sevko

Š. Kadrić

Malo je pisaca sa kojim sam toliko i tako dugo diskutirao temu pisane riječi, temu prolaznosti života i mirisni zanos u ženske kose upleten. Ja iščitavao njegove pjesme on moje priče, romane. Kad bi mu riječ prag suete prešla, a dešavalo se to često, onda bi o mojim knjigama znao ispisati ciju priču kojoj sam se poput djeteta radovao.

Bio je dio priče osnivanja Društva BiH pisaca u Skandinaviji i ”Hamlet forlag”, kako smo dali ime izdavačkoj kući. Prvu knjigu koju smo objavili bila je upravo njegova dvojezična zbirka ”Ptice na rukama”. Knjiga je karakteristična jer ga je kandidirala za najboljeg umejtnika useljenika u Danskoj 1995. godine ali mu i dopnijela to laskavo priznanje. Bo Alvberger, je sa zadovoljstvom tu knjigu preveo sa danskog jezika, meni ostalo da joj i krila u papiru damo.

I evo nas kod nove knjige kod istog izdavača "Stope u krugu", kojom smo u korice okovali poetska promišljanja o svijetu zadnjih godina raspolučenog pjesnika. Svi od zavičaja otkinuti su na svoj način raskinuti, prognani pjesnik ponajviše, on je kao kamen na čekanju.

Kamen je vatra koja sanja

Drvo je vatra

I kamen je vatra

Koja sanja

I voda je vatra

Objašnjava zemlji

Snove kamenja

Zemlja se ne trudi

Da ih svati

Iz tog nesporazuma

Pjev ptica

Razbija se u granama

Kao staklo

Prolazi pored uha

Milosrdna muzika

Drži nas u čekanju

Nešto mislim, kad bi se zapodjenuo rat između pušača i nepušača, jedino tad bi bili na različitim stranama, sve ostale, pa i ova sa čekanjem, su nam na veliku i obostranu radost iste.

Neka te nosi voda

Rade Šerbedžija

Ćaskao: Ševko Kadrić

Kopenhagen, zima 1994  ćaskanje uz zvrk pite, maslenjak i čašu žilavke. Evo nekoliko zabilješki.

Sjećam se, prepričavali smo među ribarima i planinarima jednu upamtljivu zgodu i poznanstvo tvoje sa ribarom Omerom Sofradžijom iz Foče, dok si snimao Gorana. Ti njemu: ”Ja sam Rade Šerbedžija” on tebi ”A ja Omer Sofradžija”... Omera više nema ubile ga komšije pred istom onom kućom gdje ste janjca okretali, kraj Drine. U Foči danas ne žive nesrbi...?

Šerbedžija: Razmišljao sam o tome ne jednom. To me progoni kao mora. Često razmišljam o Goranu Kovačiću, tom čovjeku bijelih ruku, čovjeku bjelog tena, čoveku intelektualcu, fenomenalnom pjesniku, čoveku koji prevodi Rimkea. Čoveku koji odlazi u partizane iz svoje udobne situacije u noći odluke odlazi na drugu stranu u šumu. Čoveku koji je zaklan u šumama u Bosni i Hercegovini, čoveku koji recituje stihove pred samo klanje. Razmišljao sam koliko je normalnih ljudi doživjelo sudbinu Gorana Kovačića. Koliko je ljudi samo par dana prije stratišta gledalo Roberta Denira ili oni sofisticiraniji slušali hajdnovu muziku. Kako su ti ljudi, najnormalniji ljudi poslije Roberta Denira iz hajdnove muzike vođeni na klanje. Foča je moje crno mjesto. Skoro sam zapisao i jedan stih i Goranu i Foči.

Jednog će dana samo divlje zvjeri

pričati o ljudima iz bosanskih šuma

i o njihovim grlenim jaucima

zapisanim u koru visokih borova.

Kad je sve nagovještavalo da se Sarajevu sprema nešto strašno, Rade Šerbedžija je došao sa Mirom Karanović kod Keme (Kemal Monteno) te kod Vehbije Karića (vlasnik restorana ”Osmica” na Trebeviću. Pjesma ”Neću na druga svog” je postala špica mnogih radio emisija. U Skupštini i pred Skupštinom BiH je govorio i Rade Šerbedžija. Na mostu Vrbanja su pale i prve nevine žrtva agresije na ovaj grad, mlada studentica medicine Suvada Dilberović iz Trebinja i Sarajka Olga Sučić...

Šerbedžija: Danas kad me pitaju o svemu tome obično pokušavaju da me nabace na pitanje, na kojoj sam strani. I prije nego je sam rat fizički počeo to su me pitali. Ja bih odgovarao *e nemojte me to pitati to ja ne mogu. Kako da razlučim mog Ljubu Tadića, Kemala Monetena ili Arsena Dedića ili Peru Močibobu. I nemojte mi kačiti o vrat to jugolsovenstvo. Ajde recimo da je jugoslovenstvo bila krivo kao ideja. Evo ja priznajem da je Jugoslavija bila kriva, ali ja još osjećam te ljude kao svoje. Ne tražite od mene da se tako opredjelim, ali ja znam da ipak pripadam jednoj strani. Pripadam onima koji danas najviše pate, pripadam svud tamo gdje ljudi pate, najveće patnje su u Bosni i tamo najviše pripadam. Ne tiče me se u tome politička pripadnost interesuje me samo patnja.

I pored toga, kažu da mnogo pričam. Kad sam skoro u Sofiji trebao produžiti pasoš u ambasadi i kad je ambasador htio popiti piće sa mnom, na njegova nabrajanja izdajnika Jugoslavije i fašista kako ih nazva, ja se uzbunih i kažem da nije spomenuo najvećeg, e kad sam mu ja rekao ko je najveći... počeo je urlikati i psovati a njegovi čuvari me izbaciše ko vreću vani. Prije toga je u Beogradu jedan mladić pucao u mene i samo čudo me spasilo, ispostavilo se da je iz moje rodne Titove Korjenice. Napisao sam i pjesmu pitajući ga: “Ko je iz tebe pucao na mene pijani mladiću?” Bolje tako, da oni ulaze u moje pjesme nego u moju biografiju...

Bosanski političari, mislim na one kojim je Bosanski narod dao najviše povjerenja na izborima, su zapravo žrtvovali sam narod. Ideja o podjeli Bosne i Hercegovine nije ideja samog njenog naroda već ideja politika mimo nje. Stoga smatram odgovornim za patnje bosanskog naroda u dobroj mjeri i njegove političare.

Govorio si o međunarodnim igrama oko Jugoslavije?

Šerbedžija: Sve što se desilo Jugolsaviji došlo je iz vana, bez obzira što mi imamo naše egzekutore, zločince. Mislim da je zeleno svijetlo dato izvana i prije svega iz Amerike sa ciljem da se destabilizuje Evropa. Našli su plodno tlo u Jugolaviji, našli saveznike u drugim zemljama u samoj Evropi.

Rade Šerbedžija je hrvatski glumac?

Šerbedžija: Da. Ja sam to bio i ja ću to uvijek ostati. Zauvijek. Čak i onda kad definitivno odem ja ću to ostati. Oni koji me žele izbrisati neće moći. Ni iz istorije čak ni iz sjećanja me neće moći izbrisati. Ostajem vjeran svom snu iz djetinstva. Znaš šta, ja sam u svojih 48 godina dovoljno dugo živio da sam mogao mnogo koga uvrijediti. Ali pred Bogom, onim jedinim, znam da nisam nikoga htio uvrijediti. Ama baš ni jednog živog stvora.  Ljudi kojima sam u snovima poželio zlo imaju svoje ime ali ga neću reći.

Sa Salihom Čavkićem ekspertom za savremene tehnilogije ćaskao sam prije 5-6 godina. Od trenutla ćaskanja  do danas, podaci o snazi, brzini i mogućnostima thenike su se promjenili ali priča o uništavanju naše privatnosti nije. Kako to u praksi izgleda pogledajte u prilogu koji slijedi iza razgovora sa ing Čavkićem. Š. Kadrić

Bišćanin Salih Čavkić  je 1975. stekao zvanje inženjera elektronike a 1983. i inženjera informatike. Uz maternji bosanski, služi se još sa sedam jezika od toga na 4 jezika piše. Za sebe kaže da je od onih koji cijeli život trče za znanjem. Danas radi kao vanjski saradnik i tehnički savjetnik na dva instituta.

U borbi za istinu u informativnoj blokadi BiH, sa novinarom Peterom Vanhoutte, a kasnije Ministrom u Vladi Belgije, izradio je Platformu kojoj je bio cilj da u tadašnjoj informativnoj blokadi pribavlja korektne i realne novosti iz BiH i izvještava prognanike, tako i žurnaliste u Internacionalnom Press Centru. Čavkic je jedan od najzaslužnijih Bosanaca te je i bosanski jezik dobio svoj kod kod Microsofta pod brojem: 5146 (Kodni broj tastature je: 0x141A) cim je i konačno završena era negiranja bosanskog jezika.

Svaki kompjuter, radio, TV, mobilni i obični telefon u vašoj kući ili u dzepu su praktično oči i uši kojim vać visokosofistiraniji haker može slušati, čitati, gledati. Neki od tih uredjaja su tek u funkciji prisluskivanja kad ih isključite. Vrijeme klasičnih špijuna poput Dzems Bonda 007 je iza nas, špijuni danas vladaju znanjem o novoj tehnici a rade za !?   Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu pa ni u onom za vodjenje nuklearnih ratova, naprimjer.  Američki monopol u proizvodnji procesora je praktično cijelu Planetu Zemlju, učinio taocem njihove   dobre volje, oni imaju mogućnost  da blokiraju cijeli Svijet kad požele.

Pitam prijatelja Čavkića šta bi sa njim, ne javlja se: Sve je super, uspio sam sve spasiti i izbaciti trojanca pa otprilike već znam i ko ga je ubacio. Možda je to i dobro, pokrenuli su me i aktivirali da napravim bolju mašinu. Trojanac ne pravi štetu na kompjutoru, on samo kopira datoteke i šalje hakeru. Medjutim od mene nije ništa mogao poslati jer ga je skener otkrio istog momenta kad je ubačen. Problem je bio samo njega odstraniti, a da ne ugrozim Databanku. Mašina je odmah bila isključena iz Internet mreže.

U medjuvremenu je druga mašina bila u pogonu i priključena na DSL mrežu, jer uvijek imam rezervu. Primjetio si da su mnoge stranice već konvertirane sa Serverom iz Office AIO Professional FTP 6.0 na Nizozemskom sa bosanskim kodom (bs). (Do sada su bile sa Office XP Professional FTP 5.0 sa hrvatskim kodom (hr).)

Postoji li neki tip potpune zaštite?

Čavkić:  Baš i danas mi je Microsoft poslao nešto za softwersko osiguranje ali izgleda da je i to mačiji kašalj jer hakeri su takodjer svaki dan sve više sofisticirani i edukativniji. Kad neko hoće negdje da provali teško je napraviti adekvatnu zaštitu. Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu. Danas već kompjutor ne mora da bude uključen ni na Internet mrežu, dovoljno je da je u pogonu i uključen na naponsku mrežu, pa da se iz njega kradu podaci.

Engleska obavjestajna služba MI6 već početkom devedesetih je poznavala taj sistem jer je u Engleskoj i otkriven. Naravno, prvi cilj je bio da se Internet podaci (čiju upotrebu su tada Amerikanci dozvolili i u civilne svrhe, do tada je služio samo u vojne) prenose preko naponskog kabla (tj. preko strujnih žica). Nešto poput sistema Babyphona, od toga se odustalo jer novi polimeri su nudili mnogo brži prenos sa takozvanim Fiberglass kablovima, a zahvaljujući tome da svjetlosni fotonski snop ima ogroman spektar boja, sad se pružila mogućnost da se jednom tankom niti prenosi i ogromna količina podataka. Dakle, prenos preko naponskog kabla nije više bio interesantan za Internet, ali zato su se dosjetili da on može da služi i u druge svrhe. Šta bi to bilo nego prisluškivanje, što ne iziskuje velike brzine, a podnosi niske i visoke frekvencije, a osim toga bi mogao obični zvučnik u bilokojem aparatu da povratno poslužiti kao mikrofon. Od tog trenutka većina kućnih aparata proizvodi se sa Stand-by modusom, (naprimjer weker-radio je isključen ali sat radi i pokazuje vrijeme), znači da je u njemu prisutan napon. Televiziju ugasimo ali još svijetli Standby LED-lampica.

