sevko

Youtube.com




TV Sarajevo, 1991.

Između, naoko dva rata, onog u Hrvatskoj i onog što je već uvelike kucao na vrata u Bosni, TV Sarajevo, je u okvicu večernjeg dnevnika, pokrenulo rubriku "Hoću da kažem". Urednik je bio Nedim Džuherić i data je šansa javnim ličnostima da kažu šta misle o onom što se dešavalo i onom što je tek dolazilo. Emisiju je otvorio muzičar Goran Bregović, diveći se zvonjavi crkvi i ezanu u isto vrijeme. Moja malenkost je dobila šansu poslije akademika Alojza Benca..


TV Zenica, 1996.


Ekologija - neodrživi razvoj je peta knjiga koje je potpisao Ševko Kadrić, poslije "Planinarenjem do zdravlja", "Zaštita društva i obrazovanje", "Pred ekološkim izazovom" koje su bile prva vrsta takvog štiva na prostoru bivše Jugoslavije, uslijedila je "Milje i mi" te "Ekologija - neodrživi razvoj". Privilegija autora je bila u tome što je dvije knjige "Pred ekološkim izazovom" i "MIlje i mi" plasirao prvo u nastvcima u listovima "Oslobođenje" i "Večernje novine" pa tek kasnije uokvirio u korice...


Sarajevo 2009


Bogumili su vječita tema i izazov ovoga pisca, gnijezdi ih u svojim romanima ali i u knjizi "Bogumili kao inspiracija" koja je već inspirisala na desetine pisaca, skulptora i slikara da se pozivajući se na baš tu knjigu upuste u svoju bogumilsku odiseju


TV Hayat, "Ugodni trenuci sa..." 2009. urednik Dika

Osvrt ne neke od roman, junake i nakanu autora. "Proleter u srcu", "Zaljubljen u sunce", roman o slikaru i boemu Lazaru Drljači te roman "Rođen za doktora"...


TV Hema, 2010

O romanu "Luter i Orlović" ...
Gospod nije poslao svetu knjigu (Bibliju ili Kuran) ni papi ni sultanu ali ni nekom posebnom narodu već svakom čovjeku. Oni koji drže do Boga, Svete knjige i božijih poslanika (Mojsija, Isusa ili Muhameda) ne smiju sebi dozvoliti tri grijeha: da ne znaju čitati, da ne čitaju, ali i da čitaju odnosno uče a ne razumiju.
Bog ne stavlja čovjek u kušnje i probleme da bi mu ih on sam riješavao, već mu je poslao knjigu da mu pomogne da ih sam riješi. Radi robe i ja ću ti pomoći, Uči (Ikre bisme rabike...)....

Ševko Kadrić

 

 

Jasenko Selimović je upravo izabran za zamjenika ministra za integracije i državnog sekretara u kabinetu Erika Ullenhaga.

 

Integracija je ples u kom pleše najmanje dvoje.

Dobijanje novog identiteta ne znači i gubljenje prethodnih.

Velika uloga u stvaranju slike o useljenicaima je na sredstvima javnog informisanja.

 

Neposredno prije izbora u organizaciji Projekta za multikulturalnost, sreo sam ali i kasnije pred publikom slušao Jasenka Selimovića. ”Skoro da nikad u životu nisam gledao i slušao nekoga ko ovako fantastično drži koncentraciju slušalaca, zna šta hoće da kaže i fascinira odgovorima, kao što je Jasenko” reći će mi Dan Osberg novinar Aftonbladeta poslije Selimovicevog predavanja.

 

Govoreći o multikulturalnoj Švedskoj i tome kako je on doživio, ali i vidi Selimović  je govorio o razlozima koji su ”upravo njega izabrali” za šefa Gradskog teatra u Geteborgu prije 11 godina. Potrefilo se da je biran u političkoj predizbornoj kampanji. Pošto je kultura važno političko pitanje to su političari pitali građane koga bi željeli vidjeti na čelu teatra u Geteborgu. Na toj listi svakako da nije bilo imena dvadeset osmogodišnjeg Sarajlije Jasenka Selimovića. Obzirom da je teatar bio u gotovo bezizlaznoj situaciji sa lošim repertoarom, velikim dugovima, izabran je Selimović kao jedno od najbezbolnijih riješenja. Pored izvanredne i obećavajuće biografije, Selimovića je ipak izabrala činjenica da je mlad i da je stranac koji je u Švedskoj boravio samo 5 godina. Pragmatični političari su računali da će takvog šefa teatra malo koji novinar ozbiljno shvatiti i napadati kroz novine ili TV.

