KLUB POZNATIH
Avaz maj 2014
Ime i prezime:Ševko Kadrić
Datum i mjesto rođenja: 8 maj Foča
Koji je Vaš najveći po-rok: Mislim, dakle postojim. Želim odživjeti sopstveni život po sopstvenoj mjeri, ne tražeći mjeru i drugima.
Biste li donirali organe: Da, svakako ako bi nekom drugom bili od koristi.
Šta pomislite kada Vam crna mačka prijeđe pr ko puta: Trudim se da ne pokažem suetu, strah, predrasude ali i praznovjerje. I crna mačka je samo mačka.
Šta svaka dama mora imati u tašni, a muškarac u novčaniku: Lakše je odgovoriti šta nemaju a trebali bi. Sigurno nemaju potvrdu o sposobnosti da prave čovjeka, a trebali bi. Sve ostalo što imamo u torbama i novčanicima danas se doima nevažnim pred činjenicom da sve manje znamo praviti i stvarati novog čovjeka.
Ima li istine u izreci "Ko pjeva zlo ne misli": Razložno tvrdim da parole pa ni ova nisu dovoljne za tvrdnju, djelo je potvrda tvrdnji i približava nas istini. Svjedočim da sam u aprilu 1992. Godine letio od Beograda do Bihaća avionom u kom je bilo i nekoliko stotina uniformisanih zločinaca, pjevali su, ali i mislili i činili zlo.
Da je sutra smak svijeta, šta biste danas uradili: Jedan sam od onih koji ništa ne ostavlja za specijalni trenutak (pa nitaj), živim život koji je u svakom svom trenutku poseban, specijalan. Tu životnu filozofiju (ideologiju) smatram prirodnijom od one koja nas cijeli život priprema za odlučan čin, sudnji dan i sl.
Je li bolje danas biti lijep ili pametan: Pamet, sama po sebi je dovoljna ljepota, da joj nebih tražio protutežu u prolaznosti, što jeste ljepota, koja je sama po sebi relativna.
Politika je za Vas: Mudrost odživljavanja sopstvenog života, ne mudri ljudi je pretvaraju u vještinu vladanja drugima.
Jeste li ikada izdali prijatelja: Trudio sam se da pomognem i onima koje apriori ne ubrajamo u prijatelje, ukoliko sam nehatom prijatelju učinio nepravdu smatram to velikim ličnim grijehom.
Je li Vaša slava gorkog ili slatkog okusa: Tvrdim da sam bogat i sretan zato što pokušavam njegovati zdravlje, znanje, kreativnost i ljubav. Slava je pojam kom ne dajme nikakav značaj.
Otkrijte nam jednu tajnu: Uspijem li da je sebi otkrijem, podijeliću je sa vama.
Čega se najviše sramite: Neukosti onih do kojih mi je stalo ili od kojih i moja sudbina zavisi.
Najljepša žena/muškarac je: Oni što sretno spoje zdravlje, znanje, kreativnost i ljubav.
Kada je brak dobar brak: Kad je sretna osnova za dobru porodicu (zajednicu) kao osnovu svakog zdravog društva.
Je li jutro pametnije od večeri: Zavisi, ponekad od jutra do večeri naučimo puno toga što nije za pocijeniti, ali to još uvijek nije razlog da donosimo brzoplete odluke.
Neostvarena želja: Da Sarajevo postane zdrav grad po mjeri čovjeka.
Omiljeni film: Ipak „Valter brani Sarajevo“, mada se pokazalo da glumac (Živoinović) u realnu životu nije ostao dostojan te uloge.
Vaš hobi: Planinarstvo (tačnije visokogorstvo, alpinizam) uz nužne elemente, skijanja, fotografije, slikanja....
Sportista koji Vas inspirira: Ingemar Stenmark, Muhamed Šišić, Stipe Božić i u zadnje vrijeme Zlatan Ibrahimović.
Sjećate li se prvog poljupca: Kako da ne, kad ovo nebi čitao Dušan Šehovac onda bih smio priznati da je vezan za njegovu mlađu sestru, ovako neka ostane tajna.
Šta je Vaš najveći strah: Moj dobri drugar Cico Arnautović bi rekao, plašim se ljudi sa jednom pročitanom knjigom. Obzirom da veliki dio njih danas vlada ovim prostorima i mene je njih strah.
Najdraža pjesma: Najčešće recitujem Jesenjinovu „Je si li živa staričice moja“, mada su i Jesenjin i ona kojoj sam je recitovao odavno u početku iz kog smo došli i kom se treba vratiti.
Kada ste posljednji put bili na izložbi ili u pozo-rištu: Izložbe su sastavni dio mog života, ili ih postavljam ili otvaram. Što se tiče pozorišta, posljednje „Veče sa Sidranom“ sam sa puno ljubavi, pažnje i poštivanja odslušao i odgledao u Kamernom 55 u Sarajevu.
Citat koji pamtite: „Oni što u sve sumnjaju, olako mogu i u sve da povjeruju“, slika i prilika postkomunističkih društava.
Omiljena modna marka: Takvu nemam.
Osoba koja Vas živcira: Takva ne postoji, ne zbog nje već mene.