Zasto to?

Da bi telekomanda bila u funkciji, a može da posluži i za druge stvari. Da za vrijeme Standby modusa posluži kao senzor zvuka u prostoriji gdje se nalazi.

Kako je to moguće?

Tako što primarni dio transformatora u novijim aparatima tj. od 90-te godine neke tvrtke i od prije, više nisu ugradjivale prekidač na primarnom dijelu transfoa, (AC-napon) prešlo se na sistem prekida napona na sekundarnom dijelu tj. iza Gretz-ova mosta (DC-napon). Što naravno pruža mogućnost da se sad zvučnik od radija upotrijebi kao mikrofon i dok se neko u krevetu osjeća sigurno i nije važno šta već radi, drugi to mogu da poslušaju. Ili naprimjer, ljudi imaju običaj da se ispovijede prijateljima, pa pita: "da nas mozda neko ne prisluškuje", kao obično glasio bi odgovor: "bez problema, sve je isključeno", upravo ovo "isključeno" može da bude za nekog uključeno. Najbolja i jedina zaštita je pusti radio, ili TV da svira, samo

onda te ne mogu čuti, ili vrlo slabo i teško, čak i sa drugih aparata, kojih je danas podosta u svakom domaćinstvu.

Da se sad vratim kompjutoru čiji generator FSB Bus-sistema danas već multiplicira frekvenciju do 800 MHz, frekvencija procesora već prelazi 3 GHz. S obzirom na te današnje tehnološke mogućnosti, a koje se svakim danom sve više uvećavaju, bolji hakeri sa dodatkom vrlo malo hardvera i bez da je uključen na Inernet, može preko ulice na njegovom kompjutoru da gleda na ekranu sve što i mi sami gledamo na svom (Severinu ili ljubvni akt sa svojom suprugom naprimjer). Tome smo sami krivi jer smo nezasiti i natjecemo se da imamo posljednju tehnologiju u rukama, ne misleći na posljedice koje ona sobom donosi, niti na činjenicu da se svakim danom sve više razotkrivamo i da uskoro nećemo imati ono što ovdje na Zapadu nazivamo PRIVATNOST.

Čovjek teži sve većim brzinama, tako i za sve brzim kompjutorom:

- ugradjuje matičnu plocu sa što boljim BIOS chipom,  (prva AMI-bomba, njihov monopol)

- što većom FSB-frekvencijom (frekvencija sistemskog busa),  (da neki haker sa Laptopom uz dodatni hardwer, iz druge ulice može da snima podatke).

- što boljiim i brzim procesorom, (druga AMI-bomba, uradjena u Silicon-Valy, kad god bi Ameri htjeli da udare kod na Internetu zaribao bi svaki.

- što brzim HD, sa što više GigaBayta.

- a adekvatno tome i graficku kartu sa što većom memorijom, najmanje: 128MB, srednje 256MB, ili da solidno radiš grafiku 512MB.

- neizostavno što vise DDR memorije, minimum 512MB, srednje 1024MB, ili za dobar rad 2048MB pa i više.

Rezultat gornje konfiguracije je da sam istu stranicu prije pet goduna čekao preko minuta da se pojavi, a danas čim tiknes stranica sa preko 75 Kb izlijeće u djelicu sekunde.

O kakvim se bombama radi?

Tek raspadom Varšavskog bloka Amerikanci su priznali da su u glavnoj Poljskoj telefonskoj centrali (koju su Poljaci od njih kupili) imali bombu tj. procesori su napravljeni da reaguju na odredjenu kodu. Što znači da je slučajno izbio rat izmedju Sjevernoatlanskog saveza i Varšavskog pakta, cijela Poljska telefonija bi bila mrtva, istog trenutka.

Da ni danas nije ništa drugačije pokažuje nam i sama činjenica da Amerikanci i dan-danas imaju monopol na BIOS-e i Processor-e. Što se tiče izbora BIOSA tu su dvije mogućnosti American Megatrend, ili Award, ostalo su njihove podkompanije.

Ova dva ključna chipa prizvode se pod njihovom kontrolom, bilo da se matične ploče rade u Maleziji, Meksiku, Taiwanu, Japanu, Kini, USA, Singapuru, Njemačkoj, ili u Švedskoj, BIOS i Procesor je sa američkim dizajnom i flash-programom.

Znači da cijela Planeta Zemlja, zavisi od njihove dobre volje, i da imaju mogućnost svakog trenutka kad požele da blokiraju cijeli Svijet. Barem ono što obični smrtnik naziva Svijetom, ne mislim na kosmičko prostranstvo.

Šta ta globalizirajuca tehnologija znači na planu gubljenja naše individualnosti najbolje pokazuje primjer malog dzepnog telefona. Sa njim u dzepu dajemo tačne koordinate mjesta gdje se nalazimo, a MasterCard, Visa, AmericanExpres, i druge kartice, pokauju čak i šta smo jeli, šta smo kupili, gdje i u kojoj radnji, restoranu, ili gdje smo spavali u kojem hotelu, motelu itd.

Osvrnimo se sad malo Internetu, prisjetimo se da smo mi koji smo bili prvi pioniri na toj mreži, sve donedavno morali postavljati što bolji Metatag na naše stranice da bi njih robots tj. "search" ili "zoekmachina" brzo pronašla. Dolaskom Google-a to više nema potrebe, jer on prati cijeli tekst. Znači čak i onda kad želimo ostati anonimni i nekom šaljemo tekst bez potpisa ili bilo kojeg znaka o nama, barem tako mi mislimo, ovaj gigantski robots, komparirajuci podatke iz teksta, mjesto servera, mjesto i broj machine (jer svaka odašilje njene podatke u mrezu), vrijeme is sl. otkrivaju identitet autora teksta. Svjedoci smo da se brzo otkrije svaki individualni pošiljalac nekog opasnijeg virusa. Medjutim, virusi koji su izisli iz njihove laboratorije, oni se ne otkrivaju. A njih je toliko mnogo. Dovoljno je da pet-šest minuta budete na mreži bez zaštite i da vam mašina zariba.

Internet je već danas dosta inficiran, hiljade virusa putuje njegovim

magistralama. Neki slučajno, a većina namjerno ubačena, naravno uz postu koju ne smije niko drugi da otvori osim adresanta. Nije slučaj da velike kompanije koje nam prodaju antivirne skenere, dobivaju drzavnu potporu: Kaspersky Lab u Moskvi, Semantek (Norton) USA.

Znači da nije cilj samo zaštita od virusa već i inkubacija istih, a u koje

svrhe to piajte njih jer bi ovdje bilo predugačko za objašnjavanje.

Zbog pretrpanosti u zatvorima danas se sve više u Beneluxu koriste spone na nozi za kućne zatvorenike, kojima je tačno odredjen krug kretanja. A nije daleko ni dan kada će ljudima umjesto lične karte i vozačke postavljati chip pod kožu kao što je danas već uobičajeno kod životinja. Pa će na ulici policajac umjesto da nam traži ličnu kartu, ili na putu vozačku dozvolu, jednostavno da nas skenira i kaze slušajte vi: Ševko, Salih, Drago ili Ivane, vozili ste toliko i toliko. Da ne napominjem da će stup pored puta skenirati sve i jednog prolaznika, isto kao što se danas skenira roba na kasama u radnji. Čovjek sve više postaje samo broj digitaliziran u bar-kodi, a sve manje individua. Ovim se bagatelizira značaj najinteligentnijeg i najkrvolocnijeg bića ove Planete Zemlje, tj. njenog univerzuma zvanog čovjek.

Kad čovjek sve to zna onda se osjeća kao sićušna subatomarna čestica neutrino, kao elementarni kvantumu u rukama moćnika, prepušten njihovoj volji.

___________________________________________________

- "Internet, gospodine, informacijska tehnologija."
- "Pa, dobro, naručio bih dvije velike meksičke pizze, malo ljuće..."

- "Mislim, da to nije dobra ideja, gospodine!"
- "Kako to mislite?"

- "Vaši zdravstveni podaci kažu, da imate visok krvni pritisak i  povišen
holesterol.  Dodatno  zdravstveno  osiguranje više ne uplaćujete.''
- "Pa šta mi vi preporučujete?"

- "Mogli bi probati našu  bezmesnu soja-pizzu. Siguran sam da će vam se svidjeti."
- "Zašto bi mi se svidjela?"

- "Prošle sedmice  ste  kupili knjigu  'Gurmanska jela od soje', na sniženju u knjižari
'Svjetlost'  na Titovoj ulici.  Zato sam vam predložio sojinu pizzu."
- "Dobro, dobro, dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. Koliko to košta?"

-  "Da, to bi moralo biti dovoljno za vas, ženu in vaših troje djece. Sve skupa
sa troškovima dostave bi bilo 18 KM."
- "Daću vam broj moje kreditne kartice."

- "Oprostite, gospodine, bojim se, da ćete morati platiti s gotovinom.
Na svim kreditnim karticama imate prekoračene limite."
- "Otići ću do bankomata i podići novac, prije nego što dođe vaš dostavljač."

- "Neće ići  gospodine Dino, imate blokiran i tekući račun."
- "Vi samo pošaljite pizze, ja ću se već snaći za novac. Koliko vremena će to trajati?"

- "Trenutno imamo gužvu, barem jedan sat. Mogli bi vi doći do nas sa skuterom,
samo će vam biti malo nezgodno  voziti tako velike pizze na skuteru."
- "Kako vi znate, da imam skuter?"

- "Tu piše, da ste kasnili sa ratama za leasing automobila, pa su vam ga
oduzeli. Vaš skuter  je odplaćen prije mjesec dana pa pretpostavljam,
da ćete voziti skuter.''
- Gospodin Dino: '' @#$%&/&%$#%$#% !!! "

- "Preporučio bi vam, da malo pazite, kako se ponašate! Imate  dvije
prekršajne prijave zbog remećenja  javnog reda i mira u prošloj godini
i već jednu novu u ovoj godini zbog vrijeđanja saobraćajnog policajca."
- "Dobro, dobro, donesite mi te proklete pizze i ne zaboravite dvije gratis
Coca-cole kako piše u vašem oglasu.''

- "Oprostite, gospodine, niste pročitali ono što piše sitnim slovima ispod
oglasa, da gratis Coca-cole ne smijemo dostavljati diabetičarima!"
- Gospodin Dino:  '' @#$%&/&%$#%$#% !!! "

PAZITE KOME DAJETE SVOJE LIČNE PODATKE !

ZAKON O ZAŠTITI PODATAKA VAM NE MOŽE POMOĆI AKO
SAMI NE PAZITE NA ZAŠTITU SVOJIH LIČNIH PODATKA !

Š. Kadrić, sept. 2003.

Drago Entraut - Dragec Halid Čaušević - Čauš

Foto: Zone 2000

Desilo se da su u par godina dvojica iz reda pionira Bosansko-hercegovačkog visokogorskog planinarstva otišla u legendu. Jedan je Halid Čaušević (medju planinarima poznatiji kao dr. Čauš) i drugi, Drago Entraut - Dragec.

Vezuje ih ljubav prema planini nemjerljiva ovovremenim mjerilima, istrajnost svojstvena najupornijima, odvažnost i mudrost koja krasi privilegovane. Neposredan povod za ovaj osvrt je komemoracija Planinarskog BiH saveza Dragi Entrautu odrzana 15 avgusta ove godine u Sarajevu.

Drago Entraut – Dragec

Kad bi se na planinarskim školama govorilo o alpinizmu u Bosni i Hercegovini onda se nezaobilazno sam njegov početak vezivao uz imena Josipa Sigmunda i Drage Entrauta.

Što je bilo alpinističkih i spasavalačkih škola u bivšoj nam domovini Entraut ih je izavršavao a onda i sam mnoge organizovao, generacije novih alpinista za gore i stijene pripremao.

