Cici Arnautoviću, nagrada za životno djelo
Na XXIII međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu (20-25 april 2011)
nagrada Za životno djelo u oblasti književnosti, pripala je Mustafi Cici Arnautoviću.
Pjesnik Cico Arnautović je do aprila 1992. živoio i stvarao u svom rodnom Trebinju od tada postaje simbol prognanog pjesnika koji nastavlja da piše samo sad u Danskoj.
1995 godine je Arnautović proglašen Umjetnikom godine u Danskoj među useljenicima.
Njegova knjiga "Ptice na rukama" je objavljena na bosanskom, danskom i švedskom jeziku.
Na ovom sajmu pjesnik se predstavio sa knjigom "Koraci u krugu".
Čestitam, govorim mu na telefon u dalekom Kopenhagenu.
Odćutao je a onda šeretski kakvog ga i pamtim pita da nije aprilska šala.
Nije, velim uz obećanje da će na maloj prigodnoj svečanosti nagradu primiti u Bosanskoj ambasadi u Kopenhagenu, čim to izorganiziramo a u Sarajevu će nagradu primiti izdavač "Hamlet forlag" i kćerka prognanog pjesnika.
Bogumili kao inspiracija i na danskom jeziku
Bogumili kao inspiracija i na danskom, Kadric i prevodilac Dino Avdibegovic
FARBANJE NEBA U SOS SELU U SARAJEVU
Fotografija za uspomenu ispod ofarbanog dijela neba
Š.K.
Davno sam obećao da ću navratiti u SOS selo u Mojmilo, uvjek sam se radovao druženju sa čarobnicama i čarobnjacima, ovaj put radost bila ponajveća. Samir, vođa projekta zvao da djeci govorim o bogumilima i njihovim konjima osedlanim. Kćerka mi se u priču umješala, i njoj selo za dušu priraslo.
Ulazim na vrata pola sata ranije nego smo se dogovorili, čarobnice i čarobnjaci u auli farbaju dio svoga neba, starom papiru novi život daju. Gledam zadivljen, sve pripreme koje sam u glavi imao o razgovru o knjizi, padaju u vodu, oni razgovor i priču sami počeli.
Rukujem se i pamtim Adnan, Armin, Haris, Sara, Ajdin, Sedin, Iman, Sanela, Dario, Faris, Elvisa, Benjamin, Seada, Mukebir, Nedim, Saša... pogazujem im fol sa specijalnim pozdravljanjem koje sam naučio od učenika u dalekoj Švedskoj. Ruka se ruci prinosi ali ne šakama, onda se pritiskaju palčevi jedan na drugi, pa se šake vrte i okreću dok ne nalegnu u jak stisak. Fol prodat i razlio se po SOS selu.
Samir poče priču o nakani susreta, Sanela Hasanović i Iman Turković pročitaše po jedan epitaf bogumilski. Ja načas odlutah po zidovima, desetine panoa bogumile i epitafe slave, ispred stećvi u keramici dječijom rukom rađeni.
Moju priču o knjizi i bogumilima ću ovdje preskočiti, ali divno ćaskanje sa učenicima i njihovim nastavnicima neću.
Pitali su me ima li još igdje kamenih stećaka osim u Bosni, o porukama bosančicom davno u kamen klesanim, o Dostu Milutinu sa podignutom knjigom i slovima, pričali o mjestima gdje su se oni već sa velikim stijenjem susretali, pitao me Samir gdje da odu da se u prirodi sretnu sa kamenom i pričom...
U onom ambijentu gdje smo se sreli vidim i nekoliko polica punih knjiga, jedan od dječaka mi se pohvali da je cijelu jednu policu knjiga pročitao, pročitao i razumio poruke pisca na bijelom papiru i njemu ostavljene.
Uz pohvale čitaocu, uvezasmo poruke u knjizi, sa onim na stećcima, ali i u sevdalinci, uz želju da nastavimo slaviti jezik maternji ali i odgonetati drevne poruke u kamenu i nama ostavljene.
Dječijem farbanju njihovog neba u SOS selu dodadoh i ono u mom novom romanu zabilježeno. Poklonih im dio rukopisa «Farbanje neba» mog novog romana na našem jeziku, dok ga u korice knjige u dva jezika ne obučemo.