 

Na drugoj strani 130 zaposlenih u teatru su očekivali publiku a to im je trebalo da obezbjedi upravo novi šef teatra. To dolaze do izražaja Selimovićeva inventivnost, poznavanje teatra ali i nepoznavanje funkcionisanja samih Šveđana kroz tzv. švedski kod. Razgovarajući sa kolegom iz Pariza na temu komunikacije sa zaposlenima on mu je rekao svoj princip da nikad ne pije kafu sa njima ”Nije svačije da sjedi u degolovoj stolici” objašnjavao mu onaj. Selimovićeva supruga, Šveđanka, ga je pitala ”Zar je to cilj demokratije?” čim je iznijela logikom švedskog koda suštinu problema i odnosa šefa i ansambla.

U drugoj situaciji je vodeći sinčića u obdanište dobio novu lekciju o socijalizaciji mališana i značaju ravnopravnosti kao principa. Shvatio je šta za jednog Šveđanina znači ”bule” ili ”korv” kao simbol zajedništva, ravnopravnosti.

 

Uz sjajan repertoar ovo smatra jednim od najvažnijih svojih direktorskih uspjeha, to prihvaćanje od kolektiva (ansambla).

Podsjetimo da je Selimović uspio gradski teatar osloboditi bremena milionskih dugova, da je vratio publiku u teatar, zaradio novac i renovirao kuću gradskog pozorišta, od geteborškog ansambla napravio uzorit kolektiv. Da je proglašen građaninom godine i bio prvi čovjek koji je čestitao sretan milenium stanovnicima ovog grada.

 

Značaj signala

 

Dalje je govorio o značaju signala koje društvo ima ili daje. Naprimjer u Šveđana, kod najavljene predstave ili predavanja u 7,30 prisutni koji minut kasnije se umire dajući do znanja najavljenom pojedincu ili sadržaju da mogu početi. Kod nas u Bosni je to obično drugačije, predavač moli za tišinu da bi počeo.

 

Jezik, odnosno njegovo poznavanje je uvijek dobra isprika, ali ne i pravi razlog za zapošljavanje ili diskriminaciju.

 

Mediji i novinari imaju veliku ulogu o stvaranju slike o useljenicima u Švedskoj. Kod analize tekstova koji govore o useljenicima vidno je da 6 od deset u prvi plan ističe pomoć koju šveđani pružaju useljenicima (pojedninačni slučajevi, uzorna djela), 3 govore o sportu i uspjesima u njemu a samo jedan govori o svemu ostalom.

 

Interesantno je da statistika govori da Švedska ima najobrazovanije useljenike ali i najslabije plasirane u društvu.

 

Procjene o potrebama Evrope za useljenicima u narednih 25 godina govore da će ih nedostajati oko 160 miliona. Na drugoj strani isključive partije ili programi konstantno prepadaju građane evropskih zemalja strancima.

 

Svi politički programi bi morali uvažiti kulturne razlike građana ove zemlje.

Homogenizacija useljeničkih grupa nije nužna za integraciju u švedsko društvo.

Pravo da se bude švedski državljanin ne prodrazumjeva automatski da se treba i biti Šveđanin identitetom, taj identitet, kao i svi ostali se stvara u dužem vremenskom periodu.

 

Ono što jeste opasnost da se multikulturalnost pretvori u novu ideologiju.

Ova zemlja treba jačati identitet kod svojih građana ali to ne podrazumjeva da oni koji u nju dolaze sa drugim identitetima taj identitet treba da izgube.

 

Fenomen Zlatana Ibrahimovića

 

Interesantno je da je Ilva Bron vršila istraživanje o fenomenu Zlatana Ibrahimovića u javnom ali i integrativnom životu Švedske. Istraživanje je pokazalo da se pomoć useljenicima od običnih građana ove zemlje udvostručila upravo pravljenjem imidža ”Zlatan”. Naprosto mnogi se u ovoj zemlji griju na slici stvorenog idola Zlatana Ibrahimovića. Istina to može biti i štetno, da sa padom popularnosti idola padne i popularnost useljenika.

 

Princip integracije ne može biti da svi trče istom brzinom već da se iz svakog građanina izvuče maksimum, da svi rade ono što najbolje mogu.