1952 godine Drago se oženio sa Terezom (Terom) i pravo na Treskavicu, pa su naredne dvije medene godine proveli kao domari u domu ”Josip Sigmund - Pepo”. Trebalo je hrabrosti, trebalo je imati uz sebe sebi sličnog koji se dobrovoljno pristati na ”dvije godine samoće”. Drago je bio te sreće, Tera ta sreća bila.

Drago je, što je stvojstveno samo univerzalnim planinarima bio vrstan smučar, alpinista, poznavaoc prirode, učitelj koji je vještini skijanja, penjanja, boravku u prirodi naučio mnoge koji su kasnije preskijali i prosli staze i bogaze Prenja, Treskavice, Visočice, Pamirskog gorja, Andi, Alpi...

Ko se još ne sjeća Dragine bijele kose, šarene košulje, značke gorskog spasavaoca na njoj i punih ruku planinskih trava, gljiva, i ko zna čega u planini ubranog.

Slučaj je htio da i prvu moju alpinisticku smijer ispenjem upravo sa Dragecom. Centralna na Romaniji, dan jesenji i sunčan, miris stijene, trave planinske i četine miješao se u nosnicama. Ispod nas vrškike visokih jela palacale vrhovima prem anama, panorama Korana, Pala, i dalje Jahorine, Trebevica, nam otvarala vrata pogledu.

U pripremi Planinarsko - alpinističkog vodiča po Treskavici, uz imena prvih penjača smijeri po Zavitim i Ćabenskim stijenama opet D. Entraut više puta. A onda naidjem na projekat izgradnje zimsko rekarativnog centra na planini Treskavici u području Nikolinih stijena, Spasovače pa sve do Dobropoljke rijeke. Dragec i planinari su maštali i pisali mnogo prije o onom što je kasnije postala smučarkska Bjelašnica ili Jahorina.

Halid Čaušević - Dr. Čauš

Planinari se sjećaju usamljenog planinara koji najčešće nije trebao društvo da bi se uputio u vrletii bespuća Prenja, Jahorine, Romanije, Treskavice i ko zna koje Bosanske planine.

Prije dvadesetak godina bio sam u grupi alpinista iz Sarajeva koja je za prvomajske praznike bila u Velikoj Paklenici, penjala smo smjeri različitih težina. Bili smo zatečeni činjenicom da je prvi bosanski planinar koji je prošao ovim stjenama bio upravo Halid Cauevic, penjući pedesetih godina smjeri koje smo mi osamdesetih sa poštovanjem gledali.

Opet, nešto iza toga, rovio sam po arhivi paninarskog društva Treskavica tragovi Čauševih eseja, visokogorskih tura, priča o nama. U organizaciji prvog alternativnog pokreta u BiH "Pokreta Zeleni" u grupi desetak uglednika opet Čauš.

Halid Čaušević je javnosti poznat po još jednom neobičnom kuriozitetu, komunisti su ga potiskivali pa i progonili zbog njegovog vjerničkog odnosa prema životu, (otac mu je čuvaeni reis Čaušević) a kad su na vlast došli ovi što se na glas bogu mole onda su ga počeli progoniti što se nedovoljno glasno moli.

Ta činjenica sama po sebi govori o iskonskoj snazii volji da se bude svoj, svojstvenoj najistrajnijima, najhrabrijima.

Pišuci ovih nekoliko redaka, ovim i ovakvim povodom, obuzima me tuga i radost istodobno. Tuga jer su i Halid Čaušević i Drago Entraut otišli na put kojim nam je svima ići, a ponos što sam bio njihov savremenik, što sam imao sreću da hodam stazama i idealima koji su i njima pripadali. Tuga je i što sa svakim odlaskom onih koje ubrajamo u red prvih, začetnika, pionira... nenapisana knjiga ”Historija planinarstva BiH” čini sve daljom.

Neka im bude lahka bosanska zemlja a duša neka im nadje vječiti mir u svijetu koji su najviše voljeli, svijetu visokih bosanskih planina.

Svi moraju preuzeti odgovornost za svoj orgazam

Olle Wallers, Expresen, 7 juni 2003

Prevod sa švedskog Š. K.

Skoro je američka mreža ”Evilogodness” sprovela istraživanje medju ženama kako da muškarci budu bolji u krevetu. ”Treba da razmišljaju kako kod nas žena ima toga mnogo više od sisa i klitorisa i kako nas ne treba da pitaju svaki put, kako nam je bilo,” priznaju žene otvoreno u ovom istraživanju.

Seksolog Olle Wallers razumije ženske optužbe: ”Muškarac treba više razumjevanja i znanja o erogenim zonama. Ako muškarac pita ženu je li uspjela ili kako je bilo (misli na orgazam) on zapravo traži aplauz i potvrdu za sebe. Obostrani užitak, obostrana odgovornost, to je seks. To je ono o čemu treba da razmišljaju momci koji se uče da ne idu prebrzo ili žene koje govre `hajede već jednom`. Lično poznajem mnogo muškarac akoji odugovlače orgazam iz sopstvenog zadovoljsrtva, ali ako se to razvuče na duže onda bude problema u završnici.” ”Kondom je muškarceva jedina prevencija i neozbiljno je da taj dio odgovornosti ne uzmemo na sebe. Nije grijeh da muškarac trenira sa kondomom i sam, kad onanise naprimjer, kako ne bi bio uplašen pred neuspjehom u situaciji seksa sa partnerkom”, nastavlja Olle.

Evo šta su žene predložile muškarcima o čemu treba da razmišljaju i čine kako bi bili bolji u krevetu u istraživanju mreže ”Evinogodness”

1. Ne preskači poljubac. Dobar poljubac je najbolji dio ljubavne predigre. Ako muškarac žuri preko usana žene, žene se osjećaju kao da su plaćene po satu.

2. Ne puši jako u uho. Možda si čuo da to disanje na uhu uzbudjuje ženu i to je tačno, ali ne puši prejako kao da želiš napuhati balon.

3. Neobrijani. Možda je seksi na slici kad je muškarac neobrijan, ali da bi razumio kako se žena osjeća probaj uzeti šmirg papir i struži malo sa unutrašnje strane po nogama. Osjetićeš kako se žena osjeća koju ljubi neobrijan muškarac.

4. Ne steži čvrsto sise. Sise nisu lubenice čiju zrelost treba probavati stiskanjem. Ne stiskaj prejako, budi pažljiv i nježan.

5. Ne grizi bradavice na sisama. Ako ližeš ili sisaš bradavice to ženama pričinjava zadovoljstvo ali ako misliš da su ženske sise igračka za pse koju treba gristi da bi ostala u ustima, griješiš. To boli i prestaje biti ugodno.

6. Ne uvrći bradavice  kao da tražiš radio stanicu na radio valovima. Posveti se cijelim grudima.

7. Ne zaboravljaj dijelove ženskog tijela. Žensko tijelo je više od grudi i onog medju nogama.

8. Pomozi da se žena skine. Ne zaglavljuj ruke u gaćicama i ne žuri. Izmedju vas su još uvijek dijelovi odjeće i pomozi joj da se skine.

9. Kondom. Treba da imaš kod sebe kondom i stavi ga.

10. Klitoris. Ne napadaj klitoris i ne pritišći jako. Vrti prstima nježno sa strane kltorisa.

11. Pauze. Pauza za ženu znači da ide na početak, ali ako vidiš da joj je dobro ne radi pauze. Preduga pauza moze dovesti do potpunog opuštanja i smanjenja želje.

12. Skidanje. Ne skidaj ženu na čudan način. Nema žene koja želi glupo izgledati. Glupo je naprimjer ako su na ženi džemper i čarape a gacice su joj već skinute.

13. Ne vuci gaćice. Nije prijatno ako muškarac vuče ženi gaćice između nogu, gore dolje. Nije jasno zašto oni misle da je to prijatno.

14. Napad na vaginu. Ženski polni organ je više nego vagina. Žena treba vrijeme prije nego dozvoli da joj se zavlače ruke dolje.

15. Masiraj nježno. Malo masaže pomaže da žena dodje u dobro raspoloženje i opuštanje za seks. Tvrda masaža može uraditi sasvim suprotno.

16. Ne žuri sa skidanjem. Ne skidaj odjeću prebrzo. Ne skidaj svu odjecu sa žene prije nego ona počne skidati odjecu sa tebe.

17. Skini čarape prije gaćica. Muškarac u čarapama i gaćicama nije baš atraktivan.

18. Ne prodiri prebrzo. Ne vodi ljubav kao da voziš mašine. Osjeti kad možeš povećati brzinu.

19. Ne vozi prejako. Prejako prodiranje može biti bolno i bez užitka. Poslije takvog seksa žena se osjeća kao da je imala više sedmica jahanje bez sedla.

20. Dolaze prebrzo. Dio muškaraca je dobro da ima i plan B kako će u svakom slučaju zadovoljiti ženu.

21. Dolaze predugo. Muškarac nije Bog seksa samo zato što razvuče na dva sata. Tvoj partenr želi da ti doživiš i klimaks.

22. Ne moraš uvijek pitati je li svršila. Ako muškarac osjeti da je ženi bilo dobro to je odgovor bolji nego da ga je dobio postavljajući pitanje.

23. Oprezan oralni seks. Ti nisi mače što treba da srče mlikeo. Dobro je da upotrijebiš cijela usta i da rotiraš jezikom oko cijelog klitorisa.

24. Ne drži glavu medju nogama. Malo žena voli da im se drži glava medju tvojim nogama.

25. Sperma ima ukus slane vode pomješane sa bjelancetom jajeta. Sve ne misle da je baš ukusno.

26. Lezi mirno. Ako ti žena radi oralni seks lezi mirno, ona radi pokrete ne ti.

27. Porno filmovi. Ne uči se kako seks izgleda iz porno filmova. Ženski seksualni život je u stvarnosti nešto sasvim drugo.

28. Pusti je gore. Pusti ženu da bude gore ako želi. To je dobro ali ne predugo.

29. Anal seks. Ako želiš anal seks, pitaj prvo. Da se braniš kako si pogriješio otvor djeluje samo glupo.

30. Fotografiranje gola tijela. Ako pitaš: ”Mogu li te snimati golu?” žena čuje i ono drugo ”da pokažem mojim prijateljima.” Zato je dobro, ako već fotografiraš, da joj dozvoliš da sama izvrši cenzuru fotografija.

31. Fantazije. Ako se seks radi uvijek na istom mjestu i na isti način nije baš uvijek zabavno. Ali šta misliš ti?

32. Ne izbjegavaj voditi ljubav stomak uz stomak. Tiha i lijepa ljubavna igra je stomak uz stomak.

33. Joga u krevetu. Ako žena želi probati zahtjevniju jogu u krevetu to je u redu inače budi vrlo oprezan.

34. Anal stimulans. Muskarci reaguju na anal stimulans  zato što oni imaju prostatu. Prostatu nemaju žene. Pitaj pa probaj ili probaj i smo će ti se reći.

35. Ožiljci od sisanja. Ako žena želi ožiljke od sisanja po vratu ili na drugom dijelu tijela to je uredu. Inače je glupo, takvi tragovi su namjenjeni drugima ne vama dvoma.

36. Naredbe. Ne podiži glas na ženu da se osjeća kao tvoj pas.

37. Erotsko pričanje ili psovanje. Neke žene vole erotske riječi ili psovke u krevetu ali ne sve. Pitaj, probaj.

38. Orgazmi. Nemoj podcjenjivati njen orgazam. Dovrši posao. Ako si ti svršio ne znači da je seks gotov za oboje. Poštuj partnera, daj do znanja da si svjestan greške, propusta ako si ih napravio. Postoje popravni.

39. Daj joj zraka. Ako ležiš iznad nje, razmišljaj da si možda teži od nje, da je pritiskas i da treba zraka.

40. Želja. Razmišljaj tako da žena ima seks sa tobom ne zato što želi biti ljubazna već zato što ga i ona želi.

Seks je prirodna potreba i dobar socijani kontakt, učinimo da i jedno i drugo spojimo u dugoročnu prijatnos, sadržaj našeg ljudskog ispoljavanja, sigurnost, potvrdu, produžetak.

_____________________

Šta još treba znati o seksu?

