sevko

Š. K

Slika nad slikama, voda Neretve, Senad Kapo

Kad te Šveda vidi da loviš ribu, odmah pita: ”Grize li?” Na tebi je da li da mu i šta odgovoriš. Kod nas je pravilo da ribara ništa ne pitaš, dok on šta ne progovori a kad progovori džaba mu vezati ruke, on će svoje ispričati makar svezanim prstima pokazivao koliko joj je rastojanje između očiju.

Odavno nisam duhovitiji odgovor čuo kao uz ove prekrasne fotografije od Senada Kape sa portala Bistrobih.ba.  ”Uhvatio sam upalu mišića nosajući gajbu pive u kanjon i hodanja do mjesta na kojem smo logorovali”.

Kaže Senad da je početnik u mušičarenju i da mu je mušičarenje ćeif.
"Ustvari, ja volim sjediti kraj vode i gledati u vodu. Štapove nosim da bi me zvali ribolovcem, a ne budalom koja gleda u vodu", kaže iskreno šaljući i sliku u slici. Na toj slici šalje i priču o Nedimu koji bitiše u Montani što je dalje i od Švedske. E njemu je Zlaja iz Zavidovića, što su opet dalje i od Kaknja, u kanjonu Neretve naslikao sliku, koja opet, nije što je za očekivati slikana vodenim bojama rijeke Neretve, već uljanim bojama marke ”Vincent Vangog”.

Slika u slici, Nedim Drljević sa štapom prima poklon sliku u kanjonu rađenu

Bilo kako bilo evo vam i slike nad slikama, ove što je uhvatila zagrljene šarene kamene oblutke, treptaj vode i svjetlost nad kanjonom prosutu. Uz nju je i ona slika u slici, uživajte i zavidite ribarima vodom i svjetlom opčinjenim.

I nemojte ih pitati, ni grize li ni uhvatiste li šta, zahvaljujući njima uhvatismo i mi sliku koja će se u našim dušama gnijezditi sve dok nas ne natjera da noge do neke od bistrih rijeka bosanskih prošetamo, ali se i izborimo da takve ostanu. BISTRE