SAFETA Obhođaš – pisac duše
Safeta Obhodjas
Životni putevi su nam se ukrstili na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, ona je radila u računovodstvu ja u nastavi. Pažnju na svoj književni rad mi je skrenula zbirkom pripovjetki «Žena i tajna». Kad sam je iščitao bio sam prijatno iznenađen. Pripovjetke su nam i jednom i drugom bile van opisa radnih obaveza. Ja sam tajno pripovjedao u listu «Naše planine», «Vesnik» i «Zadrugar», ona javno na radio Sarajevu i eto objavili joj i prvu knjigu.
Oni od kojih je bilo očekivati na Akademiji da se pozabave Safetinom knjigom, kroz prizmu struke, njegovanja jezika i lijepe riječi, kao da su je izbjegavali, nikom riječi prag suete nisu prelazile. Ni promocije, ni prikaza ni aplauza, ništa. Ponudio sam joj promociju u prostorijama CEDUS-a, glumce koji su govorili izvode iz knjige, profesora Nenada Vukovića kao recenzenta, novinare. Bila je ponosna na sebe, zahvalna meni.
Rat nas je rastjerao po svijetu ali smo se iznova počeli nasukivati jedno drugom na knjige, dok nismi i kontakte direktne uspostavili. Ponosan sam kako je brzo jezik njemački svještila, kako je napisala Šeherzadu u zemlji dugih zima ali i Legende i prašine, kako su joj romani našli put do njemačkog čitaoca...
Na jednom od susreta u Sarajevu smo ćaskali o onom što je bilo, onom gdje smo sada, radovali se djeci što svoju djecu sanjaju. Znam da je jedan od najproduktivnijih ali i najznačajnijih angažiranih bosanskih pisaca među nama po svijetu razasutih. Čestitam od srca, bosanskoj Mari Cetkin po borbenosti, Selmi Lagerlov po lijepoj riječi, Safeti Ophođaš po osobenosti.
Kad bih preporučivao neku od njenih knjiga onda bi to ipak bile Legende i prašine, ne znam zašto? Možda zbog orginalnosti pristupa temi sučeljavanja dva svijeta, onog suncem opečenog i našeg što na sunce čeka.
