sevko

FENA:BA, 2013.

 

www.sevko.se

Ševko Kadrić je pisac iz BiH dijaspore koji je do 1992. godine objavio nekoliko naučno popularnih knjiga i dva udžbenika: Treskavica Planinarski vodič, Planinarenjem do zdravlja, Pred ekološkim izazovom, Zaštita društva i obrazovanje. (Imao je privilegiju da njegove aktivnosti iz oblasti ekologije pa i dvije knjige objavi dnevni list „Oslobođenje“. ) U isto vrijeme se po časopisima bio počeo oglašavati  sa pripovjetkama. (Kadrić je radio 3 godine u Prvoj gimnaziji i 10 godina na Pedagoškoj akademiji). Bio istaknuti ekolog i planinar.

Kadrićev književni rad mimo Bosne i Hercegovine, je duboko obojen temom Bosne, temom Bosanaca po svijetu razasutih i svakako temom odgoja mlade generacije što je njegov profesionalni i ljudski izazov. Otuda nije čudo da se upravo Kadrić oglasio sa prvim knjigama u onom što danas nazivamo BiH dijaspora. Knjigu „Bošnjaštvo na vjetrometini“ je objavio već krajem 1992. Godine a zbirku pripovjetki „Bosljednji bosanski bogumil i druge priče“ dvije godine kasnije. Nije čudo ni to što je upravo on uz Šimu Ešića bio animator i pokretač okupljanja pisaca iz BiH dijaspore na Sarajevskom sajmu knjige.

Do danas je objavio deset romana, dvije zbirke pripovjetki, knjigu „Bogumili kao inspiracija“ , tri knjige na ekološke teme i preveo tri knjige od kojih je najpoznatiji prevod „Ja sam Zlatan Ibrahimović“.
Podsjetimo se romana:

Proleter u srcu; Sara;  Bosanski protestant; Zagubljene slike; Proleter u srcu; Odisej sa planine; Zaljubljen u sunce; Rođen za doktora; Luter i Orlović; Pelin i makovi; Farbanje neba.

 

 
Ševko Kadrić je član Drštva švedskih pisaca i prevodilaca te Društva slikara grada Helsingborga.
Petnaest godina vodi svoju školu slikanja.

Kadrićeve knjige su objavljene na bosanskom jeziku, 6 na švedskom, jedna na engleskom, jedna na njemačkom, jedna na danskom. Pet knjiga je objavljeno u digitalnoj formi i moguće ih je skinuti sa stranice  www.sevko.se
Upitan da prokomentariše zastupljenost BiH stvaralaca iz dijaspore u Bosni Kadrić kaže:

Odnos prema cijeloj BiH dijaspori je nakazna slika sveukupnosti BiH društva. Prvo su ti ljudi prognani, protjerani, držani po logorima i trebalo bi da su sretni što su preživjeli. To je taj dio progona, prisilna odlaska, kasnije spajanja sa porodicama. Drugi dio priče je da je taj svijet doživljen kao dužan da daje, prima, šalje, čak se i Bosanski parlament tim hvali i BiH dijasporu promovira u spasitelja bez imena. Tog maćehinskog, neljudskog odnosa nisu pošteđeni ni kulturni stvaraoci. Ovdje nam kolege dolaze, nameću se da dođu, mole, tamo nas ne poznaju ili još gore i tamo očekuju da ih mi promoviramo, častimo, da im objavljujemo, prevodimo..

Kad su u pitanju pisci i nekakvo Društvo BiH pisaca, veliko je pitanje da li ono uopšte postoji u tom imenitelju i toj funkciji?

Naše okupljanje na Sajmu knjige u Sarajevu već desetak godina, plod je našeg napora i nastojanja da pokažemo da postojimo, da stvaramo i da je Bosna i Hercegovina i naša zemlja i prostor gdje tražimo svoju inspiraciju ali i potvrdu, svakako da smo zahvalni i ljudima u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice da su u našem okupljanju vidjeli i dio svoje obaveze.

Stanje izdavaštva, stanje bosanske knjige uopšte u Bosni i Hercegovini poprima obilježje vašara, koji ne zaslužuje komentar, izdvajajući časne izuzetke koji se naslovima i književnim djelom izdvajaju.