 

Integracija je ples a on traži najmanje dvoje.

Mijenja li tehnika psiho socijalne karakteristike mlade generacije danas?

Istraživanje

 

Ševko i Jasna Kadrić

Värnamo mart - juni 2008.

 

 

 

 

Uvodne napomene

 

Između dvije generacije, ova dva istraživača, desile su se dramatične društvene ali i psihičke promjene koje je uslovila tehnika (ne samo tehnika ali ona je u fokusu ovog istraživanja). Samo prije tridesetak godina TV je bila rijetkost, značajne priredbe, sportske, političke ili filmove cijela mahala je pratila kod onih koji su imali to ”čudo” tehnike, danas svaki drugi stanovnik ove planete ima mobilni telefon a vrijeme ”utrošeno” dnevno na mobilni telefon, Internet i TV kod generacije koja je bila predmet istraživanja, dostiže nevjerovatnih 6 sati, ne rijetko i više. To praktično znači da se tehnika i ”pošiljaoci poruka” više od deset puta bave djecom nego njihovi roditelji, ili ”atraktivnije” nego njihovi nastavnici. Upravo o tome govori ovo istraživanje.

 

Dio istraživanja je obavljen od marta do maja a obavljen je u Švedkoj i Bosni. Dio zato što se istraživanje nastavlja, proširujući dob istraživanog uzorka, ali i geografski prostor istraživanja. Istraživačka pretpostavka je: da je kapitalistička produkcija, ali i globalizacija zasnovana na kapitalističkim nazorima uspješnije globalizira ”klonira” svijest i navike nove generacije nego što je to do sada pošlo bilo kojoj ideologiji ili religiji. Danas je individualna tehnička opremljenost učenika u Švedskoj, Bosni, Iranu ili Kini slična, ali tu nije kraj, idoli, snovi, čak i njihove vrijednostne orijentacije su skoro podudarne.

 

Koliko je stvar ovisnosti o tehnici ozbiljna ističe doktor Gerald Block, koji traži da se ovisnost o internetu uvrsti u listu bolesti.  U svojoj knjizi on piše: ”Pretjerano surfanje na internetu, igranje igrica ili posjećivanje pornografskih stranica ima klasične simptome promjena mentalnog sklopa kod stvorene ovisnosti”  (Knjiga, Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders).

 

U istoj knjizi čitamo i ovo da u Sjevernoj Koreji prosječni surfer ili igrač igara sjedi 23 sata sedmično za internetom, da je prošle godine 210 hiljada mladih u svijetu zatražilo ljekarsku pomoć zbog ovisnosti o internetu, da je u Kini 13,7 procenta mladih ovisno o internetu.

 

Cilj našeg istraživanja je bio doći do okvirna vremena međusobnog konzumiranja tehnike i anketiranih danas što bi moglo ukazivati i na globalan generacijski, odnosno svjetski problem. Trebalo je uočiti, eventualne razlike između dječaka i djevojčica, između istih generacija u Bosni i Švedskoj (u nastavku istraživanja Iranu i Kini) ali i različitih tehničkih pomagala (mobilni telefon, Internet i TV – DVD).

 

Interesovalo nas je, koliko to pristojnost i pravni okvir istraživanja dozvoljava, koji su sadržaji konzumiranja najfrekventniji.

 

Uzorak ovog istraživanja je bio po jedan razred osnovne i srednje škole

 

Ovdje prezentiramo rezultate ankete sprovedene u osnovnoj školi od 6-9 u Švedskoj, u gradu od 30 000 stanovnika i od d 6 – 8 razreda u osnovnoj školi i prvi razred gimnazije u Bosni, u gradu sa istim brojem stanovnika.

 

Metoda istraživanja:

 

Analiza sadržaja relevantne literature i dosadašnjih istraživanja dopunjavajući ih sopstvenom anketom.

 

Mobilni telefon:

 

Svi anketirani i jedne i druge sredine imaju mobilne telefone i to sličnih tehničkih mogućnost, konzumiranja najrazličitijih sadržaja (razgovor, SMS, MP3, Video, Igrice, MSN, kamera, radio, kalkulator).

SMS poruke su na prvom mjestu upotrebe (Matias 1642, Sara 1002 u mjesecu aprilu) na drugom mjestu je MP3, tek na trećem je razgovor, onda slijedi kamera, igrice, kalkulator.