Na red je došlo sve ono što o seksu ne biste ni naslutili!
Alergije

Istraživanja su utvrdila da je jedan procenat žena na svijetu sklon alergijama na spermu. Naime, nekoliko sati nakon odnosa, kod ovih žena, svuda na tijelu gdje je koža bila u dodiru sa spermom javljaju se crveni plikovi koji vremenom počnu intenzivno da peku.
Seksualno uzbuđenje

Takođe, jedan procenat ljudi na svijetu, dakle i muškaraca i žena, nije u stanju da postigne seksualno uzbuđenje. Za razliku od njih, postoji čak dva procenta žena koje su neprestano seksualno uzbuđene. One u prosjeku doživljavaju od 10 do 100 orgazama dnevno.

Tinejdžeri, pa čak i muškarci do sredine 20-ih godina mogu se uvijek uzbuditi i ejakulirati do deset puta na dan.
Orgazam

Žene koje svakog dana jedu čokoladu imaju jače izraženu seksualnu želju i postižu jače orgazme. Muškarci koji duže vremena nisu ejakulirali mogu proizvesti veću količinu sperme (do supene kašičice), dok muškarci koji češće ejakuliraju proizvode znatno manje sperme.

Čak jedan posto žena može postići orgazam dodirivanjem grudi. Dakle, da se razumijemo, bez ikakvog nadraživanja klitorisa ili penetracije − samo grudi!
Fenomenologija erekcije

vi znamo šta je erekcija, ali da li znate da prosječno muškarac tokom osam sati sna doživi pet do šest erekcija. Na ovaj način, penis "vježba" kako bi normalno funkcionisao i redovno bio snabdjeven dovoljnom količinom kiseonika. Međutim, nisu muškarci jedini koji pri uzbuđenju "očvrsnu". Ženama, takođe, očvrsnu bradavice, nabubri klitoris, kao i usmine, a ako je vjerovati onima koji su je našli − nabubri i G tačka.
Masturbacija

Vjerovatno će vam to zvučati luckasto, ali činjenica je da muškarci koji su u vezi češće masturbiraju nego oni koji su sami. To je zbog toga što im se pri redovnim seksualnim odnosima podiže nivo testosterona, pa su muškarci u vezi napaljeniji nego oni koji su sami.
Seks i hrana

Šalu na stranu, o seksu smo do sada mnogo puta pisali, na različite teme, a i svakoj temi smo pristupili iz makar dva ugla. Sada je na redu jedan neobičan ugao iz kog ćete seks vidjeti na sasvim nov način!

Na red je došlo sve ono što o seksu ne biste ni naslutili!
Alergije

Istraživanja su utvrdila da je jedan procenat žena na svijetu sklon alergijama na spermu. Naime, nekoliko sati nakon odnosa, kod ovih žena, svuda na tijelu gdje je koža bila u dodiru sa spermom javljaju se crveni plikovi koji vremenom počnu intenzivno da peku.

Seksualno uzbuđenje

Takođe, jedan procenat ljudi na svijetu, dakle i muškaraca i žena, nije u stanju da postigne seksualno uzbuđenje. Za razliku od njih, postoji čak dva procenta žena koje su neprestano seksualno uzbuđene. One u prosjeku doživljavaju od 10 do 100 orgazama dnevno.

Tinejdžeri, pa čak i muškarci do sredine 20-ih godina mogu se uvijek uzbuditi i ejakulirati do deset puta na dan.
Orgazam

Žene koje svakog dana jedu čokoladu imaju jače izraženu seksualnu želju i postižu jače orgazme. Muškarci koji duže vremena nisu ejakulirali mogu proizvesti veću količinu sperme (do supene kašičice), dok muškarci koji češće ejakuliraju proizvode znatno manje sperme.

Čak jedan posto žena može postići orgazam dodirivanjem grudi. Dakle, da se razumijemo, bez ikakvog nadraživanja klitorisa ili penetracije − samo grudi!

Fenomenologija erekcije

Svi znamo šta je erekcija, ali da li znate da prosječno muškarac tokom osam sati sna doživi pet do šest erekcija. Na ovaj način, penis "vježba" kako bi normalno funkcionisao i redovno bio snabdjeven dovoljnom količinom kiseonika. Međutim, nisu muškarci jedini koji pri uzbuđenju "očvrsnu". Ženama, takođe, očvrsnu bradavice, nabubri klitoris, kao i usmine, a ako je vjerovati onima koji su je našli − nabubri i G tačka.
Masturbacija

Vjerovatno će vam to zvučati luckasto, ali činjenica je da muškarci koji su u vezi češće masturbiraju nego oni koji su sami. To je zbog toga što im se pri redovnim seksualnim odnosima podiže nivo testosterona, pa su muškarci u vezi napaljeniji nego oni koji su sami.
Seks i hrana

Pravilo je da ljuta i začinjena, egzotična hrana raspaljuje seksualne strasti, dok hrana sa druge krajnosti (bljutava i bezukusna) iste stišava. Pa vi organizujte svoj dnevni meni prema potrebi.

Umjesto predgovora

Početak 2007 godine obilježilo je znanstveno dijagnosticiranje zdravstvenog stanja planete Zemlje, dijagnoza je uspostavljena, Zemlja je bolesna. Uzročnik bolesti je čovjek, tačnije muškarac.

Nekoliko mjeseci iza toga (sredina aprila) uslijedila su još dva saopštenja za javnost o istoj bolesti, jedno je stiglo iz Melburna sa međunarodne konferencije o tehnologijama a drugo iz Brisela i sjedišta EU. I jedan i drugi skup su ranije imali utvrđen dnevni red bavljenja tehnologijama odnosno stanjem odnosa u međunarodnoj zajednici da bi na samim skupovima sve bilo svedeno na jedno pitanje: Stanje bolesti planete zemlje. Ovdje se otišlo još korak dalje, ponovljeno je da je Zemlja bolesna ali je konstatovano da je stanje bolesti akutno.

Da bi mogli da se bavimo adekvatnim liječničkim zahvatima neophodno je pozabaviti se prvo samim uzročnikom. Uzročnik je, kao što je već rečeno, sam čovjek tačnije muškarac. Kako u ljudskoj (h)istoriji žena nije imala značajniju ulogu u kreiranju društva sve do početka dvadesetog vijeka, to ćemo kao uzročnika, ipak, morati označiti muškarca, ovdje se odgovornost naprosto ne može dijeliti. Muškarca kao ratnika, cijela (h)istorija i jeste historija ratova, ratnika i (h)istorija muškarca.

To je onaj muškarac što je ”u ime Boga i crkve” spalio oko pet miliona žena, izvršio elitocid nad evropskom elitom optužujući je za bogohulstvo (herezu), onaj što je ”u ime islama” mačem pokorio pola svijeta, onaj što je ”u ime komunizma” pobio desetine miliona komunista, onaj što i danas ”u ime demokratije” osvaja svijet ostavljajući za sobom krv i pepeo, zagađujući i onako zagađenu planetu.

To je onaj muškarac što je industrijalizirao ovaj svijet, promovirao princip kapitalističke nezajažljive utrke za materijalnim bogatstvom, onaj što je promovirao princip po kom nije neophodno biti mlad, lijep, pametan ali je važno imati novac za koji je sve to moguće kupiti.

Evo jednog od mogućih scenarija onog pretkazanja sa početka priče uknjiženog u jedno neobično istraživanje obavljeno prije dvije godine na Sveučilištu u Leedsu, a koje je pokazalo kako će uslijed klimatskih promjena četvrtina kopnenih životinja i biljaka doći do ruba istrebljenja 2050. godine. Istraživanje predviđa da će u najgoroj varijanti, polovica životinja i biljaka izumrijeti.

Vođa projekta Chris Tomas naglašava blaži scenario samo ukoliko se, imperativno zaustave klimatske promjene. Jedno drugo istraživanje provedeno u Trstu (Abdus Salam International Centre for Theoretical Physics) govori se o povećanju poplava na Mediteranu, o više snijega u sjeveroistočnoj Evropi, o neuobičajenim vremenskim prilikama u Sjevernoj Americi. Istraživanje navodi najekstremnije promjene ipak u Mediteranu i u Evropi. Oba istraživanja u svojim porukama još uvjek ostavljaju nade da je najgori scenarij još uvijek moguće spriječiti.

Naučnik James Lovelock izdvaja svoje mišljenje smatrajući da čovjek sa mjerama o zaštiti životne sredine usvojenim u Kyotu i Montrealu kasni za najmanje pedeset do stotinu godina i da je samim tim dosta toga prekasno. (Na žalost ni te mjere još uvijek nisu potpisane od najvećeg zagađivača od USA.)

Ono što ni jedno od ovih istraživanja ne prognozira to je mogući scenario novih ratova uzrokovanih klimatskim promjenama i nužnom seobom naroda. Takvi ratovi su naprosto neminovnost bude li muškarac, ratnik, nastojao razriješiti stanje klimatskih promjena koje je sam izazvao. Po tom scenariju rat u Iraku bi mogao biti jedan od posljednjih kapitalističkih ratova, vođen nezajažljivom kapitalističkom pohlepom za profitom.

I evo nas kod onoga što je još uvijek moguće učiniti, ukoliko je dijagnoza pravilno postavljena a uzročnik bolesti razotkriven.

a. Sredstva rata odmah preusmjeriti u pravcu sredstava za spas planete Zemlje.
b. Na čela država dovesti ženu potpomognutu snažnim mirovnim i ekološkim lobijima.
c. Svijetom gospodariti Svjetskim Parlamentom u zamjenu za UN.

Ako je suditi po procesima koji se burno odigravaju u Švedskoj, Francuskoj i Americi uskoro je na čelu tih država očekivati upravo ženu kao jedinu nadu za spas bolesne Planete ali i života na njoj, za spas oboljelih društava obilježenih muškom nezajažljivošću.

________________

P.S.

U nekoliko nastavaka cu pokusati govoriti o problemu.

Enes Kišević, Poruka i oporuka

OPORUKA

Kćeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kući

koju vam ostavljam,

ona će i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu

da će još neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom

kao što ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu

da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,

padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:

spomenite se Majčine utrobe

koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehničkog uma,

jer nema tog izuma

koji će vas naučiti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.

Hranite ljepotu.

Hranite ljubav.

Putujte.

Govorite jezik naroda

u kom se zadesite,

ali se vraćajte korijenju

kao potoci izvoru svome.

Dotičite svoje riječi rukama.

Ne otuđujte se od prirode.

Činite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:

da ste iz ništa došli,

da se u ništa vraćate,

i da ništa nije dragocjenije

od života

koji u trajno naslijeđe

ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.

Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,

sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

* * *

Mi smo ti, Hasane,
od onoga sunca,
Isto nam je lice,
Pogleda smo istog,
Zar da se sunce
po stranama svijeta ravna?

Što zna sunce, bolan,
Što je zapad, što je istok.

* * *

Ponekad jedva
Olovku držim
Al ić mi valja
Za Pravdom.

Sve dok se moja fizička snaga
Ne stopi
S moralnom snagom.

ONIMA KOJI GOVORE U IME NAS

Ne govori u ime ljubavi,
Ako ljubav nemaš sam.
Ne govori u ime naroda,
Jer narod i sam govoriti zna.

Ne govori u ime slobode
Držeći se za pištolj u džepu,
Ustima svojim ne kaljaj
Tu riječ nadasve lijepu.

Ne govori u ime mira,
Puštajući golube bijele,
I bez tvoga se dlana
Ptice letu vesele.

Ne slikaj se sa djedom i cvijećem
“Za našu opću korist”
I kad šutiš, nastoj biti
Sam pred sobom čist.

POSLIJE KRUGA

Da sam te sreo poslije kruga 
Kad sam se vraćao tebi 
Bio bih tvoj vjerni sluga 
Ništa se mijenjalo ne bi 

Al ja sam bio radoznao 
Htio sam spoznati krug 
Letjet još nisam znao 
A put je bio predug 

I letio sam kao pčela 
Omamljen mirisom cvijeta 
Duša mi je pobjeći htjela 
Od tijela i od svijeta 

I padajući naučio sam 
kako se podiže sam 
Uzdižući se padao sam 
Pa sad i koračati znam 

Al još mi duša mira nema 
Još kružim navikom kruga 
Još uvijek pjesmom pripadam svima 
Al samo orla imam za druga.

