Goran Sarić i Ševko Kadrić
Ovdje nazdravljaju
Goran Sarić i Ševko Kadrić
O njima vam nisam pričao, ovaj lijevi (od vas što gledate u njih) je Goran Sarić, pjesnik i književnik iz Konjica koji je prostor Balkana obogatio, oplemenio sa sjajnim prevodima Abdulaha Kadara "Kuća imama" i "Poslanik" ali i upravo objavljenim djelom "U Evropi" Greet Maka, ovaj do njega je Ševko Kadrić, koji je uz svoje knjige na Balkan donio i prevode Zulmira Bečeviča "Putovanje započeto od kraja" ali i bestseler u evropskom svijetu knjige "Ja sam Zlatan Ibrahimović", knjigu o sjejnom fudbaleru, koji knjigom prestaje to biti a preuzima na sebe ulogu simbola pokreta za pravo na ličenje na sebe.
JA SAM ZLATAN IBRAHIMOVIĆ I NA BOSANSKOM JEZIKU
Sarajevo 12 april 2012
Pred subotnju premijeru knjige u Sarajevu, Mostaru i Tuzli
U subotu 14 ovog mjeseca u knjižari Buybook u Sarajevu (ali i poslovnicama u Mostaru i Tuzli) će biti puštena u prodaju autobiografska knjiga "Moja historija - Ja sam Zlatan Ibrahimović".
Direktor IK Buybook Damir Uzunović nam je tim povodom rekao: U subotu, pred našim knjižarama, ponovo očekujem red onih koji čekaju, ali ovaj put knjigu. Odavno nešto slično nismo imali,Poslije Harry potera ili Snijega Orhana Pamuka evo nas kod nove knjige o Zlatanu Ibrahimoviću. Čovjeku koji će i nama u Bosni, pa i cijelom prostoru bivše Jugoslavije omogućiti druženje sa Messiem, Ronaldom, Ronaldinjom, Guardiolom... ulaznicu u svijet vrhunskog sporta, sjajnog talenta ali i mogućnost da se i sami prepoznamo u duši Balkanskoj.
U Sarajevu će promociju knjige propratiti i književnik Ševko Kadrić koji je preveo knjigu Zlatana Ibrahimovića.
"Puno je toga što se o knjizi, autoru i prevođenju krije mimo stranica knjige i o tome nećemo ovaj put. Radost je da je Zlatan napokon preveden preko mosta na kom se sreću dvije kulture, dva jezika, onog švedskog i ovih naših ili našeg.
Poslije prvog čitanja knjige, njenog predstavljnja i ovdje i tamo, znao sam da Zlatan mora kući, očevoj, majčinoj i evo nas. Raduje me da sam dio te čarolije u kojoj će svi oni koji je pročitaju naći nešto za svoju dušu, to je knjiga koja se naprosto mora pročitati i ja je preporučujem."
Knjiga “Ja sam Zlatan", službena je biografija Zlatana Ibrahimovića, najuspješnijeg švedskog fudbalera ikada i jednog od najvećih igrača današnjice. Zlatanova priča, prava priča o uspjehu, započinje opisom njegovog odrastanja u opasnim imigranatskim predgrađima Rosengårda, izvan grada Malmöa, nastavlja s otkrićem Zlatanovog jedinstvenog talenta i prati njegov boravak u nekim od najvećih evropskih fudbalskih klubova: Ajax, Juventus, Inter, Barcelona i Milan. Biografiju je napisao David Lagercrantz, autor poznat u Švedskoj i po nevjerojatnim biografijama i po vrlo hvaljenim književnim djelima. Nakon što je proveo mnogo sati intervjuirajući, Lagercrantz je uspio uhvatiti Zlatanovu ne samo osobnu, nego i nikada prije ispričanu priču. Takođe, bilježi jedinstveni glas imigrantskog klinca, odraslog na ulici, koji je sada jedan od deset najbolje plaćenih fudbalera na svijetu.
Ova jedinstvena priča nije samo običan sportski životopis – to je priča s književnim kvalitetama o čudesnom uspjehu i o suštini fudbala.
SLIKA KAO IZAZOV I INSPIRACIJA
Ševko Kadrić, Digitalne knjige, Zagreb
Osvrt na knjigu Denis Kožljen
Biti stvaraoc, biti umjetnik, biti i pisac i slikar, a sve u jednoj osobi... Nije li to možda teška misija, je li moguće postići vrhunac riječi i slika na platnu, istovremeno biti i ekolog, publicist, i ono najvažnije, jedna humana, predivna duša?... Da, moguće je, pogotovo ako se radi o plemenitom čovjeku i svesrdnom umjetniku Ševku Kadriću. Jer Ševko, osjeća, Ševko nije samo talent od rođenja, on se cijeli život posvećuje ne samo pisanju priča, povijesne tematike, on jednostavno crta kredama u boji kud god hoda, osjeća svim svojim osjetilima ljepotu žene, ljepotu prirode, a napose rodne grude o kojoj toliko puno, govori i slika....
Kadrić nikad ne miruje, ne posustaje, nema stanki, jer jako dobro zna da umjetnost stvaranja treba i mora trajati, iznova crpiti novu inspiraciju i na vidjelo iznjedriti nova, krasna i kvalitetna djela, bilo romana ili kao u ovom slučaju knjige u kojoj izlaže svoja likovna dostignuća uz izvadak iz romana "Zaljubljen u sunce" te "Zapise sa stećaka Bogumili 2000."