72% anketiranih je dostupno 24 sata dnevno a prosječno vrijeme aktivne upotrebe sredstva je 1,5 sati u Bosni, 2 sata u Švedskoj.

 

Internet:

 

62% anketiranih u Švedskoj koristi Internet svaki dan, 20% 4 dana u sedmici, 12% tri dana, 6% najmanje 1 dan. Internet koriste dominantno kući, mada im je dostupan i u školi, biblioteci i na drugom mjestu.

U Bosni je 71% ispitanika odgovorilo da svaki dan koristi Internet, mada ga nemaju u školi.

98% ispitanika je odgovorilo da Internet koristi samo, bez mogućnosti pristupa roditelja.

Najčešći sadržaji koje koriste su: MSN/chat je najčešće rangiran sa 1 (najčešća upotreba), surfanje je na drugom mjestu, kod dječaka su igrice na trećem mjestu, kod djevojčica lunar (zatvoreni sistem komunikacije), na četvrtom mjestu su E-mail poruke na petom drugo (pretpostavljamo skidanje muzike, filmova…)

Vrijeme korištenja interneta se razlikuje u Bosni i Švedskoj, u Švedskoj je više od 3 sata, u Bosni manje od 1. Za pretpostaviti je da je u pitanju razlika u tehničkim riješenjima (modem i bredband). Dosta ispitanika navodi da štedi na korištenju modema (čitaj telefona).

 

TV i DVD

 

65% anketiranih u Bosni TV i DVD koristi sa porodicom dok je to rijetkost kod anketiranih u Švedskoj. (Pretpostavljamo da je i ovdje u pitanju socijalni momenat, uslovljenost prostorom i brojem TV aparata po domaćinstvu).

72% anketiranih u Bosni svakodnevno prati TV program duže od 1 sata (nismo pravili saku dužine praćenja). Kod švedskih ispitanika primjećujemo da praćenje TV programa prestaje biti društvena aktivnost tek 22% prati programe sa roditeljima, 25% sa prijateljima a 53% su usamljeni u praćenju TV programa ili gledanju filmova.

Filmovi su na prvom mjestu gledanja i kod jednih i drugih, zatim slijedi kod dječaka sport a djevojčica MTV, na trećem mjestu je ”nešto drugo” i na četvrtom obrazovne emisije.

Švedski ispitanici su u rubrici ”duže od jedan sat” upisivali 2-3 sata dnevno.

 

Ako saberemo ova vremena mobilni telefon plus Internet plus TV DVD, dobijemo čak više od 7 sati dnevnog konzumiranja kod švedskih ispitanika i više od 5 sati kod bosanskih (istina bosanski ispitanici su se ograničili na odgovor duže od 1 sat kod TV i dobar dio njih je uskraćen za pristup internetu tokom cijelog dana).

 

Umjesto zaključka:

 

I ako cilj ove prezentacije nije bio i da diskutira rezultate, to ostavljamo učenicima, roditeljima, vaspitačima i drugim zainteresovanim, ali istaknimo nekoliko upečatljivih i iritirajućih momenata.

 

a.     Bilo bi dobro analizirati dnevno odgojno bavljenje roditelja svojom djecom i svakako kvalitetom i sadržajem tog bavljenja, ali slobodni smo tvrditi da je ono desetak puta kraće od vremena koje se tehnika ”bavi njima”.

 

b.     Uočavamo da je kvalitet, atraktivnost i raznovrsnost sadržaja koje nudi tehnika danas mnogo raznovrsnija pa i izazovnija od sadržaja i načina koje nudi nastavnik za vrijeme svog časa. U samom procesu nastave posebno mobilni telefon je velika ”konkurencija” nastavniku ali i opasnost. Svaki, ama bas svaki, dio nastavnog procesa (i van nastavnih sadržaja i odnosa u školi i mimo nje) mogu biti dokumentovani (kamerom, foto aparatom, mikrofonom…) što nastavnike čini nesigurnim u njihovu radu. Nikad se ne zna koji dio komunikcije, kome i kako može biti prezentiran. To je jedan od razloga zašto nastavni proces prestaje biti atraktivan kao izazov i uhljebljenje širom svijeta.

