TARIQ ALI, pisac mora misliti a njegovo pisanje treba biti angažirano

 

Š. Kadrić i Tariq Ali u Bošnjačkom institutu u Sarajevu

 

Ševko Kadrić

 

Tariq Ali, je pakistansko-britanski književnik, reditelj i politički analitičar, koji je bio gost XXII sajma knjige u Sarajevu. Bila je to prilika da se sretne urednik časopisa New Left Review, pisac pet romana o islamu „Islamski kvintet“ i jedan od najznačajnijih lijevo orijentisanih intelektualaca današnjice.


Iz biografije Tariqa Alija čitamo da je rođen u Pakistanu, studirao političke nauke, filozofiju i ekonomiju na Oksfordskom univerzitetu, da je kao student  bio veliki protivnik rata u Vijetnamu, da je na knjigu „Sukob civilizacija“  Samuela Huntingtona odgovorio knjigom „Sukob fundamentalizama“. Svakako za čitaoce dobre literature treba spomenuti i naslove romana: „U sijenci narova drveta", „Knjiga o Saladinu", „Kamena žena", „Sultan u Palermu" i „Noć zlatne leptirice“.

 

Otkud ideja bavljenja islamom u Evropi kroz literaturu, pitam poslije predstavljanja knjiga u Bošnjačkom institutu, ali bilježim i pitanja na koja je odgovarao na tribini.

Tariq Ali: Isčitavao sam (h)istoriju Španije i to onaj njen „islamski dio“ i začudila me činjenica da je cijelih skoro šest stotina godina Španije tog doba stalo u dvije rečenice: „Arapi su nas pokorili tada, mi smo ih otjerali tada“ i to je bilo sve. Otišao sam u Španiju tražeći tragove tog postojanja na terenu, puno toga je sravnjeno sa zemljom, ali ne i u dušama ljudi. Otišao sam u selo, daleko od grada i razgovarao sa ljudima. Govorili su mi priče sa toliko uvjerljivosti  da sam osjetio glasove i vrisak prognanih i poubijanih ljudi u zraku. Pun impresija, ali i gorčine požalio sam se prijatleju. „Zapiši to!“ rekao je.

 

Nisam znao o čemu tačno bih trebao pisati, ali imao sam želju da pišem o izgubljenoj civilizaciji islama u Španiji. Kada sam vidio spomenike, shvatio sam da ih moram oživjeti – zamisliti kako je život porodica na tom području tekao, malo prije nego što će ih istrijebiti. Tako sam napisao "U sjeni narovog drveta". Onda su ostali romani bili prirodan nastavak toga. Da, zaista je drukčiji taj proces pisanja fikcije, jer kad pišete bilo kakav roman, povijesni ili kakav drugi, mnogo toga izroni iz vas. Nešto što je zakopano duboko u vašem sjećanju i iskustvu, i o čemu obično ne razmišljate.

 

Otprilike to je taj dio priče na koji sam htio da odgovorim postavljajući sebi ključno pitanje: Kako Španjolci mogu preskočiti, izbrisati, šest vijekova svoje (h)istorije samo zato što ona u sebi sadrži i taj okus, boju, poruku i sliku islama? Španiju tog vremena su gradili Španjolci, španskim znojem, mukom, kamenom i ako je ona dekorisana i orijentom.

 


U „sukobu civilizacija“ islam je predstavljen kao ideologija koja nije imala „kulturu političkoga mišljenja“?


Ali:
U povijesti islamske kulture, u srednjovjekovnom periodu, imali ste, naprimjer, dugu i opsežnu filozofsku debatu, koju je predvodio Ibn Rušd u Španiji, a koji je u 12. stoljeću napisao u jednom dokumentu da žene trebaju imati prava. Rekao je, ako reducirate aktivno stanovništvo a tretirate žene kao biljke, država će atrofirati i umrijeti. Ljudi ne znaju da je ovakvih debata bilo u srednjovjekovnom islamu. Po tome znamo kako su žive bile ove zajednice, iz dokumenata ili samo fragmenata koji su iza njih ostali. Islamska kultura danas živi u getu, a to ne mora biti tako. Nema osnove za to.

 

Ti si lijevo orjenitisan intelektualac ali sa dosta simpatija prema Titu?

Tariq Ali: Socijalizam u Rusiji se pretvorio u svoju suprotnost, partijski sekretar je postao Bog a komunizam nova religija, jedini koji se tome suprostavio bio je Tito. Kada je Staljinu rekao „ne“, Tito je postao demonizirana figura u svjetskom komunističkom pokretu. Disidente su tada nazivali „titoistima“.


Misliš li da je bilo šanse da se rat u Jugoslaviji izbjegne?


Tariq Ali:
Da. Mislim da je postojala realna mogućnost da se rat ne desi. Neke su promjene, bile nužne. Jednostavno, društvo se moralo malo više otvoriti. Iako, Jugoslavija nikada nije bila ni slična Sovjetskom savezu. Bilo je represije, ali nikada na tom nivou. Krah Sovjetskog saveza stvorio je vakum u Evropi. Da je Sovjetski savez nastavio postojati, čak i reformiran, ne mislim da bi se Jugoslavija raspala. Vakum koji se stvorio natjerao je neke evropske zemlje da pomisle kako je ovo prilika da ponovo povrate utjecaj koji su imale, Nijemci pogotovo. Od svih evropskih država, smatram tadašnje njemačke države u velikoj mjeri odgovornim za raspad Jugoslavije. Oni to znaju, dobro znaju šta su učinili.


Da su lideri Evropske unije rekli svim liderima jugoslovenskih republika, dat ćemo vam šest milijardi eura da od Jugoslavije napravite labavu federaciju, oni bi to učinili. Ali EU nije tako razmišljala. U tom procesu, svi bivši vođe iz socijalizma, Tuđman, Milošević, počeli su sa luđačkim nacionalizmom. To nije bilo neizbježno, pod uvjetom da je vodstvo bilo drugačije i da nije bilo toliko uplitanja stranih sila. Po mom mišljenju, dakle, raspad Jugoslavije nije bio neizbježan. Strane sile su osnažile i poduprle nacionaliste.


(H)istoričar, filozof ili pisac ko ima više šansi da utiče na našu stvarnost?


Tariq Ali:
Može biti bilo ko od njih. Ne mora nužno biti iz jedne od tih kategorija. Nekada romanopisac može svjedočiti, nekada filozof. Problem nije u tome, već je ključno pitanje da li je on osoba koja razmišlja o svijetu. To ne može biti neko ko je zakopan, zatvoren u svoje područje znanja, a pritom ne razmišlja o svijetu. Bilo da je u pitanju akademski rad ili fikcija, ponekad ljudi, jednostavno, žive u nekom sićušnom svijetu. Mora se biti angažiran, da bi svjedočilo.


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0