BOGUMILI kao inspiracija (englesko - bosanski)

Novo, drugo izdanje

BOSANSKI STEĆCI -

plamen koji grije

sevko kadric, bogumili kao inspiracija, bogomils as inspiracion


Bosanski patareni ili bogumili, su historijski, kulturološki i sociološki
fenomen, evropskoj kulturnoj javnosti malo ili nikako poznat.
Rijetki poznavaoci fenomena bosanskih bogumila, fascinirani kulturnim
tragom koji su iza sebe ostavili, u kamenim nadgrobnim spomenicima,
će im odrediti epohalno i grandiozno mjesto u kulturi i umjetnosti
Evrope pa i svijeta.


Tako će švedski historičar Hans Furuhagen ustvrditi “da su inspirisali
protestantizam u Evropi” misleći na Martina Lutera i reformizam (1517.
godine) koji je građen na bogumilskom principu obraćanja Gospodu
na svom jeziku. Nesuđeni hrvatski nobelovac Miroslav Krleža će zapisati
da “Evropa i nema spomenike kulture osim bosanskih bogumilskih
stećaka”.


Engleski arheolog Artur Evans (poznat po otkriću Minoiske palate kod
Knososa na Kreti) svojim istraživanjem i knjigom o stećcima je evropskoj
janosti otkrio i stećke i pataransku kulturu.
Profesor Džemal Sokolović je bosanske bogumile nazvao “prvim evropskim
protestantima”.

Cijeloj priči dodajmo i plejadu umjetnika koji su stvarali inspirisani
stvaralaštvom bosanskih bogumila poput Tina Ujevića, Lazara Drljače,
Maka Dizdara... ili velikana koje su njihova djela i vjerovanja među bogumile
smjestila Lava Tolstoja ili Mahatmu Gandhija.


Mak Dizdar će za bogumilske stećke reći: “Stećak je za mene ono što
nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da
vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija,
ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i
život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.”


Najveći doprinos priči o bogumilima, omogućili su sami bogumili,
ostavljajući iza sebe ogroman broj kamenih stećaka sa porukama na
njima.
Od osmog vijeka, nove ere, do danas, je preteklo preko 66 478 kamenih
stećaka a najveći broj njih, preko 80%, se nalazi na prostoru
Bosne i Hercegovine.

Osvajajući prostore nastanjene bogumilima, i proganjajući ih kao jeretike,
katolička i pravoslavna crkva uništavale su i ostatke njihove kulture,
a kamene stećke koristile za gradnju svojih crkava ili utvrda.
Specifičnost i fenomen pisanih bogumilskih poruka, uklesanih na
kamene stećke, je u tome što one dolaze kao poruke onih koji više nisu
među živima, onih koji govore neponovljivim iskustvom: ”Da mi se ispod
ove stijene dići svaki bi mi novi dan bio po jedan pravi život”.
Poruke sadrže sve ono što ispunjava i suštinu sama čovjeka: ljubav,
strahove, radost, žal, sumnju.1 Sam kameni stećak je doživljen kao
veza, oči, između dva svijta: ”Nemojte prevaliti ovaj kamen. To su moje
oči kroz koje i dalje zvijezde i Šiparu gledam”.


I kao po pravilu na njima čitamo žal za rastancima i želju za ponovnim
susretima sa dragima: ”... u ovoj beskrajnoj šutnji ja slutim prisustvo i
nagovještaj tvojih ne Božijih koraka. Ako je to još i Božija kazna ja se toj
kazni svojim ludim srcem radujem.”

Ovo je prvi put da i na engleskom jeziku čitaocu nudimo dio priče o
bogumilskim stećcima i porukama bogumila kroz epitafe, kratku priču
o njima uz obilje fotografija samih stećaka.

Za ovu priču o bogumilima neizmjerno sam zahvalan tragu koji su o
njima ostavili: Arthur Evans, Miroslav Krleža, Hans Furuhagen, Mak
Dizdar i mnogi drugi koji su se grijali na istoj, bogumilskoj, vatri.
Posebnu zahvalnost dugujem dr. Nenadu Tanoviću sakupljaču i čuvaru
poruka u kamenu davno ostavljnih.
___________________

1 Sumnju ovdje naglašavamo jer nju kao odnos sprem života i Gospoda, na kamenim
stećcima srećemo cijelih 6 vijekova prije Francuske revolucije 1789. god. koja
je kao osnovnu pokretačku ideju imala upravo sumnju kao zamjenu za religijski
princip vjerovanje (isključenje sumnje u crkvu i Boga). ”I rodi se sumnja u duši
mojoj sumnji nesklonoj, da i Ti negdje ne čekaš spasenje od mene ko što ja čekah
od Tebe.


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0