SPORTSKI ribolivac
Š.K.
Fojnica 20. avgust
Sportski ribolovac, Ajdin Imamović
Vidim ga u ribarskoj opremi mušičari u sred Fojnice, uvježbano baca u brzak, povlači pa opet baca. Sunce zalazi za vrhove Vranice, rumen odsjajom boji nebo ali i brzak rijeke unoseći čudan nemir i u ribara ali i nekoliko posmatrača. Odjednom se izbaci, povelika, ribar je gleda sa nevjericom, ribarska draž mu ubrzava pokrete. Moja radoznalost priteže fotoaparat, iz iskustva znam gdje se baca da i uzima. Poslije nekoliko zabačaja, poznati nemir na vodi i još poznatiji trzaj, evo je. Vrti se na mamcu, otima, ribar je uvježbanim pokretima privlači obali, privlači, popušta pa opet privlači. Prilazim nešujno bliže da idilu ne pokvarim, slikam. Napokon je u plićaku, šarena, lijepa, potočna pastrmka. Ako svojim očima ne vjerujete slušajte ribarsku, u njoj preko pet kila. Ribar pozira, ja slikam, onda na moje veliko čuđenje, kao u filmovima odnekud sa Zapada, vraća onu pastrmku u vodu. Bravo...., skoro nevjerovatno u sred Bosne, tačnije Fojnice ribar vraća ribu u vodu, zadovoljan onim što se već desilo.
- Zašto je vraćaš? - čujem dječaka kako ga pita.
- Treba je i sutra tražiti - odgovara onaj sportski ribolovac iz Bosne, tačnije iz Fojnice.
- Kako se zoveš? - upitah da ime upamtim.
- Ajdin Imamović - kaže.
- Kako se ova riječica zove?
- Dragoča - opet će on, pripremajući štap da krene.
Jedan dan jedan užitak, pomiskih valjda čitajući njegove misli.
Fojnica 20. avgust
Sportski ribolovac, Ajdin Imamović
Vidim ga u ribarskoj opremi mušičari u sred Fojnice, uvježbano baca u brzak, povlači pa opet baca. Sunce zalazi za vrhove Vranice, rumen odsjajom boji nebo ali i brzak rijeke unoseći čudan nemir i u ribara ali i nekoliko posmatrača. Odjednom se izbaci, povelika, ribar je gleda sa nevjericom, ribarska draž mu ubrzava pokrete. Moja radoznalost priteže fotoaparat, iz iskustva znam gdje se baca da i uzima. Poslije nekoliko zabačaja, poznati nemir na vodi i još poznatiji trzaj, evo je. Vrti se na mamcu, otima, ribar je uvježbanim pokretima privlači obali, privlači, popušta pa opet privlači. Prilazim nešujno bliže da idilu ne pokvarim, slikam. Napokon je u plićaku, šarena, lijepa, potočna pastrmka. Ako svojim očima ne vjerujete slušajte ribarsku, u njoj preko pet kila. Ribar pozira, ja slikam, onda na moje veliko čuđenje, kao u filmovima odnekud sa Zapada, vraća onu pastrmku u vodu. Bravo...., skoro nevjerovatno u sred Bosne, tačnije Fojnice ribar vraća ribu u vodu, zadovoljan onim što se već desilo.
- Zašto je vraćaš? - čujem dječaka kako ga pita.
- Treba je i sutra tražiti - odgovara onaj sportski ribolovac iz Bosne, tačnije iz Fojnice.
- Kako se zoveš? - upitah da ime upamtim.
- Ajdin Imamović - kaže.
- Kako se ova riječica zove?
- Dragoča - opet će on, pripremajući štap da krene.
Jedan dan jedan užitak, pomiskih valjda čitajući njegove misli.
Kommentarer
Trackback