Predivna je ova Kadrićeva ideja, za svaku pohvalu , ideja da u jedno djelo ukoriči vlastite slike žene, njihove portrete ali i predivne upečatljive motive iz svoje rodne Bosne. I dok tako čitatelj promatra tu ljepotu oslobođenost ruku i boja, kao da se na trenutak prebacuje u neki sasvim drugačiji svijet, svijet ljubavi, jakih ali istovremeno nježnih emocija, prekrasnih nijansi i pokreta. Autor ove jedinstvene knjige uz urednika Nenada Grpca, uspio je izmamiti i zagolicati ljudsku maštu, uspio je dočarati svijet umjetnika, običnih ljudi, boema poput Lazara Drljače iz Bosne i njegova prijatelja Talijana i skulptora Modiljana koji su nam uz put, onako sasvim neobavezno ispričali priču o sebi, umjetnicima u duši, tragajući umjetničkim bespućima, i iza sebe nakon smrti ostavljajući jedan dio sebe... ostavljajućisvoj zov i vrisak nutrine na platno, ispunjeno nijansama boja i pažljivo rađenim skulpturama.
Modiljani je inspiraciju crpio čak iz crne Afrike, a Lazar pak oslobađao se crtajući i slikajući planine, bosanske visine, Unu, prirodu, sunce, rodnu kuću. Pa gdje se onda u cijeloj toj priči našao autor ove jedinstvene knjige, Ševko Kadrić? Zar je to teško pogoditi? On, cijelog života, svim svojim osjetilima upija ljepotu kako rodne mu Bosne tako i Švedske, zemlje u kojoj trenutno živi i radi. Kako dok piše romane i priče, ulazi u dušu ljudi, odnosno čovjeka, tako u svojim slikama želi bojama, životnim bojama oživjeti svaki detalj koji jednostavno pršti, izlazi iz njegove duše, koji kroz njegove ruke nalazi jedinstveni put do svog čitatelja... I on nikad ne staje, ne želi stati pa kaže..."sad znam...puta nema, put je ono kuda hodiš i dokle hodiš"....
E, pa u ovim je riječima sve rečeno, stoga, poželimo autoru puno inspiracije i stvaralačkih djela, a uredniku iste, još mnogo ovako zanimljivih uradaka ukoričenih i stavljenih u jednu jedinstvenu cjelinu i formu vrijednu čitanja, gledanja i komentiranja.
Slika kao izraz, Sevko Kadric, digitalna knjiga
SLIKA KAO IZRAZ, ponekad zov i vrisak
Ponekad smo zatečeni pitanjem od kad i zašto se nečim bavimo. Javnosti vični, odgovore dugo pod jezikom drže da ih spremni u mikrofon izgovore, taj dio priče, kad je moje bavljenje slikanjem ja nemam pripremljen, evo ga pripremam.
Govorim onima kojima pomažem da proslikaju šta slika jeste, ili tačnije šta bi trebalo da sadrži, govorim i kako je talenat tek 5% a sve ostalo istrajan rad, pokazujem i učim kako slika nastaje kroz izbor materijala, komponiranje, kombinovanje svjetla i sjene, traženja balansa i sklada među bojama, ali eto nikad o tome kad i kako sam ja počinjao nisam govorio, ovako direktno, svoje junake jesam odjevao i svojim iskustvom, priznam.
Sjećam se roditeljskih sastanaka u osnovnoj školi, kad bi nas učiteljica Jovanka Knežević birala nekoliko da demonstriramo roditeljima svoje naukovanje, ja sam redovno na tabli crtao kredama u boji.
Nastavnica likovnog Razija Muftić mi je srce dobrotom osvoila i valja reći da se ta dobrota do danas u mojim bojama zadržala.
Penjući se po planinama nadomak Sarajeva, kasnije sve dalje i dalje, do najvećeg evropskog gorja, uvjek sam sa sobom nosio fotoaparat, ali i dnevnik. Fotoapratom sam pravio na stotine dijafilnova a u dnevnik unosio detalje i crtao. Od toga su kasnije nastajale slike na platnu, prvo dosta naivne, kasnije iskustvom uobličavanje.
Sejo Čizmić i njegov asistent Narcis (vjerovatno Kantardžić) su me na Skendariji uz sjajno društvo i miris terpentina učili vještini slikanja i to je vjerovatno najintenzivnije naukovanje koje sam od drugih stjecao, sve ostalo sam učio učeći druge. Već bezmalo dvadeset godina, slikam i podučavam druge da slikaju, trenutno vodim dvije škole i u jednoj školi učim učenike. Taj osjećaj oslobađanja ruku i duše, kod polaznika škola, ne znanja slikanja je magičan a učitelju duhovno zadovoljstvo i hrana. Atmosfera, priča, sreća stvaranja sve je tu u kolu uhvaćeno, samo ih još treba u drugu umjetničku formu prenijeti. U romanu „Zaljubljen u sunce“ sam napravio svojevrstan udžbenik slikarstva, ne smao za početnike, već i za ljubitelje istorije likovne umjetnosti. U njemu sam skinuo veo zaborava sa sjajnog drugovanja i duhovnog oplemenjivanja dva slikara i boema, Lazara Drljače i Amedea Modiljanija.
Priča o slikarima, boemima i posebno Lazi Drljači, koji bježeći od Pariza nalazi utočište u planini Prenj, mi je ostavila mogućnost da pišući slikam, ali i slikajući pišem. Dio, samo dio toga, je u ovoj svojevrsnoj slikovnici, nastaloj sjajnom idejom Nenada Grbca, kojom otvaramo i novo poglavlje na njegovoj Digitalnoj knjizi.
Neka to bude podsticaj i drugima, da se u priči ali i knjizi i sami prepoznaju, ali i moje hvala Nenadu.
Autor, 27 febroar 2012