 

c.      Podatak da 98% ispitanika Internet koristi samo govori nam da bilo ko, bilo kad i sa bilo kakvim namjerama može kontaktirati naše dijete, učenika u njegovoj sobi, bez obzira što smo i mi kući. (pedofili, manijaci, kriminalci, preprodavači, ucjenjivači…)

 

d.     Tehnička pomagala su se ubacila kao posrednici između ljudi i njihovih komuniciranja, čak i najintimnijih. To dalje znači da se kompletno društvo razbija na individue između kojih se tehnika javlja kao posrednik. Sigurno koračamo prema društvu usamljenih i izoliranih ljudi, kojima vlada tehnika. Interesantno je da je jedno istraživanje pokazala da se strah od gubljenja mobilnog telefona nalazi na samom vrhu strahova nove generacije.

 

e.      Ovim napomenama nikako ne želimo umanjiti dobru stranu tehnike, ali nad njenim vladanjem našim životima svakako se moramo zapitati i ponijeti težinu odgovornosti kao roditelji, vaspitači, odrasli i ozbiljni ljudi i staviti tehniku tamo gdje joj je mjesto, da koristi nama a ne mi njoj.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

http://www.youtube.com/watch?v=npOuQDVAoLs

Između dva rata, ovog u Hrvatskog i dolazećeg u Bosni i Hercegovini, TV Sarajevo je u okviru Dnevnika u 8, dalo mogućnost javnim ličnostima da iznesu svoje mišljenje, o vremenu i nevremenu. Evo te opservacije izgovorene prije 20 godina....

Klikni na sliku

Pisac obično ne zaboravi prvu knjigu, moja je bila davno prije nego je u priči rečeno, ali onda kao da knjiga počinje biti način komuniciranja sa svijetom. Onim unutar sebe ali i onim što nas okužuje, način shvatanja svijeta i našeg trenutka u kom jesmo i zbog čega jesmo, misija koju vršimo sa voljom ili bez, postaje način života ako ne i više od njega....

Ševko Kadrić

 

Nesim Tahirović, u potrazi za srećom

 

Iako čitaoci očekuju da prokomentarišem poruke kriminaliziranog političkog rukovodstva u Bosni i Hercegovini u predizbornoj kampanji, to ipak neću ovaj put činiti. Naprimjer onu ponajgluplju bošnjačkog pobjednika na izborima za Predsjedništvo države: "Meni je vjera najvažnija stvar u životu", ili prostituiranje akademika Filipovića i pisca Sidrana u štabu nezasitog i kriminaliziranog Gusinjanina, neću a bilo bi interesantno, evo druge priče o istom problemu. Istina za priču koja slijedi i ovaj uvodni dio teksta je predugačak i prezahtjevan da bi mogao biti isčitan i shvaćen od onih stavljanih pred lice facebook-a.

 

U predizbornoj utrci u Francuskoj kandidat za predsjednika Sarakozi je poručio: ”Stvorićemo uslove u kojima će Francuzi više raditi i više zaradjivati?”. Ovaj, danas i nasljednik Žaka Širaka u Jelisejskoj palati je zaigrao na kartu kapitalističkog sna, kojim je sreća ljudi da materijalno što više imaju. Slično je obećavao Amerikancima Buš i stariji i mlađi: "Amerikanac ima pravo da ostvari svoj san, da ima kuću i auto". To je značilo naredbu bankama da daju kredite bez pokrića. Te mjenice bez pokrića su se pokušale naplatiti agresijom na Irak i umorstvom milon ljudi, prije toga su slučajno srušeni neboderi u Njujorku, ali ništa nije pomoglo, Barak Obama je morao da sanira ekonomsku krizu sa jednim trilionom i tristo milijardi dolara. Pitanje je da li je i sanirao i ko će saniranje platiti? Gledano prizmom materijalnog bogatstva, Francuzi, Amerikanci, pa ako hoćete i Bosanci previše rade i previše zarađuju a sve su manje bogati.

 

Evo zašto. Kad su tvornice mobilnih telefona, proizvele tu vrstu telefona spremnu za masovnu upotrebu, onda su počele proizvoditi masovnu potrebu kod ljudi da ih kupe. Danas milijarde ljudi na svijetu svakodnevno koristi mobitel na ulici, u automobilu, u vozu, autobusu, školi, toaletu... i da li su ti ljudi sretniji ili žive u neprestalnom stresu isčekivanja da telefon zazvoni, u potrebi da oni nekome objelodane da su u autu, skoli, krevetu, toaletu.

