Cici Arnautoviću, nagrada za životno djelo



Na XXIII međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu (20-25 april 2011)
nagrada Za životno djelo u oblasti književnosti, pripala je Mustafi Cici Arnautoviću.

Pjesnik Cico Arnautović je do aprila 1992. živoio i stvarao u svom rodnom Trebinju od tada postaje simbol prognanog pjesnika koji nastavlja da piše samo sad u Danskoj.
1995 godine je Arnautović proglašen Umjetnikom godine u Danskoj među useljenicima.
Njegova knjiga "Ptice na rukama"  je objavljena na bosanskom, danskom i švedskom jeziku.

Na ovom sajmu pjesnik se predstavio sa knjigom "Koraci u krugu".

Čestitam, govorim mu na telefon u dalekom Kopenhagenu.
Odćutao je a onda šeretski kakvog ga i pamtim pita da nije aprilska šala.

Nije, velim uz obećanje da će na maloj prigodnoj svečanosti nagradu primiti u Bosanskoj ambasadi u Kopenhagenu, čim to izorganiziramo a u Sarajevu će nagradu primiti izdavač "Hamlet forlag" i kćerka prognanog pjesnika.


Bogumili kao inspiracija i na danskom jeziku

Bogumili kao inspiracija i na danskom, Kadric i prevodilac Dino Avdibegovic

 

Na sajmu knjige u Sarajevo (20 - 25 april 2011) je promovirana knjiga Ševke Kadrića: Bogomilerna som inspiratio - Bogumili kao inspiracija (dansko - bosanska verzija).
Knjigu je na danski preveo Dino Fahrudin Avdibagovič, korekturu napravila Ann Susan i Brant Cornelius.
Poslije švedskog i engleskog, priča o bosanskim bogumilima kroz prizmu slike i epitafa prezentirana je i danskom čitaocu.
Izdavač: Hamlet forlag
www.sevko.se

FARBANJE NEBA U SOS SELU U SARAJEVU



Fotografija za uspomenu ispod ofarbanog dijela neba

Š.K.

 

Davno sam obećao da ću navratiti u SOS selo u Mojmilo, uvjek sam se radovao druženju sa čarobnicama i čarobnjacima, ovaj put radost bila ponajveća. Samir, vođa projekta zvao da djeci govorim o bogumilima i njihovim konjima osedlanim. Kćerka mi se u priču umješala, i njoj selo za dušu priraslo.

 

Ulazim na vrata pola sata ranije nego smo se dogovorili, čarobnice i čarobnjaci u auli farbaju dio svoga neba, starom papiru novi život daju. Gledam zadivljen, sve pripreme koje sam u glavi imao o razgovru o knjizi, padaju u vodu, oni razgovor i priču sami počeli.

 

Rukujem se i pamtim Adnan, Armin, Haris, Sara, Ajdin, Sedin, Iman, Sanela, Dario, Faris, Elvisa, Benjamin, Seada, Mukebir, Nedim, Saša... pogazujem im fol sa specijalnim pozdravljanjem koje sam naučio od učenika u dalekoj Švedskoj. Ruka se ruci prinosi ali ne šakama, onda se pritiskaju palčevi jedan na drugi, pa se šake vrte i okreću dok ne nalegnu u jak stisak. Fol prodat i razlio se po SOS selu.

 

Samir poče priču o nakani susreta, Sanela Hasanović i Iman Turković pročitaše po jedan epitaf bogumilski. Ja načas odlutah po zidovima, desetine panoa bogumile i epitafe slave, ispred stećvi u keramici dječijom rukom rađeni.

Moju priču o knjizi i bogumilima ću ovdje preskočiti, ali divno ćaskanje sa učenicima i njihovim nastavnicima neću.

 

Pitali su me ima li još igdje kamenih stećaka osim u Bosni, o porukama bosančicom davno u kamen klesanim, o Dostu Milutinu sa podignutom knjigom i slovima, pričali o mjestima gdje su se oni već sa velikim stijenjem susretali, pitao me Samir gdje da odu da se u prirodi sretnu sa kamenom i pričom...

 

U onom ambijentu gdje smo se sreli vidim i nekoliko polica punih knjiga, jedan od dječaka mi se pohvali da je cijelu jednu policu knjiga pročitao, pročitao i razumio poruke pisca na bijelom papiru i njemu ostavljene.

 

Uz pohvale čitaocu, uvezasmo poruke u knjizi, sa onim na stećcima, ali i u sevdalinci, uz želju da nastavimo slaviti jezik maternji ali i odgonetati drevne poruke u kamenu i nama ostavljene.

 

Dječijem farbanju njihovog neba u SOS selu dodadoh i ono u mom novom romanu zabilježeno. Poklonih im dio rukopisa «Farbanje neba» mog novog romana na našem jeziku, dok ga u korice knjige u dva jezika ne obučemo.


RSS 2.0