stvaralačkim Foču je izgovarao slikom žene, bojama prirodnih darova, glasovima vode, nadanjima uzvišenih ljubavi.

Infatilno, skoro, odan svom gradu i njegovim ljudima svoju je biografiju, smirenošću Džumhura i šarmom Sidrana izražavao sa nekoliko riječi u fočoljublje:

„Rodio se, dobro progledao, prohod'o, odškolov'o se, zavolio i volim... sve u njoj volim.“

A Sarajevo? – kratko bi završio: „Iš'o po pečat“. (Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti – prva generacija).

Ismet Čaušević je ime među Fočacima. On je neko među slikarima. Veliki – među ljudima. Sin majke Hafe izgubljene u izbjegličkoj samoći idiličnog irskog pejzaža s čežnjivim iščekivanjem povratka i glasa o svome sinu Ismetu. Sin je oca Bećira, sretnog rahmetlije (za života gledao svoju djecu) koji nije dočekao nestanak svog sina Ismeta i smrt sina Mustafe (mladog ga uzele posljedice dvoipogodišnjeg robijanja u KPD Foča).

Čaki je dijete svog rodnog grada. Nebrojeno puta je obradovao građane Foče samostalnim i kolektivnim izložbama, zidnim dekoracijama i usputnim zapisima na školskim sveskama, školskim porukama, rođendanskim i drugim čestitkama, salvetama, spomenarima...

Opus koji je pred vama otrgnut je od zla. Sakupljen od porodice i čuvara ljepote.

A, ova izložba?

Poruka da Čaki traje – u Foči i svuda... da se zlo topi – kao snijeg!

 

Boem, I.Č. Čaki

 

Potok, I.Č. Čaki

 

Livada, I.Č. Čaki