sevko

Bisera Boskailo, pisac topline

Š. Kadrić

Sajam knjiga u Sarajevu i okupljanje bosnaskih pisaca po svijetu razasutih, omogućilo nam je da jedno drugom i ruke stegnemo. Koketna, vižlasta, zavodljiva, to je ono što se uoči i pri prvom susretu sa ovom, sad već mogu reći vrijednom senzibilnom ali i buntovnom književnicom. Tome se još može dodati i prevoditeljicom ali i profesoricom (ove godine se okitila i čašću doktora nauka ali i izabrana u akademsko zvanje).

Sretanja, sretanja radi, su trajala nekoliko godina, razmjenjivali smo knjige, ali nit se ona za moje lijepila, niti sam ja njene iščitavao, držao ih u vitrini nebi li se na njih nekad nasukao i nasukah. «Pešter» mi se učinio najtanjim, uzmem i počnem pred očima oživljavati predio, meni nepoznat, ljude, običaje, metalne toke mi u ušima odzvanjale na razigranim konjima ali i nagizdanim djevojkama. Pred očima mi i Bisera lično vilino kolo zaigrala, tražila da se izčitava i tako krenuh na trnovit put i teme kojim je i sama prolazila, za mnom ostajali «Goli Otok», «La perla», «Vilino kolo i druge ljubavi». Teme raznovrsne, rodni kraj, izbjeglištvo, pečalba ali povezujuća nit im je sam pisac i njegova prometejska borba da otkrije krajnje granice sopstvenih sloboda. U tim borbama se, poput ljutih ovnova u njoj sudaraju norme davno odgojem postavljene i želje slobodarske na horizontu zarumenjele. Miri ih dok o knjizi razmišlja ili je slovima puni, tad uzavrelih strasti, bez ičeg na sebi, razigrana Zekana planinaskim livadama u kasu goni, razgoneći strahove kidajući okove. Kad konja u štalu utjera, knjigu zatvori i krene u dom gdje je dječija graja i brižni muž čekaju. I tako svaki put kad pjesmu jal roman iz sebe cijedi.

Vješto, sa toplinom majkama svojstvenom, uvezuje ulogu, supruge, majke, profesorice, pjesnikinje, proznog pisca, ali svilenim koncem ušiva i dva svijeta ovaj naš (bosanski) i onaj njihov (njemački), pa opet naš i njihov...

-         Šta sad pišeš, pitam dok prebiramo po temama i piscima, raznježeni susretom i Kućom sevdaha u Sarajevu.

-         Kako ostaviti muža koji ti dobrotom to ne da? – kaže kao da je čekala da je upravo to pitam.

-         A nikako, bolji ne postoji, da te pušta da toliko svijetom lutaš, čuvajući mnogobrojnu djecu, našalih se zavideći joj na razumjevanju kući.

-         Ne postoji, ali ni u Bosni ne postoje bolji pisci nego smo mi u dijaspori – kaže prenoseći priču na bolnu temu zapostavljenih i iz književnosti prognanih bosanskih pisaca po svijetu razasutih te Lutera i Hamzu, koje sam između korica knjige upravo ugnijezdio.

-         Otkud Pešter, pitam vraćajući se njoj i knjizi koja je slikom i porukom najveći Biserin literarni iskorak.

-         Pešter je žeravica koja me grije u dalekom svijetu... poče tonući u sebe, zaprećući peštersku žeravicu.