PROIZVODNJA ODGOVORNIH LJUDI

Osvrt na kjigu Noama Chomskog II (Noam Chomsky, Kritika kapitalističke demokratije)

Ševko Kadrić


Munk - Krik


Sjećate li se ”Životinjske farme”  Georgea Orwella, kultnog djela političke satire?  Ne treba vas podsjećati da se cijela priča odnosi na  staljinistički Sovjetski Savez i takav tip totalitarne države. Interesantno je istaći da je trideset godina po prvom objavljivanju knjige i njenim strahobalnim učinkom na razobličavanju komunističke opasnosti u rukopisu pisca pronadjen predgovor  knjizi koji govori da je životinjska farma zapravo osvrt na "Književnu cenzuru u Engleskoj”.   ”Mi nemamo KGB za vratom, ali krajnji ishod je skoro isti. Ljudi koji imaju samostalne ideje ili koji krivo razmišljaju su isključeni” poruka je pisca.

 

U ovom ”slučajno” zaturenom predgovoru knjizi interesantna je fatalna sličnost izmedju funkcionisanja dvije birokratije one ”u ime komunizma” i ove ”u ime kapitalističke demokratije”. ”Misli su one koje mogu odvesti do djela te ih je stoga potrebno držati na uzici,” uoči će Chomski baš kao i Meša Selimović smrtnu opasnost svake državne birokratije. I dok Selimović odvraća Ahmeta Šaba od pobune tjerajući ga da se bavi beskorisnim (”Lovi ribu Ahmete Sabo”) to Chomski tvrdi da se narod u  razvijenim demokracijama najefektivnije može kontrolirati kontroliranjem ali i proizvodjenjem njegove misli.

 

Šta zapravo znači proizvodjenje pristanka kod ljudi?


Zastrašujuće djeluje da praktično demokratski izabran predsjednik države, koja je obvladala sa proizvodjenjem i kontrolom misli kod ljudi, može preduzeti bilo koju aktivnost pa i rat i tek kasnije tražiti pristanak, saglasnost, pridobijati masu za svoju ideju!?

 

”Kada proizvodite pristanak, možete zanemariti činjenicu da, formalno, puno ljudi ima pravo glasa. To može postati nebitno jer mi možemo proizvesti pristanak i osigurati da njihov izbor i stavovi budu strukturirani na način koji nama odgovara. To se zove primjenjivanje lekcija propagandne agencije”, jedna je od  tvrdnji Walter Lippmanna najcjenjenije osoba američkog novinarstva već pola stoljeća.

 

Sa kontrolom i proizvodjenjem misli ali i proizvodnjom pristanka i nužnih iluzija treba početi od najranijih formi obrazovanja, sve do formiranja elite. Sustav indoktrinacije jest taj koji nas uči kako se trebamo ponašati, što trebamo misliti i zastupati. Po njemu mediji koji su pod kontrolom megakorporacija odnosno privatnog bogatstva, imaju tu indoktrinarnu ulogu.  ”Kompletan medisjki sistem ima zadaću  da proizvodi "odgovorne ljude" koji trebaju stvari preuzeti u svoje ruke. Ti "odgovorni ljudi" posjeduju određenu moć, aktivno sudjeluju u političkome životu, dogovaraju kandidate za izbore, te, duboko indoktrinirani, kontroliraju, ili barem pokušavaju kontrolirati, "zbunjeno stado pasivnih promatrača", piše Chomski.

 

Slika stvarnosti koju ti mediji prikazuju je vrlo često u suprotnosti sa stvarnim problemima i teškoćama. Probleme malih ljudi takvi mediji redovito izostavljaju, ili, ako se već odluče na to, spominju besmislene stvari vezane uz njihove vlade i gospodare. Primjera radi problem useljenika i njihova integrisanja mediji zapadnih zemalja prešućuju. Jedno švedsko istraživanje je pokazalo da od 10 tema u kojima se bave useljenicima 6 govori o pomoći domacina tim ljudima, 3 od o sportskim uspjesima pojedinaca i klubova a tek jedan govori o svemu ostalom.

 

Industrija zabave dio strategije kontrole misli


Postoje različiti mediji koji rade različite stvari, kao što su industrija zabave, Hollywood, sapunice, itd., pa čak i većina novina u zemlji (velika većina njih). Oni usmjeravaju masovnu publiku. Zadatak ovih medija je dvojak, prvo da zaposlenima ne razasipa radnu snagu koju u narednom danu treba da prodaju kako bi zadržali ili povećali kupovnu moć, drugi je da im odvrati paznju od stvarnih problema, od toga šta ”dobri momci” rade njima ili širom svijeta. Dio te price je svakako i balkansko isksutvo sa proizvodjenjem turbo-folka ali i njegovim učinkom upravo na tom planu u pripremi za rat, ratu ali i danas.

 

Imamo još jedan sektor medija, elitne medije koji određuju program rada i okvir unutar kojega svi ostali djeluju, djeluju zato što su elitni mediji ti koji imaju dovoljno sredstava za takve stvari. Primjera radi  New York Times i CBS. Njihova publika su većinom povlašteni ljudi, ljudi koji čitaju New York Times - ljudi koji su bogati ili dio onoga što se ponekad naziva političkom klasom. Oni su konstantno uključeni u politički sustav. To su najčešće menadžeri. Politički menadžeri, poslovni menadžeri (šefovi korporacija, na primjer), znanstveni menadžeri (sveučilišni profesori), ili novinari uključeni u organizaciju načina na koji ljudi razmišljaju i vide stvari.

