sevko

Podsjećanje na razgovor i divnog čovjeka, vođen prije 12 godina. Riječi profesora Dedijera se doimaju kao oporuka.

Prof Dr Stevan Dedijer

razgovarao: Š. Kadrić,

3 januara 1998.

Dr. Stevan Dedijer (1911-2004)

 

 

Kadric: Gospodine Dedijer evo nas četvrti put na istoj temi: Jugoslavija, Bosna, rat. Prvi put 1992 . godine pa onda 1994. 1995. i danas. Bivši švedski premijer pa kasnije Visoki međunarodni predstavnik u Bosni Karl Bilt je upravo objavio knjigu "Cilj mir" o svojoj misiji u Bosni. Kažete da ste je pročitali od prve do posljednje stranice i kako komentarišete knjigu?

 

Dedijer : Švedske novine, ali i svjetska stampa pišu o toj knjizi i o iskustvu Karla Bilta u Bosni. Biltova partija na sva zvona govori, evo piše "Sid Svenska", da će to njegovo iskustvo u Bosni biti upotrijebljeno da se ponovo dočepaju vlasti u Švedskoj. I upravo sa tog stanovišta želim istaći da je iskustvo Karla Bilta u Bosni vrlo štetno ne samo za narode i države na prostoru bivše Jugoslavije (Srbiju, Htvatsku, Bosnu, Makedoniju.. odnosno Srbe, Hrvate, Bosance, Makedonce...) već i Svedsku i Švedjane pa i šire evropsku i svjetsku politiku. Tri dana nakon što je preuzeo duznost u Bosni (1995) Karl Bilt je objelodanio svijetu da je otvoren za sve informacije i ideje za najbolje riješenje u Bosni i bivšoj Jugoslaviji i ostavio je mogućnost komunikacije posredstvom INTERNET-a. Već sutra dan je "Znao" šta se dešava i u Bosni i u Jugoslaviji te je saopštio svijetu da se tamo dešava "gradjanski rat". Po njemu to nije bila agresija Miloševića, Karadjica, Kraišnika, Mladića i ostalih koji su tu aresiju sprovodili nad Bosnom već gradjanski rat. Medjutim Karl Bilt je samo ponavljao ono što je engleski premijer Mejdžer, njegov minisar Hed, Rivkin general Lez i drugi iz njegovog staba tvrdili od 1990 godine. Mejdzer je to i izjavio na švedskoj televiziji 1991 godine kad je dolazio u goste u Švedsku i kod Karla Bilta i ja sam to čuo na televiziji.

 

Još tada sam reagovao u Dagens Nihetenu tvrdeći da Milošević namjerava napasti sve ostale narode u bivšoj Jugoslaviji i da se to mora zaustaviti. Karl Bilt nigdje ne spominje Jugoslaviju od 1918 - 1941 godine i činjenicu da je Jugoslavija bila pod okupacijom srpske monarhije. Još juna 1928 kada su braća Radić kao predstavnici hrvatskog naroda ubijeni u Jugoslovenskoj Skupštini. Moja majka Milica rodjena Bosanka iz Gradačca je tada rekla "Djeco ovo je kraj Jugoslavije, Aleksandar je ubio predstavnike Hrvata". U istoj toj Skupštini kao poslanik je tada sjedio Ante Pavelić koji je bio svjedok zločina i on se tada obratio Italiji i Njemačkoj tražeći podršku za njegov ustaški pokret, ostalo o zločinu ustaša znamo. Ne želim umanjiti zločin i genocid koji su sprovodile ustaše, ali atentat nad braćom Radić organizovan od strane reganta Aleksandra ima svog uticaja i značaja u pojavi jednog Pavelica. O tome u knjizi Karla Bilta nema ni riječi.