JUTARNJA MOLITVA

Blagosiljam Te
što si me i ovo jutro probudio.
Znam da to mnogima,
koji sinoć usniše sa mnom,
jutros već nije dano

Samo da gledam u Tvoju svjetlost,
u izvor očiju mojih,
meni je najveći dar
koji se pružiti može.
Ono što vidim
prevelika je radost za mene.
Prevelika da samo u meni ostane.

Sve što si mi darovao 
primio sam od srca.
Primio sam ovo tijelo
kao što se prima cvijet;
jer na koga bi pala,
koga obasjala Tvoja svjetlost
da nisi stvorio svijet.

Naviko si me na noći.
Navikao na dane.
Navikao na zemlju.
Na nebesa sviko.
S vatrom sam u rodu;
za zrakom sam u rodu;
ko da sam iz vode,
iz svjetlosti niko.
A sve i bez mene
bit će ko i prije
Ni sjena se na me naviknula nije.

Blagosiljam Te
što si mi sina moja dva darovao
Snagu si moju i zdravlje
ponos i uzdanje
kroz njih mi vratio.
Život si moj do vrha 
radošću ispunio.
Dužnost sam roditelja
među oči stavio
i nosit ću je dok Ti mene nosiš.
Pod krilima ću svojim gnijezdo saviti
da sina moja dva
do dobrote Tvoje dovinem.
Da mi obraz pred tobom osvjetlaju
i onda kad me ne bude ovdje.
Sina moja dva:dva blizanca sunca
Aureola dva oko moga srca.

Sve što je sebe u Tebi našlo
zanijemilo je pred Tobom
drveće nema riječi:
u bilju Te zeleni.
Zemlja nema riječi:
u cvjetu ti se smiješi,
I usta moja,
te rane otvorene ,
već polako
svjetlost Tvoja zarasta.

Kao da je munja sinula kroz Sunce,
razmaknuvši sljepilo sjaja,
ukazala mi se Tvoja providnost;
Tvoj put do tebe u meni.
Sad znam,
kao što voda zna,
da sam samo Tvoja suza
izvirila iz sna
koja se ponovo vraća očima svojim.

Enes Kišević

Ševko Kadrić

Sadik Beglerović

Gledam ga kako u horu zanosno pjeva, stasit, srebrene kose, snažna, ali umilna glasa. Uvjek sam se horskoj pjesmi i pjevačima divio, oni su mi bili znak i simbol urbanog, gradskog, školskog, sad posebno.

Isčitao sam knjigu „Čaršija u Gornjem Šeheru“, Sadika Beglerovića, onog srebrene kose što u horu zanosno pjeva, pa mi i knjiga i on u očima porasli. Drage mi ljudske nakane, kojim od zaborava otkidaju dio prošlosti i ispunjavaju nijet davno u kamenu bosanskom oštrim glijetom isklesan. „Čovjek za života treba tri dobra djela da učini, kuću napravi, od djeteta čovjeka podigne i napiše knjigu života“, za redoslijed riječi nisam siguran ali za poruku jesam. Sadik eto, i knjigu napisao o čaršiji, pomajki (poocu).

Priča, ono što za knjige nije, da je sa devet godina bez oca ostao, čaršija mu i otac i majka postala. Na hiljade, hiljada puta je uz nju niz nju hodio, radio i zarađivao, učio i volio. I dok je odrastao, i kad je slavni fudbaler postao... i danas kad više puno toga u Čaršiji nema, pa ni njega u njoj nema. Ali eto ima duša, ima sjećanje, ima fotografsko pamćenje kojim na stotine puta dućan do dućana slaže, doćandžiju do dućandžije.

Od Careve džamije kao središta i simbola čaršije, išao je uski kaldrmisani sokak a u njemu stolarija Hase Mundžića, poluotvorenih vrata kroz koje je moglo unutra ulaziti dječije čuđenje, a iz nje izlaziti mirisni, ručno rađeni namještaj. U dječijoj glavi ostalo sjećanje na, kao papir tanku talašiku, kojom su se igrala i miris joj do danas negdje u nosnicama nose. Do stolara bila piljara Ejuba Sejdića, uvjek raširenih ruku u laktovima i tankih brkova u osmjeh razvučenih. „Poljubila te cura u moj obraz“, upamtio pisac Sadik dobrog piljara i njegovu doskočicu.

Dalje se nizala brijačnica Ibrahima Demirovića, samo na oko svojom krupnom pojavom i britvom je djelovao grubo, ali oni koji su se kod njega brijali znaju kakav je ljudina i dobričak bio. Do brijačnice dućan Muharema Medića a u njemu, svega što oči i duša dječija poželi, pečeno kestenje, kruška u turšili... „Riječi su mu jedna drugu preticale, na glavi fes ili bjeli ćurlah a u ruci tespih naglašavali pobožnost“, oslika ga Sadik kao da u ruci farbe i četkicu drži. Do Muharema je bio dućan galanterije Muje Medića, sina hadžije Mustafe. Za svakog dućandžiju i svaki dućan Sadik je ima pregršt lijepih riječi i dosjetki koje otkiraju od zaborava dućane i mahalu njemu najdražu.

„Čaršija je imala dušu, ljude, igre, događaje...“ govori mi Sadik malo kasnije u kafu i knjigu zagledan. Prisjeti se domina, zvrka, šaha, muzike i igara u KUD-u „Budućnost“. Svakoj igri ljude dodaje, pa mjesto gdje se igrala, događaje koji su je kroz vrijeme pronosili.

Sadik je rastao uz folklor, pjevao ali i svirao. Ako ste pomislili na instrument, zaboravite, bio je prva violina fudbalskog kluba „Budućnost“ a godinu dana i Želje (onog Banjalučkog). Bilo je ponuda i ranije da dođe u neki klub u prvoj lizi i zasvira, ali mu se nije od Šehera odvajalo. Cjela čaršija uz njih igrala, navijala, slavila. Poslije pobjede se znalo gdje se pečenje jede, gdje tepskija baklave, gdje... klub bio čaršija, igra više od igre.

„Muja Medića je u onoj galanteriji zamjenio Ale Šarenić, zvani Paklić. Svi su znali njegov motor marke „Push“, ali i pamtili mu francuzicu kapu. Sa onim kapom i motorom u mahalu Ale i miris nove Evrope unosio“, nastvlja Sadik priču o mahali i dućanima uz ulice joj poredanim. Uz galanteriju je bila pekara na drva Ibrahima Troke. Ibrahim je u radnju ulazio sa fesom a onda se u njoj pretvarao u pekara sa bijelom pekarskom kapom. Djeca zagledala Ibrahima i njegove kape, ali i mirisala rumene somune.

Uz pekaru je bio i dućan sa školskim priborom i cigaretama a u njemu Zulfo Turčinhodžić. Starije privlačio miris duhana a djecu miris neispisanih teka i ne otvorenih knjiga.

I tako me Sadik iz uske uličice odvede na Vrbas i mlin Sulejmana Džajbića. Drvenim direcima i tahtama poče mlin da okiva, Vrbas kroti i na mlin vodu navraća a onda u njemu kamene točkove da pokreće i melje žito, ali i  kukuruz ko dukat žut. O Vrbasu, splavarenju, kajacima, kupanju i ašikovanjima bi, kaže mogao novu knjigu napisati.

Pričao mi je Sadik još o ljudima i čaršiji, ali i o ne ljudima, onima koji su čaršiju razrušili a ljude u tuđinu prognali, pokazivao slike u knjizi Enesa Mundžića, crteže Alojza Ćurića, pjesme Ismeta Bekrića, Mehe Barakovića, Kemala Coce, Enise Osmančević Ćurić, Jovana Joce Bojovića, Nasihe Kapidžić... ali vam o tome neću više govoriti, Sadikova „Čaršija u Gornjem Šeheru“ čeka da se pročita.

BiH u EU i NATO – to je životni cilj građana BiH


OTVORENI APEL STOTINU
bosanskohercegovačkih intelektualaca – univerzitetskih profesora. naučnika, književnika i umjetnika iz zemlje i dijaspore, za ubrzanu obnovu cjelovite, multietničke, funkcionalne, održive, prosperitetne i europske države jednakopravnih građana i ravnopravnih naroda demokratske Bosne i Hercegovine


Apel se upućuje članicama OUN, SAD, NATO, OSCE,
the European Union Countries, the  Council of Europe,
the Parliament of European Union, EU Commissioners,
OIC – the Organization of Islamic Conference, BRIC,

Sarajevo, 25. novembar / studeni 2010,
 Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Dame i gospodo, Vaše ekscelencije,

Zabrinuti za sudbinu naše lijepe, ali napaćene domovine, molimo vas da, u ime temeljnih vrijednosti čovječanstva, učinite sve što je u vašoj moći da se obnovi i učvrsti demokratski, multietnički i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine, kao jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne europske države.

Dejtonsko-pariškim sporazumom (novembar-decembar 1995), pod pritiskom međunarodne zajednice, prekinut je rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995). Ta se činjenica neosporno mora cijeniti kao pozitivno dostignuće.

Nažalost, sva kasnija događanja pokazala su da je prekid ratnih operacija bio gotovo jedino pozitivno dostignuće tog sporazuma u odnosu na ponovnu uspostavu Bosne i Hercegovine kao funkcionalne demokratske države.

Neka od rješenja iz Dejtonsko-pariškog sporazuma, iznuđena imperativom zaustavljanja oružanog sukoba, nisu u skladu sa međunarodnim demokratskim standardima, i pokazala su se kao nepremostiva prepreka u svim aspektima reintegracije Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države ravnopravnih građana i naroda.

Dejtonsko-pariški sporazum promijenio je i ime naše države, isključivši iz naslova riječ “Republika” koja je, međutim, zadržana u nazivu jednog od entiteta.

Legalizovano je stanje uspostavljeno silom i genocidnom politikom i praksom snaga koje su osmislile, otpočele i vodile rat. Formirane su administrativne strukture kakve nemaju uporišta u našoj tradiciji, i koje nisu uobičajene u odnosu na standarde drugih višenacionalnih demokratskih država.

Entiteti uspostavljeni Dejtonsko-pariškim sporazumom uglavnom nisu ispoštovali dvije osnovne odredbe toga sporazuma - odredbu o privođenju pravdi i kažnjavanju odgovornih za počinjene zločine, i odredbu o povratku prognanih i izbjeglih u njihove domove.

Iz entitetskih struktura nisu odstranjene snage koje su osmislile, započele i vodile rat (onako kako je izvršena denacifikacija u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata), pa su one ostale politički aktivne i danas.

Onemogućavanjem povratka izbjeglih i prognanih promijenjena je nacionalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine.

U takvim okolnostima zloupotrebljava se entitetsko glasanje, pa pozicija dezintegracionih nacionalističkih snaga postaje dominantna, dok se uloga demokratskih integrativnih elemenata bosanskohercegovačkog društva u potpunosti degradira i marginalizira. Na taj se način blokira svaka inicijativa da se, poboljšavanjem ustavnih rješenja ili na druge načine, ovakvo neodrživo stanje promijeni u smislu uspostavljanja istinskog, demokratskog, multietničkog i multikulturalnog društva, lišenog diskriminacije i aparthejda po nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili drugoj osnovi.
U prilog našoj konstataciji o neodrživosti ovakvog stanja govori ocjena Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je ustavni sistem u Bosni i Hercegovini diskriminatorski i protivan

Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. I ta ocjena i sve druge pozitivne inicijative u cijelosti se ignorira.

Ozbiljni analitičari upozoravaju na teško stanje u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini, bez obzira na entitetsku ili nacionalnu pripadnost građana. Zato su potrebne korjenite promjene.

Očigledno je kako sve upućuje na moguću novu agoniju žitelja Bosne i Hercegovine i moguće novo žarište nestabilnosti, kako u regiji tako i u međunarodnim razmjerama.

Unatoč svijesti da se mir i budućnost za Bosnu i Hercegovinu mora kreirati unutrašnjim snagama, mi smo duboko uvjereni da politička situacija u zemlji i sastav zastupnika izabranih na posljednjim izborima (3. oktobar / listopad 2010) nije takav da se bez značajne intervencije međunarodne zajednice mogu uspješno donositi bilo kakve vitalne odluke o potrebnim promjenama postojećeg nedemokratskog i oktroiranog ustava.

