sevko

 
Ševko Kadrić

Tek što su Šveđani počeli da se bude iz sna koji im je u sred Berlina priredio Zlatan Ibrahimović, stigla je nova, nezaslužena, doza kočopernog prestiža u svijetu sporta, ovog puta u prijateljskoj utakmici protiv sportske velesile Engleske. Junak, „nekrunisani kralj“ je ponovo Zlatan Ibrahimović.

Podsjetimo na važnu utakmicu protiv Njemačke u kojoj Šveđani gube sa 4 : 0. Na stadionu su i premijerka Njemačke Merkeleva (Angela Merkel) ali i premijer Švedske Ranfeld. Bilo je neugodno gledati kako se Merkeleva raduje, skakuće i tako četiri puta, dok postiđeni Rajnfeld sjedi i guta oskoruše. Kad je dobar dio navijača ugasio televizore ili napustio stadion u Berlinu ne očekujući nemoguće, dešavase upravo to. Zlatan Ibrahimović postiže prvi gol, asistira drugi i na kraju divovskom borbom se bori za loptu i leđima dodaje za izjednačenje 4:4. Nemoguće je postalo moguće. Rajnfeld poskakuje na klupi dok Merkeleva sjedi zatečena.

Nekoliko dana kasnije, Zlatan Ibrahimović na sportskoj svečanosti, po sedmi put dobija prestižno priznanje najboljeg fudbalera, najboljeg sportiste godine u Švedskoj. Bio je to ponedjeljak, tri dana kasnije, protiv Engleske se dešava ponovo nemoguće: Zlatan Ibrahimović pobjeđuje reprezentaciju Engleske sa 4:0. Baš tako su švedski, ali i svjetski mediji opisali tu utakmicu u kojoj nekrunisani kralj fudbala, bez sumnje, postiže jedan od najljepših golova u (h)istoriji ovog sporta. Sa udaljenosti od 25 metara makazicama postiže svoj četvrti pogodak na utakmici i stavlja pečat na igru, Šveđane stavlja u red najvećih u svijetu.

Zlatan Ibrahimović je više od igrača, od golgetera, on je simbol pokreta za izbavljenje cijele nacije, možda i više njih.

Poznavaocima švedskih prilika (i ne prilika) nije teško objasniti u kakvom je segregiranom društvu Zlatan rastao, koju i kakvu je korist imao od roditelja, škole. Oni koji su mu isčitali knjigu su to dobro zapazili. Dječak iz predgrađa, bez šanse na uspjeh, šutajući loptu, prvo od zid, kasnije i u dvorištu sa vršnjacima, traži svoje mjesto pod suncem, potvrdu i ljubav, ponajviše oca. Puno će vremena proći dok otac napokon nije vidio da mu sin šuta loptu i da to dobro radi. Jedna od najupečatljivijih scena u knjizi je upravo susret oca i sina na igralištu i dugo očekivano očevo: „Dobar si Zlatane“. To je vjerovatno i taj prelomni trenutak kad sin počinje prevaspitavati oca, to je ovdje i poenta ovog dijela priče.

Drugi dio prilče je onaj kad Hase Borg, prodaje Zlatana Ayaxu za tada najveću sumu u (h)istoriji Skandinavskih zemalja 85 miliona. Od te sume ovaj čovjek za „robu koju bezdušno dobro prodaje“ što je tad bio Zlatan, njemu (prodanom) nije bio namjenio ni jedne jedine krune, naprotiv. Klasičan model bijelog roblja, ali još gore model jednog mentaliteta tipa Carla Bilta ili vlasnika švedske imperije „Ikea“, o kom upravo čitamo da je svoju imperiju počeo na besplatnoj radnoj snazi Hitlerovih zatvorenika po logorima.

Taj dječak će kasnije, iz daljine, donoseći slavu naciji koju je prigrabio kao svoju (naciji koja je njega odbacila, izolirala, prodala) početi da prevaspitava i samu naciju. Šveđani su ga upravo, kao što sam napisao, proglasili sedmi put najvećim sportistom nacije, da bi samo dva dana kasnije rekli da mu je ista titula zagarantovana i osmi put. Šveđani mu za života dodjeljuju trgove, ulice, prave bistu, kupuju knjigu u rekordnim tiražima...

Kako Zlatan prevaspitava Šveđane, kako postaje simbol novog duha izbavljenja i nove slobode?

Poznavaoci tzv. švedskog koda ponašanja, znaju na čemu počiva taj kod, taj mentalitet ne sukobljavanja, velikog planiranja i poslušnosti. Mentalitet ljudi bez samopouzdanja, ljudi među kojima je sramota biti drugačiji, nacije koja strance tretira kao radnu snagu i politički dekor, mentalitet u mom je sistem sve a jedinka ništa. Zamislite osnovnu školu bez usmenog ispita, ocjenjivanje koje je tajno i školu u kojoj ne postoji zaustavljanje punih devet godina? Takvom modelu poslušnog čovjeka koji je samo jedan od mnogih koji su isti, Zlatan nudi novo lice: Čovjeka koji se usuđuje biti drugačiji, čovjeka sa visokim samopouzdanjem, čovjeka koji se svaki dan bori da bude najbolji u onom čime se bavi.

Zato knjiga „Ja sam Zlatan Ibrahimović“, je udžbenik u kom se jasno čita i ono što se ne vidi dok se gledaju njegove majstorije loptom. Udžbenik koji je inspirativan podjednako za one koji se dobronamjerno (takvih je sve manje) bave djecom, ali i onima koji stoje na raskrsnicama birajući put kojim da krenu. Zlatan nam jasno nudi put rada, odricanja i uživanja da budemo najbolji u onom čim se bavimo.