 

Elitni mediji su uspostavili okvir unutar kojega ostali djeluju. Associated Press naprimjer konstantno stvara obilje vijesti, popodne se vijesti pojave i u formi "Priopćenja urednicima: Sutrašnji New York Times će imati sljedeće priče na naslovnoj stranici." Svrha toga je da urednici novina na njihovom prostoru uticaja znaju šta treba da rade.  Ako slučajno isti taj urednik iskoči iz tračnica, ako piše stvari koje se ne sviđaju velikim novinama, brzo ćete uslijediti reakcija.  Postoji mnogo načina na koje moćni mogu kazniti neposlusnost. Taj okvir je prilično pouzdan i razumljivo je da je on samo odraz očitih struktura moći, podsjeća Chomski.

 

Masovni mediji žele odvratiti pažnju ljudi. Neka rade nešto drugo, ali neka nama (vodećim ljudima) ne smetaju. Neka se zabavljaju uz profesionalne sportove, seks skandalima ili poznatim osobama i njihovim problemima, produktima porno industrije (seksi sopovi, internet, časopisi, javne kuće) bilo čime, samo da nije ozbiljno. Režiseri ovih spotova kao i cijelog zaludjivanja moraju biti vrhunski momci koji znaju kako se poigrava našim nervama, našim strpljenjem, našim emocijama, naprosto dok njih gledamo da nam ništa drugo ne pada na pamet.

 

Proizvod medija je publika


Zavirimo li dublje u adresu tih glavnih momaka onda vidimo da su New York Times i CBS, one velike, vrlo probitačne korporacije.

 

Ako ste pomislili da je proizvod New York Timesa novina, ili CBS-a TV program, prevarili ste se, njihov proizvod je čitalačka ili gledalačka publika.  Oni ne zarađuju kada im kupimo novine, čak mnogo novina se dijeli i besplatno (Metro i sl.)  proizvod su im privilegirani ljudi, kao i oni koji pišu za njih, ljudi najvišega ranga koji donose odluke u društvu.

 

Interesantno je da oni polaze od stanovišta da masovnu populaciju čine "neobrazovani i dosadni nestručnjaci", koji se moraju držati izvan javne sredine zato što su preglupi iako ih uključimo samo će stvarati neprilike. Njihov posao je da budu "promatrači", ne "sudionici".

 

Svako malo im je dopušteno glasati, izabrati jednog od onih pametnih tipova. Tada se od njih očekuje da odu kući i rade nešto drugo, gledaju nogomet, zabavne emisije ili porno filmove na primjer. Sudionike zovemo "odgovorni ljudi", a pisac je, naravno, uvijek jedan od njih.

 

Porast americkog uticaja


Prvi svjetski rat je bio velika prekretnica za SAD-a u svijetu.  SAD su bile iznimno bogate, s ogromnim prednostima, te su krajem devetnaestoga stoljeća postale ekonomski najmoćnije na svijetu. Međutim, nisu bile veliki igrač na svjetskoj pozornici. Moć SAD-a se proširila na Karipske otoke, dio Pacifika, ali ne i puno dalje.

 

Nakon Drugoga svjetskog rata SAD su više-manje zagospodarile svijetom.   Amerika je od dužnika postala zemlja koja daje kredite. Nije bila moćna kao Velika Britanija, ali je po prvi put postala bitna u svijetu.

 

Amerika je oduvijek bila pacifistička zemlja.  Woodrow Wilson je 1916. izabran za predsjednika zbog svojih antiratnih političkih nazora. Ljudi se nisu želili boriti u tuđim ratovima. Zemlja se suprostavljala Prvome svjetskom ratu i Wilson je bio izabran zbog takvog programa rada. Slogan im je bio "mir bez pobjede". Međutim, Wilson je namjeravao ići u rat. Zato se postavljalo pitanje: Kako natjerati pacifistički narod da postanu pomahnitali luđaci koji žele ubijati Nijemce?

 

Sustav propagande iz dva rata u Americi je radjen na principu ustrojavanja vojnih jedinica "ustrojavati ljudske umove na način na koji vojska ustrojava svoje jedinice". Tvorac teorije je Bernays.   Poznat je po programu navikavanja žena na pušenje.   Žene tada nisu pušile, a on je vodio velike kampanje za Chesterfield. Metode su vam već poznate - modeli i filmske zvijezde s cigaretama u ustima, i slične stvari. Bio je veličan zbog toga. Tako je postao najznačajnija osoba u industriji, a njegova knjiga o propagandi je postala glavni priručnik.

 

James Madison je na konvenciji o novom poretku definirao da glavni cilj kontrole misli mora biti "zaštita bogate manjine od većine", i mora biti osmišljena na način da postigne cilj da ga i većina podrži. U slučaju Bosne taj cilj je očito realizovan a izbori dodju kao naknadna saglasnot već učinjenom.


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0