DENIS dječak sa velikog panoa
Denis Mlivić 1 i 2
Prisjetite se onih velikih reklamnih panoa iz prodavnica sportske opreme i odjeće za dječake po svijetu razasutih. Svakako ima ih puno, ali želim vas podsjetiti na onu sa koje nas gleda dječak rasčupane crne kose, izrazito krupnih i crnih očiju, ozbiljna i bezazlena pogleda. Taj dječak se zove Denis Mlivić i želim da ga upoznate.
Denis je rođen u Štokholmu 1998. godine. Emina iz Banjaluke i Dino iz Sarajeva, u ljubavi se sreli baš u Štokholmu i posrećilo im se. Kad je dijete za pleas pristiglo poslali ga u školu pleasa u Marikansdans studio. Učiteljica, Marika, ga po plesu primjetila i izabrala u naprednu grupu, ali i preporučila "Synk Casting", firmi koja okuplja mlade i nalazi im posao u svijetu mode. Poslije nekoliko probnih snimanja "Stadium" ga izabrao za reklamu svojih proizvoda i tako počelo. Polarn i Pyret ima svoje ekspoziture u 23 zemlje svijeta. Redaju se velike firme koje trebaju Denisove usluge: Stadium, Kia-auto, Polarn o Pyret i Eniro u Švedskoj, njemacki Otto, Nappa kompany i CPH basic u Danskoj. Samo Stedijum je Denisove slike izložio u svim zemljama u Skandinaviji.
Manekenstvo Denisu dođe više kao igra i dobra zabava uz to se nešto i zaradi, kaže zauzet snimanjem pice u piceriji u Helsingborgu gdje se častimo. Nije mu mrsko ni to što je u školi i tamo gdje se pojavljuje popularan. “Učitelj u školi mu dao nadimak "all round kille", kojim god poslom da se bavi dovede ga do kraja i ozbiljno, moguće da je to dio i ovog iskustva sa modne piste i odnosa prema kamerama, ali i našeg odgoja”, govori ponosni otac Dino. Denis trenira đžudo, gimnastiku, dobar je u fudbalu, šahu. Prije par mjeseci je u svojoj kategoriji u džudou osvojio zlatnu medalju u prvenstvu na nivou regije Skåne. U matematici je najbolji u razredu, od predmeta kaže da obožava engleski i bosanski jezik, geografiju.
Često ga učenici ali I učiteljica moli da priča kako je bilo na zadnjim snimanjima. On se načas uvuče u oko fotografa i objektiv kamere pa objašnajva šta je ono što oni traže kod dobrog modela, onda ode na onu stranu gdje obično on stoji pa objašnjava kako se on ponaša da bi dobili sliku koju ljudi vole vidjeti, ali i na kojoj garderoba lijepo stoji. Fotografija je umejtonost, to je Denis već sjajno uočio, slika komunicira sa svojom publikom I mimo modela, mimo fotografa, ona naprosto počinje da živi svoj život. Upravo tako je nastala i ova fotografija na kojoj “mali” Denis prilazi “velikom” Denisu na zidu praveći novu priču, neobična susreta njih dvojice.
Ponosni smo na njegovu radoznalost i ozbiljnost u prilazu onom čim se bavi, neka proba šta želi i izabere ono u čemu uživa i čim u životu želi da se bavi na duže staze, govori otac Dino. Mi, kao roditelji, na školu ne gledamo kao naši roditelji, u smislu "prvo škola pa sve ostalo". Mislimo da ako ima šansu, treba je iskoristiti i na tome graditi svoju budućnost a za školu ima vremena. Nije pedagoški ali to je naše mišljenje naučeno gorkim iskustvom iz Bosne, opet će otac ubacujući u priču i mamu, Eminu.
Denis ide svojim životnim putem, trenutno velikim slikama popločanim, da ako od njih i svoju kućicu iz snova napravi.
