sevko

Pribilježio, Ševko Kadrić

Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu iduće godine puni 30 godina svog postojanja. Visokoškolska institucija koja je višestruko obilježila prostor Bosne, ali i mnogo šire. Kroz sjajne uspjehe Ise Porovića, glumca iz Štokholma ćemo se prisjetiti Akademije, profesora ali i studenata.  (H)istorija je da su profesori na akademiji bili : Dr. Razija Lagumdžija, Borislav Stjepanović, dr Miroslav Avram, Emir Kusturica, Miroslav Mandić, Nenad Dizdarević, Miralem Zupčević, Admir Glamočak, dr Nenad Vuković, dr Dževad Karahasan... Podsjetimo na sjajnu generaciju studenata koja je iznjedrila kultnu komediju „Audicija“, i kultni kamerni „Obala 13“,  na ratnu generaciju koja je bila duhovno svjetlo u opsjednutom Sarajevu, na svjetska filmska priznanja, Zlatnu palmu, Zlatnog medvjeda, Oskara. Sve ovo i mnog više od toga vezano je uz ime i aktere Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, Obala 13.

Troje bivših studenata ove akademije su danas žitelji Švedske i vrlo uspješni kulturni radnici, glumci redatelji, rukovodioci kulturnih ustanova. Za Jasenka Selimovića naša čitalačka publika zna dosta toga, o glumici Veri Veljović ćemo pisati neki drugi put, junak ove priče je glumac i reditelj Iso Porović.

Iso je diplomirao na Akademiji u Sarajevu 1989. Godine. Prvo profesionalno uhljebljenje na daskama našao je u „Kamernom teatru 55“. I ako je, kako kaže igrao u svim profesionalnim pozorištima u Boni i Hercegovini ipak najdraži period rada, kad je Bosna u pitanju, mu je u „Bosanskom narodnom pozorištu“ u Zenici. Tu je kao prvak pozorišta odigrao 45 glavnih uloga i režirao veći dio predstava od1988 do 2001. Godine, od kada počinje Isina nova glumačka priča ova švedska.

Ono što jeste fascinantno, kad je Porović u pitanju, to je vrijeme za koje obvladava švedskim jezikom i neophodnom sigurnošću da stane na daske koje život znače. Svoje oduševljenje onim što je u međuvremenu na polju glume i redateljstva napravio, sam i glasno izgovorio, povezujući to sa voljom ili srećom.

”Kada je Ingemar Stenmark bio na vrhuncu svoje karijere i kada je postizao najveće rezultate, baš tada su mu mnogi čestitali i govorili kako je imao izuzetnu sreću! On bi samo tada konstatirao: što više treniram, trudim se, nastojim, što više znam šta hoću, to mi ljudi sve više i više govore da imam sreću!

Uz ovu anegdotu bih dodao da moj lični ”uspjeh” u Bosni, a i u Švedskoj je bio bez sumnje uzročen srećom da sam se našao baš na određenom mjestu u određeno vrijeme, i da sam sreo baš te ljude koje sam sreo. Ali, mislim, iskreno, da je sve to zavisilo i od ambicija koje sam imao, upornosti koju sam pokazao, pa i, ako hoćeš, i umjetničkim kvalitetima koje prate i uspjesi”, objašnjava Porović.

Iso je dovoljno dobro naučio švedski jezik da je do sada odigrao dvadesetak uloga u raznim pozorištima (Kraljevsko dramsko pozorište – Dramaten, Državno pozorište – Riksteatern, Regionalno pozorište – Teater Västernorrland). Objavio knjigu poezije na švedskom jeziku, zastupljen je u nekoliko antologija poezije. Režirao je nekoliko predstava. Igrao u nekoliko filmova, a trenutno mu je u pripremi i prvi film, koji ću on režirati. Dobitnik je nekoliko nagrada za umjetnički rad u Švedskoj, između ostalog priznanje Švedske Akademije nauka i umjetnosti, za poseban doprinos razvoju švedskog teatra.

Radio je i kao gostujući profesor na švedskim Akademijama dramskih umjetnosti, za nepunih deset godina života u Švedskoj, toliko postići u svojoj struci gdje je glavni alat jezik, je naprosto fascinantno.

B.P: Ti si jedan od najkompetentnijih Bosanac koji može napraviti poređenje ili preplitanje dvije kulture, one bosanske i ove švedske, u toj oblasti teatra, filma, pitam u želji da više saznamo o tom dijelu kulturnog preplitanja nas i njih.

Porović: Ono što se zove zanat u oblasti scenskih umjetnosti je konstanta na neki način i u Švedskoj i u BiH, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu. Ono, na čemu filmska i pozorisna umjetnost počiva u tehničkom smislu, pronalazi svoju zajedničku crtu na svim meridijanima.

Razlike su, prije svega u ukusu, ili u onome što švedska, odnosno bosanskohercegovačka publika više voli, cijeni više nego neki drugi stil ili žanr. Tako da se u Švedskoj najčešće postavljaju na scenu komadi u psihološkom realizmu i realizmu, ili sa druge strane komadi sa puno muzike i plesa.

U Bosni i Hercegovini preovladava običaj, ili tačnije rečeno je komedija i eksperimenalni teatar najčešći oblik rada u pozorištu.

Po pitanju filma, opet mislim da je nešto slično u pitanju kao i u vezi sa teatrom.

B.P:  Gledano kroz prizmu čitanosti, čini se da je neko davno Bosance zavadio sa knjigom, kako to izgleda sa aspekta teatra, ima li ih, srećeš li ih ovdje?

Porović: Nekoliko godina sam, između ostaloga, radio u Državnom pozorištu Švedske (Svenska Riksteatern), koje mu je glavna zadaća da igra svoje predstave na turnejama i na taj način dođe do svakog potencijalnog posjetioca, ljubitelja teatra, kako u velikim gradovima, tako i u malim mjestima u cijeloj državi. Sa tim teatrom sam, putovao i sretao publiku u raznim regijama, ali, nažalost, kao da Bosanaca nema uopšte u ovoj zemlji! Vrlo, vrlo su rijetki oni koji dolaze na pozorišne predstave. Ako ne bi smo računali moju rodbinu i lične prijatelje!

Kako sve to izgleda na amaterkom planu, i na planu folklora i kulturnih društava koji su pri Bosansko-hercegovačkim klubovima, je za mene potpuna nepoznanica, jer nikada nisam u Švedskoj radio na taj način.

B.P: Oslanajući se na iskustvo bivše Jugoslavije, Bosne ali i Švedske, šta ti je u dalekozoru za budućnost, gdje ćeš tražiti svoju životnu zvijezdu vodilju?

Porović: Možda će ”zvučati” neskromno, ali mislim da sam ja već našao moju zvijezdu vodilju, na svu sreću, tako da ne moram lutati i tražiti je! Ta zvijezda vodilja je: Apsolutno Dobro, Ljepota, koja je  Jedina Istina…