 

Moj otac je bio pobornik ideje Velike Srbije čak i autor prve karte koju je objavio u brošuri o Dalmaciji jos 1915 godine. Ta karta Velike Srbije je bila veća od Jugoslavije. Ranije sam vam rekao šta sam mu ja govorio: "Tata ideja veleike Srbije je grobnica Srpskog naroda". Još 1911 tajna organizacija "Crna ruka", koja je kasnije stajala iza atentata u Sarajevu 1914 na Austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanda, u svom Ustavu ističe da Velika Srbija treba da obuhvati sve juznoslovenske zemlje. To je ideja koju je Milošević stavio kao politicki plan ispred sebe. Jos 1980 godine u svom romanu "Grešnik" Dobrica Ćosić je napisao da "Svi Srbi treba da žive u jednoj državi" kopirajuci Hitlera koji je takodje tvrdio da "Svi Nijemci treba da žive u jednoj državi", kasnije je kopirajuci Musolinija rekao "Sve što Srbi dobiju u ratu izgube u miru". Dakle Karl Bilt u svojoj misiji nije ni imao zadatak da u skladu sa stvarnim interesima naroda na prostoru Jugoslavije zaustavi agresiju i uspostavi mir već da realizuje interese evropskih moćnka na tom prostoru.

 

Otuda i otvoreno popuštanje Miloševiću i obećanje "Nećeš moći dobiti Veliku Srbiju ali ćeš dobiti veću". Cijenu tog "veću" mi dobro znamo ali će je i Srpski narod upamtiti za dugo. Milovan Djilas mi je pred odlazak pisao: "Cijenu ovog što je Milošević učinio Srbi će plaćati narednih 100 godina".

 

Kadric: Ta Miloševićeva priča Velike Srbije još nije okončana. Trenutno izgleda da je dosao tamo odakle je i počeo do Kosova, kako vidite situaciju na Kosovu danas?

 

Dedijer : Dimitreije Tucović je 1913 godine u svojoj knjizi pisao sa grozom o tome šta su srpski vojnici radili Albancima na Kosovu i kroz Albaniju 1912 godine. Oni su to radili nošeni mitom o Kosovu kao srpskom stradalištu i srpskom svetištu te zaklanjajući se iza poruka njegoševa "Gorskog vijenca". Šezdesetak godina kasnije Milošević svoj program velike Srbije promovira ponovo na Kosovu na Gazimestanu pod srpskom zastavom i parolom "Svi Srbi u jednoj državi" te "Niko vas ne smije tući" i sl. Poslije svega što je učinio u Sloveniji, Hrvatskojte Bosni Milošević se ponovo vraća na Kosovo sa batinama svoje policije, okupatorskim sistemom i sl. problem je da na Kosovu zivi 90% Albanaca i da Kosovo pripada Albancima i to je osnova na kojoj bi trebalo graditi srpsku politiku na Kosovu. Graditi demokratiju u Srbiji i na Kosovu u kojoj nacionalna i vjerska pripadnost nebi igrala ulogu kakvu danas vještački igra u Srbiji. Patrijarh Pavle osudjuje brutalnu silu miloševićeve policije nad demonstrantima u Pristini i to je dobro, ali je problem da je srpska crkva cijelo vrijeme stajala i još uvijek stoji iza projekta Velike Srbije. Srpska pravoslavna crkva treba da osudi mit o Kosovu, da prizna Makedonsku pravoslavnu crkvu i zagovara vjersku toleranciju kakvu zagovara papa iz Vatikana. Kažem zagovara a mi iz Bosne znamo onu narodnu "Radi sto hodže i popovi govore a nemoj raditi što oni rade".

 

Kadric: Šeselj je čovjek koji je na onim "nevažećim" izborima za predsjednika Srbije dobio najveći broj glasova, šta se dešava u Srbiji danas?

 

Dedijer : Već sam rekao da mi je Djilas pisao da se Srbi neće oprati ni za sto godina od toga što im je Milošević uradio. Danas ekonomski žive na nivou Etiopije a u vrijeme Tita su bili na nivou Grčke. Vidite danas da se izbor za predsjednika Srbije sveo na Miloševića, Šešelja i Draškovića. Milošević fašista na kog sam upozoravao svjetsku javnost i pisao predsjedniku Amerike još prije agresije na Hrvatsku : "On je fašista, ako ga ne zaustavite za deset godina ćemo imati desetine milošvića širom svijeta koji će destabilizirati cijeli svijet.". Da li sam imao pravo nije moje da sudim ali Šešelj ima onoliko vlasti u Srbiji koliko mu je Milošević davao i danas je tako. Kad Milošević procjeni da je bolje i Šešelj da dodje na vlast nego da on ide u Hag on će to i učiniti. Drašković je jedna budala koja je jasila na ideji velike Srbije i ideji Draze Mihajlovica i sl.