Najvažniji dokaz za ovu tvrdnju je činjenica da je taj isti oktroirani Ustav, koji predstavlja glavnu prepreku reintegraciji i funkcioniranju Države, usvojen u Daytonu (novembar 1995) pod neposrednim rukovođenjem međunarodne zajednice, koja i danas, sa svojim krupnim Bonskim ovlaštenjima, vrši kontrolu situacije u zemlji.

Dejtonski sporazum je potpisan bez znanja naših građana, i sve do danas još nije preveden sa engleskog na jezike kojim govore stanovnici Bosne i Hercegovine. Isto tako, ni legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, države priznate od Ujedinjenih nacija (1992) koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo da donese „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma prije 15 godina, nikada nije donijelo takvu Odluku, a niti Parlamentarna skupština legalne Republike Bosne i Hercegovine.


Dame i gospodo, Vaše ekscelencije,

Slobodni smo uz ovaj “Otvoreni apel” izložiti Vam određena politička rješenja i ustavne principe uz koje, prema našem mišljenju, može otpočeti proces obnove cjelovite i jedinstvene, multietničke i multikulturalne, održive i funkcionalne europske države Bosne i Hercegovine.

Prvenstveno smatramo neophodnim osigurati:

1.       efikasnu zaštitu zajamčenih ljudskih prava i sloboda, uz garanciju  mogućnosti ostvarivanja istih na čitavom državnom teritoriju bez ikakvih izuzetaka i diskriminacija;

2.       instrumente za ostvarivanje kolektivnih nacionalnih prava jednako za sve  građane, sve narode i nacionalne manjine, te pravo na regionalnu i lokalnu samoupravu u skladu sa Europskom poveljom o ljudskim  pravima i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi;

3.       ostvarivanje procesa regionalne suradnje jednako prema svim susjedima,  bez ikakvog
nacionalnog predznaka i bez protekcionizma prema bilo kome (paralelne specijalne odnose entiteta i susjednih država rješavati kao regionalnu prekograničnu suradnju u duhu općeprihvaćene europske  prakse)


4.       uspostavljanje racionalne i efikasne organizacije državne vlasti na svim nivoima, u skladu sa uvriježenim standardima naprednih demokratskih država, koja će svoj legitimitet izvoditi isključivo iz državnog identiteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih naroda koji u njoj žive. Pravo nacionalnog veta treba zadržati samo u Domu naroda, koji treba da bude formiran kao istinska garancija ravnopravnosti svih naroda i nacionalnih manjina.

 5.      uvjete pod kojima će se intenzivirati i ubrzati procesi priključivanja Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama.

U prelaznom periodu, do donošenja novog Ustava Bosne i Hercegovine, moguće je vratiti pravnu snagu Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prema kojem su održani prvi demokratski izbori (1990) i referendum o nezavisnosti (1992), ili makar one njegove odredbe koje garantiraju mogućnost ostvarivanja premisa citiranih od 1. do 5.


Ovo treba učiniti što prije, zato što posljednji ustav Republike Bosne i Hercegovine predstavlja i posljednje pravedno, pa prema tome i legitimno ustavno uređenje naše države. Dejtonski model ustava prevodi u ustavnu povelju jedan aneks međunarodnog mirovnog  ugovora koji ne odgovara standardu ustavotvornog akta. Tako se državnopravni status BiH pokazuje kao „ustavna država” koja nema legitimni ustav.


Po našem mišljenju, u novom Ustavu Bosne i Hercegovine, koji bi dobio europski karakter, trebalo bi ugraditi sljedeća osnovna načela:

1. Bosna i Hercegovina je država svih njenih građana i naroda: konstitutivnih naroda Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih kao nacionalnih manjina, koji u njoj žive. Bosna i Hercegovina je zasnovana na vladavini prava i socijalne pravde, na načelima participativne građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, zaštiti čovjekove okoline, međunarodnoj suradnji i tržišnoj ekonomiji, kao i na pripadnosti europskim principima i društveno-historijskim vrijednostima;

2. izvorna suverenost pripada državi Bosni i Hercegovini i potiče isključivo od svih njenih građana i naroda. Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa, pojedinac ili jedan od naroda, ekskluzivno ne može prisvojiti suverenitet ili dio izvornog suvereniteta države i uspostaviti vlast mimo izvornog suvereniteta;

3. pravni poredak je jedinstven. Uređenje vlasti počiva na podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Predstavnički dom vrši zakonodavnu vlast po principu demokratskog odlučivanja, u skladu sa odredbama Ustava. Dom naroda štiti vitalne kolektivne interese svih naroda i nacionalnih manjina podjednako, uz primjenu instrumentarija određenog Ustavom. Izvršnu vlast provodi vlada Bosne i Hercegovine, formirana prema principu kompetentnosti, te na način da odražava i nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine, (prema popisu iz 1991.g.). Sudska vlast je neovisna od političkih i bilo kojih drugih utjecaja;

 4. funkciju Predsjednika Države obavlja Predsjedništvo kojeg čine Predsjednik predsjedništva i tri člana. Predsjednik i tri člana Predsjedništva biraju se na četiri godine iz redova triju konstitutivnih naroda i iz redova ostalih naroda koji čine stanovništvo Bosne i Hercegovine, na općim izborima za cijelu državu, sa slobodnim pristupom aktivnom i pasivnom pravu glasa za sve građane.

5. kontrola državnih granica je u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. Jedino država Bosna i Hercegovina odlučuje o državljanstvu svojih stanovnika;

6. država Bosna i Hercegovina ima svoje oružane snage, svoju policiju i sigurnosne službe, a i niži nivoi vlasti imaju odgovarajuće policijske snage. Teritorija države Bosne i Hercegovine je nedjeljiva i nikakvim pravnim aktima ne može se dijeliti. Imovina naslijeđena 1991. godine, nakon razdruživanja od SFR Jugoslavije, je imovina države Bosne i Hercegovine.
7. vjerske zajednice su odvojene od države. Nijedna religija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna. Religijski praznici ne mogu biti praznici Države;

8. pred Ustavom i zakonom svi su jednaki. Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije. Pravo na život i imovinu je nepovredivo;

9. ekonomsko uređenje u Bosni i Hercegovini počiva na tržišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu, slobodi poduzetništva, samostalnosti privrednih subjekata i ravnopravnosti privatne i drugih oblika svojine. Bosna i Hercegovina je jedinstveno ekonomsko područje sa jedinstvenim tržištem roba, rada, kapitala i usluga;

10. spoljna politika počiva na opće priznatim principima i pravilima međunarodnog prava i pripada izvornoj suverenosti države;

11. odredbama Ustava, kojima se osiguravaju kolektivna nacionalna prava i pravo na regionalnu i lokalnu samoupravu, mora biti osigurana i zaštita od mogućih zloupotreba tih prava u smislu blokade Parlamenta i drugih državnih institucija, odnosno onemogućavanja funkcija države kao cjeline.

12. Odredbama Ustava onemogućiti segregaciju u obrazovanju i netrpeljivost prema drugima. Isto tako, obavezati državne organe na svim nivoima za modernu ulogu nauke, obrazovanja, kulture i umjetnosti i njihovo potrebno finansiranje po ugledu na europske razvijene zemlje radi blagostanja građana i njegovanja zajedništva.


Radi svega izloženog, zahtijevamo da se prije svih budućih razgovora i rasprava o ustavnim promjenama i novom Ustavu osnuje ustavni konvent, u koji će pored predstavnika političkih struktura ući ravnopravno i vanstranačke strukture, pa i naša (IA- 14).
Zakonom o pripremama novog Ustava i međunarodnoj arbitraži treba regulisati da u slučaju spornih pitanja odluku na ustavnom konventu treba, bez odlaganja,  prepustiti arbitraži, sastavljenoj od pravnih eksperata za ustavno pravo, koje će izabrati Upravni odbor PIC-a (Steering Board of PIC). Arbitraža treba da odlučuje na osnovu modernih europskih standarda za višenacionalne države, a ne na osnovu ratom nametnutih rješenja u Daytonskom sporazumu”.

Na završetku ovog „Otvorenog apela” pozivamo Vas i molimo da kao članovi parlamentarnih institucija, predsjednici država i premijeri vlada najmoćnijih demokratskih sila svijeta, ne dozvolite sada, u vremenu imperativnih promjena postojećeg i usvajanja novog bosanskohercegovačkog Ustava, da dosadašnje sveopšte zlo nad multietničkom Bosnom i Hercegovinom, iznutra i spolja, ima posljednju riječ !

(Kao dokaz da su potpisnici prihvatili „Otvoreni Apel”, čuvaju se u Uredništvu Inicijatora Apela u Sarajevu njihovi „ID” brojevi.  Inicijatori Apela, njih 14,  označeni su kao grupa
 (IA – 14). Oni su ovlašteni, u ime svih potpisnika, da potpišu Apel i prateća pisma):

S poštovanjem, bosanskohercegovački intelektualci iz zemlje i dijaspore, potpisnici Apela.


A /  P O T P I S I   I N I C I J A T O R A  „ A P E L A” ( I A - 14 )

G. Jakob Finci, dipl. jur.  Dopisni član BHAAAS – BH Američke Akademije za umjetnost i nauku; Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine, Ambasador Bosne i Hercegovine u Bernu, Švicarska


G. Jure Galić, Predsjednik Saveza antifašista i boraca narodno-oslobodilačkog rata, Sarajevo 
 
Doc. dr. Tarik Haverić, Univerzitetski nastavnik  za političke i pravne sisteme BiH, Univerzitet u Zenici

Prof. dr. Tomislav Išek, Profesor za modernu historiju BiH, Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli

G. Milorad Krunić, dipl. ecc., Predsjednik Srpskog kulturnog društva „Prosveta” Sarajevo. BiH

Prof. dr. fra Luka Markešić, Predsjednik Hrvatskog narodnog vijeća (HNV), Sarajevo, BiH


D. akademik Dejan Milošević, Istraživač atomskih procesa u atofizici i profesor na PMF Sarajevo


Prof. dr. Nedžad Mulabegović,, Predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca Sarajevo, BiH



Prof. dr. Muris Osmanagić, Laureat najviše nagrade za nauku u bivšoj Jugoslaviji - AVNOJ-a za 1982.

Akademik profesor emeritus dr.  Branislava Peruničić, Podpredsjednik ANUBiH, Sarajevo, BiH

Akademik prof. dr. Vladimir Premec, sekretar odjeljenja humanističkih nauka, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Predsjednik
Hrvatskog društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine

G. Sretko Radišić, dipl. ing. Predsjednik Srpskog građanskog vijeća (SGV), Zenica, BiH

Akademik Abdulah Šarčević , član, ANUBiH,  Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, BiH

Dipl. ing. Chem. Schlomo Bar Giyora (Vladimir) Zupkovic, Konsultant i stručni saradnik, Caduri Center Laboratories, Lower Galilee, Israel (Nazaret, Haifa, Ako i Tiberias), BH dijaspora, Izrael.




B / Podaci o potpisnicima „Otvorenog apela”

Izražavamo posebnu zahvalnost za prevod „Otvorenog apela“ i pratećih dokumenata na engleski jezik:

Ms. Sabini Gadžo, Mphil
Koordinatoru Fakulteta modernih jezika i Departmanu engleskog akademskog pisanja, Univerzitet: Sarajevska škola nauke i tehnologije (SSST), Sarajevo, BiH.



Prilog 1. : Multietnička mapa Bosne i Hercegovine prema popisu stanovništva (1991)

 
Statistički zavod Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991.


04.02.2011.

Da li je i Egipat danas dio iste proče?

Ševko Kadrić, 2001 godine. Objavljeno i u knjizi ”Ekologija – neodrživi razvoj, 2005.

Stockholmsfria, je objavio tekst u cjelini 2008. godine ali mu dodao ovu divnu karikaturu.

Neposredno poslije tragičnog bombaškog atentata u Njujorku i Vašingtonu, ali i poslije onog u Londonu, odapete su sve ovosvjetske strijele zapada protiv ”bauka islamskog fundamentalizma”.  Nikad Amerika i Engleska nisu tako prijetile ”protivnicima” i ”teroristima” ali i nikad nisu  tako malo znala ko su i gdje su.