 

Desetak miliona gradjana, samo u Švedskoj svaki mjesec čeka ekstra mjesečni račun samo za pretplatu ove usluge od 300 kruna, tome dodajmo onaj za TV pretplatu od 200, Internet ili bredband od 400, osiguranja od 1000, benzin od? kiriju od? razne članarine?. Da bi prosječna porodica mogla da plati mjesečne troškove treba joj cijeli lični dohodak. Tek onda se postavlja pitanje ko će platiti hranu, ostale troškove života?

 

Prosječan Šveđanin je samo prije 30 godina radio jednu sedmicu da plati troškove stanovanja, jednu da pokrije sve ostale troškove domaćinstva, dvije sedmice je radio za sebe. Jedan član domaćinstva se mogao posvetiti podizanju porodice, odgoju djece, ako je htio. "I onda je došlo to prestižno vrijeme, vrijeme materijalne bolesti i bježanja u svijet iluzije, kad za održavanje domaćinstva trebaju dvije plate", objašnjava mi prijateljica Šveđanka žaleći za porodicom, za djecom koju nije stigla da podiže već je otišlo kako ne treba.

 

Nastavnici u Švedskoj školi devalvaciju škole, uloge nastavnika i školskog sistema, vezuju upravo za to vrijeme materijalne gladi kad društvo pravi uslove za upošljavanje oba roditelja i ”preuzimanje brige o djeci”. To je vrijeme kad škola gubi obrazovnu funkciju a dodaju joj se još dvije koje su ranije obavljali drugi društveni faktori, to je odgoj i čuvanje djece.

 

U trci za novcem roditelji odvoze pospanu djecu u obdanište ili u školu. Od njih poslodavac očekuje potpunu koncentrisanost na posao. Kasno popodne roditelji se sreću sa djecom i taj susret nema više odgojnu zadaću već susret članova porodice koji su se poželjeli. Ako mama ili otac pitaju: Kako je bilo u školi? To i nije pitanje na koje se traži odgovor već rutina, fraza na koju dijete odgovara ”dobro” i ništa više. Od škole se naprosto ne očekuje da roditelje uznemirava pričama o dječijim nestašlucima u školi ili nekulturi, neodgoju. Od škole se očekuje da dodatno odgaja ”nedovoljno odgojenu djecu, ali što je najvažnije, očekuje se da čuva djecu. Da je roditelj siguran da mu je dijete na sigurnom dok se on prodaje poslodavcu.

 

I kući ponovo počinje život diktiran novim tehnologijama i materijalnim blagostanjem. Manje-više, svi članovi domaćinstva imaju svoje sobe a u njima svoje TV prijemnike sa velikim izborom kanala, svoje kompjutere sa priključkom na internet, svoje. Porodična idila druženja je izgubljena u pojedinačnom komuniciranju članova domaćinstva sa svojim svijetom uokruženim TV-om, kompjuterom, internetom, mobilnim telefonom. Cijeli život je pobjegao u svijet virtualnog i iluziju a tamo ga je odvukao finansijski kapital.

 

Zapazite ovaj detalj, idete na posao, radite, ali vam nedaju novac već doznače nekome na kompjuteru da vi imate određenu sumu novca, onda vi nekom drugom plaćate usluge, doznačujući njemu njegovu sumu. Novac je kao materijalno sredstvo plaćanja skoro nestao, postao je iluzija koja postoji dok je kompjuter uključen. Na isti način i naši snovi, naši socijalni kontakti, pa ako hoćete i naša ljudskost i ljubav je iz svere realnog pobjegla u sveru iluzornog. Šta je facebook, već upravo to, ali nećemo sad ni o tome.

 

Svaki, ama baš svaki učenik u Švedskoj školi posjeduje mobilni telefon, tome dodajmo velik broj onaj najmoderniji sa ogromnom memorijom, ali i mogućnošću reprodukcije zvuka i slike. To dalje znači da svako od njih može pod klupom birati sadržaje koji su njegovoj dobi i prirodi najprimjejeriji: muziku, igrice, porno fotografije čak i cijele filmove.

 

To je i škola u čijem svakom od razreda postoji kompjuter 24 sata priključen na Internet uz to postoje i posebne prostorije za odmor  kojima se nalazi do desetak kompjutera. Onu iluziju da kompjuter automatski znači progres, ovdje pokopajmo. Statistika govori da se ti kompjuteri 70% koriste za igre i pornografiju.