 

Ja sam bio u Istocnoj Bosni sa mojom ženom i mojim sinovima, u Foči, Višegradu, to su bila mala lijepa bosanska mjesta sa dominantno muslimanskim stanovnistvom. Brat (Vlado Dedijer primjedba Š.K.) i Milovan Djilas su mi pričali šta su doživjeli u Foči 1942 godine. Leševi tih nevinih ljudi, žena, djece su plivali vodom, krv se bila zaledila po mostu i sl. To su tada činile horde Draže Mihajlovića danas u tim gradovima ponovo nema Muslimana samo sad ih protjerale i pobile horde Slobodana Miloševića, Karadjica, Mladića i sl. Srbija naprosto nema svoje budućnosti dok se ne razračuna sa samom sobom. Sa mitovima Kosova, mitom Velike Srbije i političarima poput Miloševića, Šešelja ili Draškovića.

 

Kadrić: Bosna je Dejtonskim sporazumom otvorila novu stranicu u svojoj istoriji, ne izgleda kao država ali ni skroz uništena, kako vi vidite Bosnu danas i kakvu joj budućnos proričete?

 

Dedijer : Bosna mora biti jedna kao što je bila za vrijeme Tita. Vjerska i nacionalna prava koja su demokratski regulisana. Priznati Miloševica za pregovarače na dogovorima pa i Dejtonskom to je već fatalan politički potez. U onom trenutku kad se sjedne za pregovarački sto onda se na njega istresu argumenti sile koje ko ima na terenu. I to se i desilo, 49% teritorije Bosne i Hercegovine je pripalo Miloševiću odnosno Karadžiću i Mladiću. Pogledajte Švedjane u Finskoj i zamislite da neka budala dolazi u Švedsku i pita za količinu prava Švedjana u Finskoj. To je naprosto nezamislivo. Švednani u Finskoj ostvaruju svoja demokratska prava kao građani Finske države.

 

Što se tiče Hrvatske i njenog odnosa prema Bosni treba imati u vidu nekoliko činjenica. Prvo da je Milošević izvršio agresiju na Hrvatsku, zatim da je Tuđman u tom otporu realizovao hiljadugodišnji san Hrvata o samostalnoj državi. Pavelić to nije jer je on bio samo kvisling koji je doveden na njemačkim i italijanskim tenjkovima. Kao i poslije svakog sna Hrvatskoj predstoji buđenje. Hrvatska nije dovoljna sama sebi ona mora da trezveno gradi svoju demokratsku budućnost, Tuđman je na odlasku i on koristi slavu ostvarenog hiljadugodišnjeg sna Hrvata. I Tuđman nije Hrvatska jer da jeste sa njim bi otišla i Hrvatska. Što se tiče Hrvata u Bosni oni moraju smanjiti svoju agresivnost i prihvatiti Bosnu kao svoju domovinu.

 

Kadric: Ima li nešto što bi željeli poručiti Bosancima u Bosni i razasutim širom svijeta danas makar i u prigodi novogodišnje poruke?

 

Dedijer: Ja vjerujem u Bosnu i Bosanci se moraju okrenuti sebi i graditi svoju domovinu a ne tuđe. Bosanci su u biti dobri, često naivni i povodljivi ljudi. Vrlo često se sjetim Nasrudin hodže i jedne priče o njemu. Kad ga je pozvao neki gospodar da mu pomogne da umanji gnjev mase koja se bunila na nekom mitingu, onda je on iz one mase povikao: "Na drugom dijelu grada se dijeli vruć pilav". I kad se masa pocela razilaziti trčeći u tom pravcu onda je on rekao za sebe; "Možda se stvarno dijeli pa je i on potrcao". Iz svega kroz šta su prošli Bosanci, kad to kažem milim na sve nacije i religije i sve ljude u Bosni, bi morali izvući pouku ne trčati za vrućim pilavom koji im nude oni koji ih vuku u daleku prošlos ili donose kojekakvi Mejdžeri, Biltoi i sl. već trčati za sobom i Bosnom.