Samoubilački sinhronizovani napadi na Ameriku septembra 2001. godine imaju dosta sličnog sa slijetanjem malog aviona ”Cesne” na Crveni trg u Moskvi prije dvadesetak godina. Bezazleno i avanturističko slijetanje mladog Nijemca Mathiasa Rusta na Crveni trg  je razbilo sve fame o sigurnosnom  kišobranu SSSR-a kao nuklearne velesile. Mladi Nijemac je uzdrmao kompletnu piramidu vojnog i političkog vrha SSSR-a koja je bila samo jedan od završnih udaraca ”Perestrojke” i konačnog loma i Varšavskog bloka i Sovjetskog Saveza.

Mala ”Cesna” je slijetanjem na Crveni trg (28. maja 1987. godine) načela i drugi vojno politički blok NATO pakt iako se održava i održao do dana današnjeg. Raspadom  ”komunističkog bloga kao bauka i opasnosti demokratiji zapada”, apsolutno je prestao razlog postojanja NATO pakta. Međutim, to bi bila logika, ali sila i logika ne idu zajedno, bar to mi iz Bosne dobro znamo.

Margaret Thatcher je 7 juna 1990. godine na sastanku NATO -a na pitanje: ”Ima li NATO budućnost?” odgovora glasno ”Da”,  a na pitanje zašto i kako, u istom govoru kaže: ”Potrebno je da identifikujemo prijetnje sa kojima će mo se suočiti u budućnosti, te sile i strategije, sa kojima treba da se susrtnemo..”

Još prije Mrgaret Thacher, bivši sekretar SAD-a Henri Kissinger je uz pojam terorizma u svjetu vezao i odrednicu ”islamski” čim je zapravo i locirao i opasnost i novog svjetskog ”bauka”. Malo iza toga Willy Clark je ”te sile, strategije i bauka i definirao”: ”Militantni islam je danas isto tako važan kao strateška prijetnja kao što je bio Sovjetski Savez u komunističkom vremenu.”

Tako je ”bauk komunizma” u propagandnom zastrašivanju građana svijeta demokratije zamjenjen novim baukom ”baukom islamskog fundamentalizma”. Zašto se to desilo  istaknimo samo neke razloge:

* Objektivno više nema komunizma u svijetu (izuzme li se Kina) ni kao sile ni kao opasnosti pred kojom je neophodno graditi strah i odbrambene sisteme. A problem je da ti sistemi postoje i to u gigantskom obliku. (52% naučnog potencijala svijeta direktno ili indirektno rade za potrebe rata, najznačajnija industrija je još uvijek vojna, vojne institucije NATO pakta i lokalne na nivou država su velike i one znače privilegiju za stotine hiljada profesionalaca...)

* U traženju tog novog ”bauka” kao zamjene onom komunističkom, profilirana je društvena grupa koja sticajem historijskih i demografskih okolnosti živi na prostorima na kojima i pod kojima se nalaze najznačajnija nalazišta nafte na koju je oslonjen sav industrijski razvoj svijeta danas. Logično se i postavlja pitanje šta je njena kob: Prostor na kom živi ili vjerska obilježenost islamom ?

* U svojim neoimperijalističkim ambicijama  da zagospodare tim prostorima, prije svega SAD su posegle za historijski provjerenim saveznikom vlasti: crkvom i religijom. Zato će Kisindžer i upotrijebiti imenitelj ”islamski” uz terorizam!? Tako je mozaik sklopljen i on je definiran u rečenici  generala Willya Clarka po kojoj je: ”Militantni islam danas isto tako važan kao strateška prijetnja kao što je bio Sovjetski Savez u komunističkom vremenu.” Sva apsurdnost ove tvrdnje sadržana je u činjenici da je Varšavski ugovor bio vojno politički blok, da je SSSR bio savez država, što znači protuteža NATO paktu  dok se uz militantni islam vezuje ”skupina od nekoliko desetina terorističkih grupa”.

Vandalsko bombardovanje Vašingtona i Njujorka, kao i serija slicnih teroristickih napada u Rusiji, Londonu, pored enormnog broja poginulih nevinih ljudi, ima i drugu pouku. Za SAD kao vodeću vojnu velesilu na svijetu ono je šamar od kog će teško moći da se oporavi. U nemoći da američka administracija preispituje svoju spoljnju neoimperijalističku politiku ona će tororističke napade iskoristiti da opravda svoju politiku uvođenja reda u svijetu i da se upusti u novu vojnu avanturu vjerovatno sličnu onoj vijetnamskoj.

Nekim slučajem ovih dana je švedska televizija prikazala film o Bin Ladinu, čovjeku kom se pripisuju teroristički napadi na SAD na dušu. Film nedvosmisleno govori da je upravo američka obavještajna služba u cilju borbe protiv komunističkog SSSR-a, ”stvorila” i Bin Ladina ali i talibane.

Nama sa prostora Balkana ne treba mnogo uvjeravanja da je Slobodan Milošević bio najznačajniji američki čovjek na Balkanu u zadnjih 15 godina. Zahvaljujući njemu je Amerika i vojnički došla u Evropu, na Balkan i podigla svoju najveću vojnu bazu na Kosovu. Svakako Miloševiću dodajmo prolivenu krvi po Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, Kosovu ali i Makedoniji. U cijelu priču ubacimo i priču o Mladomuslimanima i Bosni i Hercegovini, o mudžahedinima i njihovom  stacioniranje u Travniku. U okolnostima totalnog okruženja Bosne, ”neko” dovodi grupu ljudi prepoznatljiva imidža (vjerskih islamskih ratnika) i stacioniraju ih, ne u Srebrenici, Bihaću.. gdje se vodi rat , već u Travniku gdje je trebalo tek da počne?

Pripremajući prvu verziju ovog teksta neposredno poslije terorostičkog napada na Njujork, autor je ustvrdio da je  više nego sigurno da će američki gnjev i odmazda krenuti prema ”protivnicima”, ”teroristima”, to što niko ne zna sa sigurnošću ko su oni, ni gdje su, to je najmanje bitno. Sad za sad se jedino zna gdje nisu. Na žalost poslije su se desili i Avganistan i Irak.

Jedno je sigurno da Amerika svoj gnjev usmjerava prema ”islamskom terorizmu” ali i ostali svijet  koji se sa njom solidariše koristi priliku da satanizira sve što u bilo kojem obliku sadrži riječ ”islam”. Istini za volju islamski svijet davno propuštenom reformim islama, po principu obraćanja Bogu na maternjem jeziku vijernika, (Poput Luterovih reformi ukršćanstvu) i sam je doprinio izgubljenosti u kojoj se danas nalazi. Muslimani su danas, mimo prostora arapskog jezika, u milosti i nemilosti vjerske uleme, kao tumača vjerskih poruka i vladanja "u ime Allaha".

Analitičari govore da je Amerika u nazavidnoj ekonomskoj situaciji, rat i bombe su najbolji način da se ona i prikrije. Tako su mislili i oni koji su vodili ratove na Balkanu ”u ime naroda” ali je problem da je isti taj rat iste te narode vratio nekoliko vijekova nazad. Da li je iskustvo Balkana i dovoljno!?

P.S.

Tekst prvi put objavljen 2001.

Ševko Kadrić

* Odlukom američkog Vrhovnog suda, 1943, odbijena je Markonijeva patentna prijava i patentno pravo na radio.

Podsjećanje na razgovor i divnog čovjeka, vođen prije 12 godina. Riječi profesora Dedijera se doimaju kao oporuka.

Prof Dr Stevan Dedijer

razgovarao: Š. Kadrić,

3 januara 1998.

Dr. Stevan Dedijer (1911-2004)

Kadric: Gospodine Dedijer evo nas četvrti put na istoj temi: Jugoslavija, Bosna, rat. Prvi put 1992 . godine pa onda 1994. 1995. i danas. Bivši švedski premijer pa kasnije Visoki međunarodni predstavnik u Bosni Karl Bilt je upravo objavio knjigu "Cilj mir" o svojoj misiji u Bosni. Kažete da ste je pročitali od prve do posljednje stranice i kako komentarišete knjigu?

Dedijer : Švedske novine, ali i svjetska stampa pišu o toj knjizi i o iskustvu Karla Bilta u Bosni. Biltova partija na sva zvona govori, evo piše "Sid Svenska", da će to njegovo iskustvo u Bosni biti upotrijebljeno da se ponovo dočepaju vlasti u Švedskoj. I upravo sa tog stanovišta želim istaći da je iskustvo Karla Bilta u Bosni vrlo štetno ne samo za narode i države na prostoru bivše Jugoslavije (Srbiju, Htvatsku, Bosnu, Makedoniju.. odnosno Srbe, Hrvate, Bosance, Makedonce...) već i Svedsku i Švedjane pa i šire evropsku i svjetsku politiku. Tri dana nakon što je preuzeo duznost u Bosni (1995) Karl Bilt je objelodanio svijetu da je otvoren za sve informacije i ideje za najbolje riješenje u Bosni i bivšoj Jugoslaviji i ostavio je mogućnost komunikacije posredstvom INTERNET-a. Već sutra dan je "Znao" šta se dešava i u Bosni i u Jugoslaviji te je saopštio svijetu da se tamo dešava "gradjanski rat". Po njemu to nije bila agresija Miloševića, Karadjica, Kraišnika, Mladića i ostalih koji su tu aresiju sprovodili nad Bosnom već gradjanski rat. Medjutim Karl Bilt je samo ponavljao ono što je engleski premijer Mejdžer, njegov minisar Hed, Rivkin general Lez i drugi iz njegovog staba tvrdili od 1990 godine. Mejdzer je to i izjavio na švedskoj televiziji 1991 godine kad je dolazio u goste u Švedsku i kod Karla Bilta i ja sam to čuo na televiziji.

Još tada sam reagovao u Dagens Nihetenu tvrdeći da Milošević namjerava napasti sve ostale narode u bivšoj Jugoslaviji i da se to mora zaustaviti. Karl Bilt nigdje ne spominje Jugoslaviju od 1918 - 1941 godine i činjenicu da je Jugoslavija bila pod okupacijom srpske monarhije. Još juna 1928 kada su braća Radić kao predstavnici hrvatskog naroda ubijeni u Jugoslovenskoj Skupštini. Moja majka Milica rodjena Bosanka iz Gradačca je tada rekla "Djeco ovo je kraj Jugoslavije, Aleksandar je ubio predstavnike Hrvata". U istoj toj Skupštini kao poslanik je tada sjedio Ante Pavelić koji je bio svjedok zločina i on se tada obratio Italiji i Njemačkoj tražeći podršku za njegov ustaški pokret, ostalo o zločinu ustaša znamo. Ne želim umanjiti zločin i genocid koji su sprovodile ustaše, ali atentat nad braćom Radić organizovan od strane reganta Aleksandra ima svog uticaja i značaja u pojavi jednog Pavelica. O tome u knjizi Karla Bilta nema ni riječi.

Moj otac je bio pobornik ideje Velike Srbije čak i autor prve karte koju je objavio u brošuri o Dalmaciji jos 1915 godine. Ta karta Velike Srbije je bila veća od Jugoslavije. Ranije sam vam rekao šta sam mu ja govorio: "Tata ideja veleike Srbije je grobnica Srpskog naroda". Još 1911 tajna organizacija "Crna ruka", koja je kasnije stajala iza atentata u Sarajevu 1914 na Austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanda, u svom Ustavu ističe da Velika Srbija treba da obuhvati sve juznoslovenske zemlje. To je ideja koju je Milošević stavio kao politicki plan ispred sebe. Jos 1980 godine u svom romanu "Grešnik" Dobrica Ćosić je napisao da "Svi Srbi treba da žive u jednoj državi" kopirajuci Hitlera koji je takodje tvrdio da "Svi Nijemci treba da žive u jednoj državi", kasnije je kopirajuci Musolinija rekao "Sve što Srbi dobiju u ratu izgube u miru". Dakle Karl Bilt u svojoj misiji nije ni imao zadatak da u skladu sa stvarnim interesima naroda na prostoru Jugoslavije zaustavi agresiju i uspostavi mir već da realizuje interese evropskih moćnka na tom prostoru.

