sevko

Š. Kadrić


Karakteristične slike i poruke bogumilskih stećaka, svakako samo mali dio od bogatstva i poruka ostavljenih da se na njih nasukujemo.



Čeona strana, sa simetričnim reljefom i karakterističnim elementima, ruke koje drže kuglu. (Sunce, Zemlja, Mjesec...)???



Lukomir na Bjelašnici, jedna od nekropola. Visoko u planini u vječitom razgovoru sa planinskim vjetrovima.



Na žalost ovdje nemam veću fotografiju ali i ova je po značenju velika. Slikar i boem Lazar Drljača (posljednji bosanski bogumil, kako  je sam sebe volio nazivati, uz stećak na Borcima iznad  Konjica. Lazar je bio visok i kočat. Čovjek se mora zapitati ko, kad, kako i zašto je ovoliki kamen rukama obrađivao da bi nam neku i nekakvu poruku ostavio? Jesmo li je razumjeli? Upravo tu dilemu sam u knjigu okovao onu u koj se i Lazar isto pita "Zaljubljen u sunce".



Tipičan ambijent i sklad sa prirodom. Nekropola je neispričana priča, razgovor koji teče koji treba slušati i razumjeti. Slušaš li? Razumiješ li poruke i tebi ostavljene?



Stećak kao inspiracija umejtniku ali i priča za sebe. Ovdje imamo bogumilski stećak i pored njega nišan. Na drugim mjestima imamo ponovo stećak ali i krstaču, čak i krst. To ne znači da su muslimani prirodni nastavak bogumilskog učenja ali ni da su bili kršćani, ne.
To govori o surovosti "vjetrometini" podneblja gdje su živjeli i prkosili životu i moćnicima. U jednom i drugom slučaju njihovi potomci su bili prisiljeni ili silom prilika postali muslimani odnosto katolici ili ortodoksi. Medjutim u nekoliko narednih generacija su se isprepletali običaji, i na krst je klesan muškarac podignute ruke ili na nišan bogumilsko znamenje...



Svastika, jedna od poruka ostavljena na padinama Bukovika kraj Sarajeva. Šta li su nam sa njom htjeli reći?



Pored monumentalnosti i prekrasnog reljefa, uočimo muškarca i ženu kako se drže za ruke. Evropa počinje učiti ravnopravnost s početkom dvadestog vijeka, patareni (bogumili)  su tako živjeli, tako bili naučeni.

Pismo na kom su poruke pisana na stećcima. Bosančica po prostoru i ljudima imenovano.
"Zar je grijeh što se svom Bogu obraćamo na svom jeziku?" pitaće se i prkositi papi koji ih je nagonio da se njegovom (svom) Bogu na latinskom jeziku mole. 1517. Mertin Luther će unutar kršćanstva ponoviti i vrisnuti "Zar je grijeh što se Nijemci žele svom Bogu moliti na svom njemačkom jeziku?", ostalo je (h)istorija najljepšim slovima uknjižena u Evropi  koju danas uživamo.
Poslije Martina se i Hamza Orlović, potomak bosanskih bogumila (patarena) u Stambolu upitao isto "Moraju li se bosanski muslimani svom Allahu moliti na tuđem jeziku koji ne razumiju?". Znao je odgovor kao i 20 000 njegovih sljedbenika Muhamed a.h.v. je u hadisu zapisao da mu se uz objavu Allah obratio riječima "Šaljem ti objavu na arapskom da bi je bolje razumio".
"Ako je Gospod poslaniku poslao objavu na njegovom jeziku da bi je bolje razumio, i mi ćemo je razumjeti ako je na našem jeziku".
Hamza je pohubljen, njegovi sljedbenici pogubljeni, (h)istorija ih zbilježila kao hamzevije.

Ali ideja izbavljenja čovjeka i čovječanstva je i dalje na istom tragu, tragu jezika i razumjevanja.

 

 

A se leži Thana, Dobrotina jedina šći

Hodah ispod zvjezda i tčekah korake

Sanjah ruke što me diraju

Usne tšo me ljube.

Život mi u tčekanju prođe.

Zašto Gospode?

Sve si  u dvoje stvorio

Samo Tebe i mene ostavio same

Na Brdu 1244

kad me snijeg spasio samotće

Stećak, ulje na platnu, Š. Kadrić