MICHAEL JECKSON JE ŽIV

Ekskluzivno
 
Ševko Kadrić
 
Sead Smailagić
 
Za fanove velikog umjetnika, dileme nema, živ je Michael Jackson (Majk Džekson), uz one željnih dokaza, ide i desetine pitanja, ali u priču uvodimo Seada Smailagića. Ovaj sjajni muzičar, uz to vrsni inženjer elektrotehnike upravo uz ime i muziku ovog prekrasnog ali i tragikom obilježenog muzičara nudi pregršt dokaza o besmrtnosti, reikarnaciji.

Slao sam Seji poruku za vino i kafu u prekrasnom Helsingborgu, još smo se ljetos u Makarskoj za njih bili dogovorili, odgovara mi iz Njujorka, kaže kad se vratim donosim i vino ali cijelu muzičku priču.

Stigao, doletio sa vinom i bajkovitom pričom o reikarniranju Majkla Džeksona, ovdje ekskluzivno čitaocima našeg jezičkog područja, naše domovine (granice moje domovine su granice mog jezika), zajedno pričamo priču u kojoj uz Majkla, veliku ulogu ima i Sejo Smailagić, prije dvadesetak godina iz Bosne prispio kao dječak u nekom konvoju prognanih.

Uz kafu i vino svakako, kaže Sejo da mi može (smije) otkriti i neke tajne o kojim će svijet saznati tek 13 maja. Skrećem pražnju našim čitaocima na privilegiju da imamo informaciju o nečemu o čemu će svijet (drugi, treći) saznati tek za četerdesetak dana?

Pokazuje mi fotografiju na kojoj prepoznajem njega a nasprem njega crnoputi gospodin, proćelav sa naočalama. Stičem dojam da onaj Seadu nešto objašnjava, on se usturio u stolici, na ruku naslonio i priča o nečem što im je obojici pažnju zaokupilo.
 
Sead i L.A. Reid

„To je L.A. Reid, direktor muzičke kuće Epic records“, objašnjava mi sagovornik, ali kako vjerovatno nisam očekivano bio iznenađen imenima direktora i muzičke kuće, podsjeti me da je to kuća u kojoj je Džekson, snimao svoje ploče, pjesme, muzičke spektakle.
„L. A. Reid je u Džeksonovoj muzičkoj zaostavštini, izkopao 8 novih traka nedovršenih ideja i stihova. Osam pjesama koje nikad ranije nisu puštane, slušane“, podiže Sead značajno ruke u vis kao da neuhvaćenu muziku hvata, kroti i prilagođava uhu.

„Timbrland“, producent za muziku, je dobio ulogu da napravi muzičku podlogu za Majklov glas. Tu je Majkol glas, njegova muzika, tu je on, shvataš, kao da nije otišao“... uvjerava me Sead, privodeći našem stolu čarobnog Majkla Džeksona i njegovu besmrtnu pjesmu, glas, ples, čaroliju koja traje.

Upamti to ime „Xscape“, tako će se zvati album koji će svijet čuti malo iza nas, koji već sad u priči uživamo u nju uvodeći drugu.

Gdje si ti u toj xscape priči? šapćem da nas susjedi Šveđani ne čuju, da nam priču ne ukradu.

A.P. Record je pod vlasničkim kišobranom japanske moćne firme „Sony“, obzirom da sam ja inženjer upravo u Sonyju u Švedskoj, moj poslodavac je htio upravo mene u tom tehničkom dijelu reikarnacije čarobnjaka Džeksona. Ideja je da se svijet umjetnika spoji sa svijetom inženjera, najkraće rečeno moj zadatak je da akustiku učinim što prirodnijom uhu u novom čudu tehnike „Xperia Z2“ U tehničkom smislu da muzički otisak iz studija, pomoću digitalne tehnologije implemeniram u novi telefon.

Kupci će imati mogućnost izbora, kako da slušaju, do sada neslušane Džeksonove pjesme: da ih kupe kao CD, ili da ih dobiju kao poklon ugrađen u novi telefon. Ostali detalji nisu dio mor poslovnog djelokruga, govori Sead nazdravljajući ono vino davno obećano koje je iz Makarske, preko Njujorka putovalo do prelijepog Helsingborga.

Ohrabren vinom, podstaknut Džeksonom muzičkim genijem i idolom, ispriča mi Sead još jedno iskustvo, muzičku priču u kojoj je on igrao glavnu muzičku ulogu, i sa njom djelim radost ovog susreta ali privilegije da otkrivamo neotkriveno. Bio je prvi razred gimnazije, ovdje u Helsingborgu je pročitao konkurs za najbolju prvu kompoziciju. On sjeo i napisao je. Poslao, pobjedio, ali tu nije kraj, nagrada je bila da pred nekoliko hiljada ljudi, uz pratnju sinfonijskog orkestra odsvira tu kompoziciju na klaviru.
 
„Nirvana“, kaže umjesto opisa. Sve mi je odmah postalo jasno, obeća da će mi poslati i audio snimak tog nirvana doživljaja. Zamišljam ga, sitnog, tad neuhranjenog, kako izlazi na pozornicu, kako mu se dirigent i članovi orkestra klanjaju, kako je red kad je maestro u pitanju. Vidim njega kako sjda za klavir a onda njegova solo dionica, prije nego su melodiju počele da upredaju raspjevane violine, viole, čelo i bubnjevi.
Bravo Seade Smailagiću, za taj doživljaj, bravo za ovu priču i radost sa nama podjeljenu.

 
 

Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0