Otuda i otvoreno popuštanje Miloševiću i obećanje "Nećeš moći dobiti Veliku Srbiju ali ćeš dobiti veću". Cijenu tog "veću" mi dobro znamo ali će je i Srpski narod upamtiti za dugo. Milovan Djilas mi je pred odlazak pisao: "Cijenu ovog što je Milošević učinio Srbi će plaćati narednih 100 godina".

Kadric: Ta Miloševićeva priča Velike Srbije još nije okončana. Trenutno izgleda da je dosao tamo odakle je i počeo do Kosova, kako vidite situaciju na Kosovu danas?

Dedijer : Dimitreije Tucović je 1913 godine u svojoj knjizi pisao sa grozom o tome šta su srpski vojnici radili Albancima na Kosovu i kroz Albaniju 1912 godine. Oni su to radili nošeni mitom o Kosovu kao srpskom stradalištu i srpskom svetištu te zaklanjajući se iza poruka njegoševa "Gorskog vijenca". Šezdesetak godina kasnije Milošević svoj program velike Srbije promovira ponovo na Kosovu na Gazimestanu pod srpskom zastavom i parolom "Svi Srbi u jednoj državi" te "Niko vas ne smije tući" i sl. Poslije svega što je učinio u Sloveniji, Hrvatskojte Bosni Milošević se ponovo vraća na Kosovo sa batinama svoje policije, okupatorskim sistemom i sl. problem je da na Kosovu zivi 90% Albanaca i da Kosovo pripada Albancima i to je osnova na kojoj bi trebalo graditi srpsku politiku na Kosovu. Graditi demokratiju u Srbiji i na Kosovu u kojoj nacionalna i vjerska pripadnost nebi igrala ulogu kakvu danas vještački igra u Srbiji. Patrijarh Pavle osudjuje brutalnu silu miloševićeve policije nad demonstrantima u Pristini i to je dobro, ali je problem da je srpska crkva cijelo vrijeme stajala i još uvijek stoji iza projekta Velike Srbije. Srpska pravoslavna crkva treba da osudi mit o Kosovu, da prizna Makedonsku pravoslavnu crkvu i zagovara vjersku toleranciju kakvu zagovara papa iz Vatikana. Kažem zagovara a mi iz Bosne znamo onu narodnu "Radi sto hodže i popovi govore a nemoj raditi što oni rade".

Kadric: Šeselj je čovjek koji je na onim "nevažećim" izborima za predsjednika Srbije dobio najveći broj glasova, šta se dešava u Srbiji danas?

Dedijer : Već sam rekao da mi je Djilas pisao da se Srbi neće oprati ni za sto godina od toga što im je Milošević uradio. Danas ekonomski žive na nivou Etiopije a u vrijeme Tita su bili na nivou Grčke. Vidite danas da se izbor za predsjednika Srbije sveo na Miloševića, Šešelja i Draškovića. Milošević fašista na kog sam upozoravao svjetsku javnost i pisao predsjedniku Amerike još prije agresije na Hrvatsku : "On je fašista, ako ga ne zaustavite za deset godina ćemo imati desetine milošvića širom svijeta koji će destabilizirati cijeli svijet.". Da li sam imao pravo nije moje da sudim ali Šešelj ima onoliko vlasti u Srbiji koliko mu je Milošević davao i danas je tako. Kad Milošević procjeni da je bolje i Šešelj da dodje na vlast nego da on ide u Hag on će to i učiniti. Drašković je jedna budala koja je jasila na ideji velike Srbije i ideji Draze Mihajlovica i sl.

Ja sam bio u Istocnoj Bosni sa mojom ženom i mojim sinovima, u Foči, Višegradu, to su bila mala lijepa bosanska mjesta sa dominantno muslimanskim stanovnistvom. Brat (Vlado Dedijer primjedba Š.K.) i Milovan Djilas su mi pričali šta su doživjeli u Foči 1942 godine. Leševi tih nevinih ljudi, žena, djece su plivali vodom, krv se bila zaledila po mostu i sl. To su tada činile horde Draže Mihajlovića danas u tim gradovima ponovo nema Muslimana samo sad ih protjerale i pobile horde Slobodana Miloševića, Karadjica, Mladića i sl. Srbija naprosto nema svoje budućnosti dok se ne razračuna sa samom sobom. Sa mitovima Kosova, mitom Velike Srbije i političarima poput Miloševića, Šešelja ili Draškovića.

Kadrić: Bosna je Dejtonskim sporazumom otvorila novu stranicu u svojoj istoriji, ne izgleda kao država ali ni skroz uništena, kako vi vidite Bosnu danas i kakvu joj budućnos proričete?

Dedijer : Bosna mora biti jedna kao što je bila za vrijeme Tita. Vjerska i nacionalna prava koja su demokratski regulisana. Priznati Miloševica za pregovarače na dogovorima pa i Dejtonskom to je već fatalan politički potez. U onom trenutku kad se sjedne za pregovarački sto onda se na njega istresu argumenti sile koje ko ima na terenu. I to se i desilo, 49% teritorije Bosne i Hercegovine je pripalo Miloševiću odnosno Karadžiću i Mladiću. Pogledajte Švedjane u Finskoj i zamislite da neka budala dolazi u Švedsku i pita za količinu prava Švedjana u Finskoj. To je naprosto nezamislivo. Švednani u Finskoj ostvaruju svoja demokratska prava kao građani Finske države.

Što se tiče Hrvatske i njenog odnosa prema Bosni treba imati u vidu nekoliko činjenica. Prvo da je Milošević izvršio agresiju na Hrvatsku, zatim da je Tuđman u tom otporu realizovao hiljadugodišnji san Hrvata o samostalnoj državi. Pavelić to nije jer je on bio samo kvisling koji je doveden na njemačkim i italijanskim tenjkovima. Kao i poslije svakog sna Hrvatskoj predstoji buđenje. Hrvatska nije dovoljna sama sebi ona mora da trezveno gradi svoju demokratsku budućnost, Tuđman je na odlasku i on koristi slavu ostvarenog hiljadugodišnjeg sna Hrvata. I Tuđman nije Hrvatska jer da jeste sa njim bi otišla i Hrvatska. Što se tiče Hrvata u Bosni oni moraju smanjiti svoju agresivnost i prihvatiti Bosnu kao svoju domovinu.

Kadric: Ima li nešto što bi željeli poručiti Bosancima u Bosni i razasutim širom svijeta danas makar i u prigodi novogodišnje poruke?

Dedijer: Ja vjerujem u Bosnu i Bosanci se moraju okrenuti sebi i graditi svoju domovinu a ne tuđe. Bosanci su u biti dobri, često naivni i povodljivi ljudi. Vrlo često se sjetim Nasrudin hodže i jedne priče o njemu. Kad ga je pozvao neki gospodar da mu pomogne da umanji gnjev mase koja se bunila na nekom mitingu, onda je on iz one mase povikao: "Na drugom dijelu grada se dijeli vruć pilav". I kad se masa pocela razilaziti trčeći u tom pravcu onda je on rekao za sebe; "Možda se stvarno dijeli pa je i on potrcao". Iz svega kroz šta su prošli Bosanci, kad to kažem milim na sve nacije i religije i sve ljude u Bosni, bi morali izvući pouku ne trčati za vrućim pilavom koji im nude oni koji ih vuku u daleku prošlos ili donose kojekakvi Mejdžeri, Biltoi i sl. već trčati za sobom i Bosnom.

Sjećanje na jedan razgovor o Bosni i Bosancima sa Safetom Isovićem

Š. K.

Safet Isović

U petstogodišnjoj okupaciji Bosne, Otomani a kasnije Turci, su imali razrađen sistem pokoravanja naroda i uključivanja u svoju impariju. Najznačajnije sredstvo tog pokoravanja i oduzimanja identiteta bila je vjera i kalifat (vjerska ulema) kao vjerska institucija kojom se ona širila.  Tako su Bosanci, ponosni na svoj jezik i svoju vjeru u kojoj su se tada, jedini u Evropi Bogu molili na svom jeziku, počeli da mu se mole na tuđem, arapskom jeziku koji nikad nisu razumjeli. U tom procjepu između dvije vjere i dva jezika, kao čuvar bosanske kulture ugnijezdila se sevdalinka.

Generacije Bosanaca su sevdalinkom čuvale svoju posebnost i svoj jezik prkoseći tuđinu. Malo ćemo i danas naći nekoga Bosanca da napamet ne zna desetine divnih sevdalinki u kojima je ustoličena ljubav, ponos, žal za prolaznošću, naljepša mudrost i lira. U sevdalinci će mo, htijeli ili ne vidjeti kopču sa istim takvim porukama i istim tim mudrostima koje je isti taj bosanski čovjek nekoliko vijekova ranije mukom, prkosom i snom klesao u bogomilske stećke širom Bosne razasute.

Safet Isović je bez sumnje najveće ime u izvođenju i čuvanju upravo sevdalinke. Narod ga je zvao Bosanski Pavaroti neusuđujući se da napravi i obratnu paralelu pa da Pavarotija nazove Italijanskim Safetom. Bilo kako bilo, čudan prst sudbine je na ovaj svijet u istoj godini doveo ovu jedinstvenu dvojicu izvođača pjesme, isti taj prst sudbine ih je sebi uzeo u istoj godini u nekoliko dana.

Evo nekoliko opservacija koje mi je Safet izgovorio prije skoro osamnaest godina u Kopenhagenu koje se danas doimaju kao njegove oporuke.

Isović: Ovo iskustvo i ovaj susret sa našim ljudima u Danskoj, zapravo, nešto je što se ne može mjeriti sa bilo čim drugim. Ove koncerte ubrajam u sam vrh mog muzičkog nastupanja. Ovdje sam sreo svoje Bilećane, Trebinjce, Banjalučane, Kraišnike. Za ove prve sam posebno vezan, tamo sam rođen a drugima sam bježao daleke 1941. godine. U moj život su stala dva iskustva izbjeglištva i stradanja moje Bosne i mog naroda. Euforija susreta i osjećaj prkosa su u osnovi tog draga doživljaja.

Š.K: Imajući u vidu tvoje dvostruko iskustvo izbjeglištva, kako lično doživljavaš susret za izbjeglim Bosancima po svijetu razasutim?

Isović: Mnoge zemlje zapada su ponudile i pružile utočište našim ljudima i zato im hvala, ali ako je to i namjera da ti ljudi tu i ostanu onda je to zloupotreba nesreće naroda i države, odnosno učešće u njoj. To je čin kojim se čini zlo našoj zemlji i našem narodu. Sjaj zapada je čudan, sve je to omča iz koje se naši ljudi kasnije neće moći izčupati. Krediti, jezik koji postaje novi ”maternji” jezik našoj djeci, samo ubrzavaju proces integracije u ta društva i trajno zaboravljanje i gubljenje svog.

Š.K: Samir nam je ovaj razgovor prekinuo tvojom pjesmom ”Bosno moja poharana” ti imaš potrebu da kažeš nešto upravo uz tu pjesmu?

Isović: Ne mogu da ne spomenem mog učitelja Jozu Penavu, Bošnjaka kakvih je malo. On je 1934. godine u svojim pjesmama koje su postale narodne, opjevao Bosnu, njene rijeke, planine, ljude. Ljudi Jozu zaboravljaju jer njegove pjesme smatraju svojima ali mi ne smijemo zaboraviti ko je napisao: “Sarajevo behara ti tvoga”, ”Sjajni mjesec na Trebević sjeo”, ”Kraj Vrbasa sjedi momče, čeka djevojče”. To je čovjek koji je opisao stradanje Bošnjaka u prošlom ratu, čovjek koji je vjenčao svoje ime uz ime Bosne i mi to ne možemo zaboraviti.

Š.K: Šta bi poručio onima koji te slušaju?

Isović: Bosanac, Bošnjak danas ima razloga da podigne glavu ponosan na svoju kulturu, tradiciju, sebe što nije prihvatio svoje dušmane za svoje učitelje nikad pa ni u ovom nezapamćenom zločinu, što je opstao najviše zahvaljujući svojoj mudrosti i snazi, što je postao barometar evropske civilizacije.