JUTARNJA KAFA - M. C. Arnautović

Mustafa Cico Arnautović

Kopenhagen, bajkopisac Andersen u bronzi i prognani trebinjski pjesnik sa pogledom uprtim u daljinu


Prošli vikend sam proveo u Kopenhagenu, išao u susret proljeću, kažu da sa juga dolazi. Koliko god da se to činilo neuklopivim u geografiju, meni je Kopenhagen Jug e na tom Jugu, već skoro dvije decenije drugujem sa prognanim trebinjskim pjesnikom Cicom M. Arnautovićem. Nisam vjernički tip, ne vjerujem u sudbinu, ali putevi naših života su se, na sreću, upleli i tako traju osluškujući jedan drugog. Doduše iščitavali smo jedan drugom i ono što nije napisano a nikad ni neće.

Bezmalo, Cico je pročitao sve što sam ispisao u ovom vremenu, nevremenu, ljudu, neljudu, ja izčitavao njegovu poeziju, u knjige je uokvirivao, davao joj krila da poleti i na drugim jezicima, i poletila. "Ptice na rukama" ostale kao trag, poruka, piće pjesme žednima.

Javio sam se da dolazim. "Nije novina da dolaziš, već da se javljaš", šali se sa onu stranu slušalice umjesto dobrodošlice. Već sam mu poslao prelomljene njegove nove pjesme, moj novi roman, i mimo susreta, jedan oko drugog se zabavili a Gordana oko oboice.

Zavirismo u poeziju, očešasmo se o Prevera, Dučića, Andrića, Maka Dizdara...
"Sve ono što si do sada pisao je uvod u ovo što si napisao sada", govoreći mjereći riječi što će na usta izaći zadržavajući u sebi one što nije htio da se čuju. Spomenu i nekoliko prepoznatljivih detalja iz romana "Pelin i makovi" radi ravnanja i tad to bi sve. Poslao sam mu roman u prelomu, sad mu i cijelu knjigu ostavih, zagleda Berbera na koricama, odmjera papir i ostavlja na stranu.

Čuo sam ga do kasno noću kako čita u dnevnom boravku, ja prelistavao knjige iz njegove biblioteke uz krevet u gostiljskoj sobi. Mislim, soba je za goste kad ja dođem inače to je kutak u kom on piše. Čitam Sarajlićeve neobjavljene pjesme na danskom jeziku, mislim da je to jedan od posljednjih izbora koje je pjesnik sam napravio, boraveći u Kopenhagenu, koju godinu prije nego će u vječnost otići.

Sutra dan sunce nas mami  na šetnju Kopenhagenom, Gordana ga vreaća sa vrata da se poljube, zaboravio a to mu se rijetko dešava. Kafu pijemo u Gradskoj kafani ispod velike slike Andersena na zidu okačene. Razgovaramo o temama koje šetnja i život serviraju ne pitajući nas. Ulovih mu zamišljen pogled pred Andersenovim bistom u bronzi izljevenoj, pitajući se da li će Bosanci, znati voljeti Cicinu poeziju kao što on voli Bosnu, ili kao što Danci vole i cijene Andersena.

Na kraju mu iščupah i nakoliko novih pjesama, do sada ne objavljenih, one mi dođu kao stanje duha prijatelje i pjesnika koji me na Jug s proljeća mami.



JA IDEM ZA SVOJIM TRAGOM

 

Misli se razvlače i kidaju

Nestaju u kljunovima

Zbunjenih ptica

Zemlja sumnja

U svoju prirodnost

Ja idem za svojim tragom

Kao vazduh

Samo u jednom pravcu

Za koji ne zna kompas

Drveće se izjeda medjusobno

Naočigled jednookog sunca

 

 

Ulice se dozivaju

 

Zora se noći iskrada

Kojoj se spomenici ironično osmjehuju

U sebe ukopani

 

Prolaznici ih ne primjećuju

 

Hoće li vrijeme dozvoliti

Da ovo drvo izraste

Bar još jedan santimetar

 

 

 

 

 

RIJEČI SE TOPE

 

Riječi se tope u snu

Slijevaju niz lice

Gube po čitavom tijelu

Stopala ukucavaju

U zrak pod nogama

Osjećam njihovo bubnjanje

U raspadanju

I misli ponestaje

Slušam oblake kako dišu

Dok se moj pogled

U ponoru rastače

Zveckaju nove riječi

Nad mojom glavom

Bez prestanka

Ne mogu dole ni gore

Prikovan za vazduh

Koji oponaša strpljenje kamena

 


 

 

CRTEŽ ILI OGLEDALO

 

 

Ako se duše ruše u sekundama

Koje zovemo vrijeme

 

Plamenovi kuća su svjećnjaci

Koji se o svetkovinama

 

Pale

 

Zemlja nema lice

Nema lice ni onaj

Koji je zemlju stvorio

 

To što vidimo u ogledalu je crtež

 

 

 

 

JUTARNJA KAFA

 

 

Bljesne jutarnje sunce

I njegova sjenka u isto vrijeme

 

Nema izbora

 

Postoje ptice

Čiji se pjev lijepi za prozore

Oplemenjuje sluh

 

Takve ptice ne lete

 

Sunčane mrlje zatvaraju oči

 

Izbor je limitiran

Bježati nema smisla

 

Noć se provukla kroz prste

Ostavila jutro

Za jutarnju kafu

 

Obukli su ti olovne cipele

Da se planeta drži za tebe

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0