Znam, nastavnici su krivi!

 

Isti oni nastvnici kojim smo oduzeli roditelje kao ispomoć u odgoju jer smo ih prisilili da idu raditi i zarađivati da bi mogli da plate onolike račune (stana, auta, TV-a, interneta, osiguranja, mobilnog telefona?)

Nastavnici koje smo naprosto razoružali u primjeni bilo kakve sankcije u odgoju i obrazovanju učenika (poziva roditelja, kažnjavanja, gubljenja godine, premještaja u drugu školu?)

Nastavnici koje smo pretvorili u čuvare naše djece od 7 do 16 sati.

Nastavnici za čije zanimanje su najmanje zainteresovani najbolji učenici, najbolji studenti. Nastavnici koji su i sami roditelji i žure da zarade cijelu plaću da bi njom pokrili mjesečne troškove i svoje iluzije imanja, ljubavi i socijalnog života.

 

I evo nas kod podatka skoro objavljenog na TV tekstu, koji i nije toliko zabrinuo Švedsku, naime svaki treći učenik švedske gimnazije ne završi školu sa prolaznom ocjenom (u osnovnoj je vjerovatno stanje jos drastičnije). Za doškolovavanje, samo propustenog u gimnaziji se troše naredne skoro dvije godine. O kvalitetu nastave i snazi srednjoskolskih diploma ovdje niko ne želi ulaziti u raspravu.

 

Podsjetimo na još nekoliko nus produkata tehnološkog bogatstva, to je skorašnje ubistvo u Americi, a ono je samo jedno od mnogih, gdje učenik izlazi iz igrice sa kompjutera u kojoj je satima ubijao na hiljade ljudi i u stvarnosti ubije ”samo” njih desetinu ?

 

 

Da li zaista Francuz, Šveđanin, Bosanac, treba da više rade da bi više zarađivali. Ne. Mobilnim telefonom ne samo da nismo usrećeni već smo još jednom prevareni još jednom konzumirani. Da li je automobil čiji broj na planeti je prešao brojku od milijarde, usrećio ljude!?? Da li je automobil odgovorio na ključna egzistencijalna pitanja ljudskog opstanak i usrećenja čovjeka!? Ne, definitivno ne, haotično stanje u atmosferi izazvano klimatskim promjenama, haotična stanja u društvu izazvana nezajažljivom pohlepom za materijalnim bogatstvom, bestijalno zaglupljivanje ljudi iluzijama  su cijene koje svakodnevno pristižu za naplatu.

 

Automobili su preplavili gradove, mobilni telefoni napunili prosječne džepove, ali ni jedno ni drugo nije usrećilo Bosanace i ni jedno ni drugo neće razriješiti bosanski čvor usrećenja ljudi. Bježanje u iluziju ponovne vjere u Spasitelja (Boga, Allaha) je za jedne samo izraz nemoći da se zlu odupru, za druge sjajan način da zarade i vladaju neukim pukom. Put do sreće Bosanaca, baš kao i Francuza je mnogo duži i posljedica dužeg investiranja u znanje, umijenje, organizaciju, osmišljavanje ljudskog postojanja očuvanja balansa unutar samog čovjeka kao individue, očuvanje balansa između socijalne sredine i životne sredine, otklanjanja uslova i uzroka koji dovode do unesrećenja (ratova, nesreća, divljanja poroka i neobuzdanih ljudskih strasti i sl.) a to nikako nije čin (kupovine novog, lijepog, skupog, pametnog), i to neće niti može riješiti Bosancima ni Amerika, ni Njemačka, ni Srbija ni Hrvatska već oni sami. To je proces, osmišljen, planiran i nužan.

 

Savremeni političari moraju promovirati imidž nove političke konkurencije po kojoj ovaj svijet ne smije biti materijalno bogatiji nego što jeste, ali se to bogatstvo mora očistiti od zagađivanja i moramo racionalno koristiti ono što imamo. U toj priči smo egzistencijalno upućeni jedni na druge, crni na bijele i žute, muški na ženske, muslimani na kršćane… useljenici na domicilne. U toj ideji spasa, a o tome se radi, smo napokon ono što treba da budemo, dio jedne porodice i dio svijeta koji nas okružuje, ni iznad ni mimo njega. To jeste ključ našeg opstanka ali bogatstva, drugi kao da ne postoji.