sevko

ŠEVKO Kadrić

Nesim Tahirović, FOTO Š.K.

Umjetnine Nesima Tahirovića sretao sam na naslovnicama Bosanske riječi, po  listovima i časopisima i ko zna zašto u glavi stvorio sliku i o slikaru i o njihovom nastajanju. „Stojim pred grandioznim djelom zatečen i postiđen“ upisaću u katalog izložbe u Kolegijumu artistikumu, prije nego počne moje druženje sa umjetnikom i izložbom koju neda da tako nazivam a koju bi poželjele i najveće svjetske galerije.

Kasnije će mi Nesim reći da četerdeset  godina već traži svoj put u umjetnosti, počeo je crtanjem linija a onda ozbiljnom studijom primitivne umjetnosti Azije i Afrike, posebno maski ratnika i vračeva. Boje, forme pravljene da prikriju lice i dio tijela i danas vrište čudnom zagonetnošću nagoneći nas na odgonetanje, ko, kako, zašto, objašnjava skrećući pažnju na umjetnost koja ga nosi i inspiriše. U toj umjetnosti sam vidio ono što je bilo ali i ono što dolazi, nastavlja izazvan, izazivajući mene. Umjetnik govori da čovjek danas živi brzo, usko specijalizovan za nešto malo iz čega se ne vidi cjelina, otuda on u svojim radovima sintetizira grafiku, skulpturu i sliku, iskustvo enformela, optičke umjetnosti i instalacija, praveći ne izložbu već hram.

Pojavljivanjem u Kolegijumu artistikumu sam čulima osjetio miris tamjana, indijskog drveta, svijeća raznih aroma, u programu primjetio Veče molitve za Srebrenicu, Veče duhovne indijske muzike. „Ništa nije slučajno, govori umjetnik, ovo i jeste hram u kom treba doživjeti moj rad i poruku u ambijentu u kom stvaram i o kom promišljam, slaveći čovjeka i njegovo stvaranje, ali i sama Stvoritelja.“

Zagledam se u radove, na kojima su skladom boje i oblika, uz sretan spoj različitih materijala, stvorena Nesimovo nova živa bića koja vape za spasom svojih ali naših duša. „Ja sam svoju spasio“, govori umjetnik podsjećajući na vrijeme kroz koje upravo protičemo lišeno visokog morala, koje uništava sve u nama ljudsko, ali i u stvarima oko nas nekad oljuđenim.

Originalnim umjetničkim izrazom, Tahitović kao da i ne nudi već viđenu umjetnost, već otkriva novu, umjetnost satkanu od metalnih limova, drvenih ploha i čavala koji materiju skladno i svojski uvezuju u cjelinu. Boje materijala, ali ponegdje i nadodate, naglašavaju formu, svjetlo i sjene, silazeći sa zida, šetajući prostorom govoreći nam o nama i sebi, pozivajući na ono najljepše u oboma.

Hram umjetnosti, Nesima Tahirovića, neponovljivim umjetničkim izrazom, porukom humanosti i sklada, ljubavlju i pomirenjem kao da nudi upravo to, ono jaljepše u nama i bićima pravljenim Nesimovom dušom.

Š. Kadrić

Karsten Fledelius, profesor filma i medija na Institutu za medije i komunikaciju u Kopenhagenu

Dok zastajkujem pred slastičarnicom na Baščaršiji, tražeći osvježenje u bozi,  prepoznah starog znanca iz Kopenhagena, profesora Fledeliusa. Ambasadorka Lamija Tanović nas je po tribinama okupljala, kad je Bosni bilo najteže. Fledelius se eksponirao kao poznavalac prilika na Balkanu, tačnije Jugoslaviji a podobro je vladao i našim jezikom. Zagledah se provjeravajući podudarnost a onda upitah na švedskom, šta radi u Sarajevu. Prihvatio je razgovor i uz bozu, objašnjavajući da je već treći put u Sarajevu samo ove godine. Reče i razloge a pročitah na akreditaciji da je gost Filmskog festivala.

Izlazeći iz slastičarnice profesor se zahvali slastičaru na našem jeziku i tek tada se prisjetih da on zapravo i našim jezikom dobro vlada, od tada se prebacismo sa švedskog na ovaj naš bosanaki.

Kaže da je u januaru učestvovao na međunarodnom seminaru ”Liječenje pameti” koji je organizovalo Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine, spomenu i uzoritog Marka Oršolića.

Napravih nekoliko fotografija profesora na sred Baščaršije, uklopljenog u visoka alem minareta što pokazuju put plavog neba nad gradom razvučenog. ”Divan je ovo grad, govori profesor gnijezdeći se pred foto aparatom a onda i dodade, sad živi život skoro kao i ranije”.

Pitah ga šta radi na festivalu filma, baš u Sarajevu. Kaže da je gost i to po prvi put ”Naglasi oduševljeni i počastvovani gost”, ističe zagledan u moju olovku u hotelu ”Evropa” gdje smo sjeli da kafu popijemo.

Ocjenjujući posebnost festivala, kaže da ima jak regionalni aspekt i prezentira duh i priče iz ovog kraja, mada daje šansu i drugima, posebno mladim rediteljima. Atmosfera na festivalu je naprosto fantastična, grad je na divan način uklopljen u festival i festival u grad. Velika pažnja se posvećuje mladim rediteljima, vidio sam ih iz Belgije, Turske, Španije…

”Ciklus Kolumbija”, oskaraovca Danisa Tanovića je inteligentna, elegantna i vrlo interesantna priča koja naglašava karakter rata. U suštini riječ je o ljubavnom filmu sa velikom simbolikom i humorom karakterističnim za ovog reditelja. Slike su fantastične, kamera na najbolji načim prati priču  i vidim ponovo veliki uspjeh ovog bosanskog reditelja”, govori profesr osikavajući novi Danisov film čijom premijerom je festival i otvoren (kasnije će se ispostaviti, na kom je i pobjedio)

Kad sam prenio priču na Kopenhagen i studente iz Bosne i Hercegovine, profesor Fledelius poče priču sa Mirzom Ekinovićem, mladim rediteljem koji je već imao svojih pet minuta na nebu zvjezdanog filmskog neba. ”Ekinović je dobro vaspitan reditelj, mislim na kvalitetnu dansku školu, ali u nju je na najbolji način ugradio duh koji je donio iz Bosne”, govori profesor faleći mladog bosanskog reditelja.

Napiši da je Filmski festival u Sarajevu velika fešta, govori profesor Fledelius oduševljen festivalom i Sarajevom, žureći u Narodno pozorište na njegovo zatvaranje.