EKOLOGIJA - neodrživi razvoj

Umjesto predgovora


 

 

Početak 2007 godine obilježilo je znanstveno dijagnosticiranje zdravstvenog stanja planete Zemlje, dijagnoza je uspostavljena, Zemlja je bolesna. Uzročnik bolesti je čovjek, tačnije muškarac.



Nekoliko mjeseci iza toga (sredina aprila) uslijedila su još dva saopštenja za javnost o istoj bolesti, jedno je stiglo iz Melburna sa međunarodne konferencije o tehnologijama a drugo iz Brisela i sjedišta EU. I jedan i drugi skup su ranije imali utvrđen dnevni red bavljenja tehnologijama odnosno stanjem odnosa u međunarodnoj zajednici da bi na samim skupovima sve bilo svedeno na jedno pitanje: Stanje bolesti planete zemlje. Ovdje se otišlo još korak dalje, ponovljeno je da je Zemlja bolesna ali je konstatovano da je stanje bolesti akutno.

Da bi mogli da se bavimo adekvatnim liječničkim zahvatima neophodno je pozabaviti se prvo samim uzročnikom. Uzročnik je, kao što je već rečeno, sam čovjek tačnije muškarac. Kako u ljudskoj (h)istoriji žena nije imala značajniju ulogu u kreiranju društva sve do početka dvadesetog vijeka, to ćemo kao uzročnika, ipak, morati označiti muškarca, ovdje se odgovornost naprosto ne može dijeliti. Muškarca kao ratnika, cijela (h)istorija i jeste historija ratova, ratnika i (h)istorija muškarca.



To je onaj muškarac što je ”u ime Boga i crkve” spalio oko pet miliona žena, izvršio elitocid nad evropskom elitom optužujući je za bogohulstvo (herezu), onaj što je ”u ime islama” mačem pokorio pola svijeta, onaj što je ”u ime komunizma” pobio desetine miliona komunista, onaj što i danas ”u ime demokratije” osvaja svijet ostavljajući za sobom krv i pepeo, zagađujući i onako zagađenu planetu.



To je onaj muškarac što je industrijalizirao ovaj svijet, promovirao princip kapitalističke nezajažljive utrke za materijalnim bogatstvom, onaj što je promovirao princip po kom nije neophodno biti mlad, lijep, pametan ali je važno imati novac za koji je sve to moguće kupiti.



Evo jednog od mogućih scenarija onog pretkazanja sa početka priče uknjiženog u jedno neobično istraživanje obavljeno prije dvije godine na Sveučilištu u Leedsu, a koje je pokazalo kako će uslijed klimatskih promjena četvrtina kopnenih životinja i biljaka doći do ruba istrebljenja 2050. godine. Istraživanje predviđa da će u najgoroj varijanti, polovica životinja i biljaka izumrijeti.



Vođa projekta Chris Tomas naglašava blaži scenario samo ukoliko se, imperativno zaustave klimatske promjene. Jedno drugo istraživanje provedeno u Trstu (Abdus Salam International Centre for Theoretical Physics) govori se o povećanju poplava na Mediteranu, o više snijega u sjeveroistočnoj Evropi, o neuobičajenim vremenskim prilikama u Sjevernoj Americi. Istraživanje navodi najekstremnije promjene ipak u Mediteranu i u Evropi. Oba istraživanja u svojim porukama još uvjek ostavljaju nade da je najgori scenarij još uvijek moguće spriječiti.



Naučnik James Lovelock izdvaja svoje mišljenje smatrajući da čovjek sa mjerama o zaštiti životne sredine usvojenim u Kyotu i Montrealu kasni za najmanje pedeset do stotinu godina i da je samim tim dosta toga prekasno. (Na žalost ni te mjere još uvijek nisu potpisane od najvećeg zagađivača od USA.)



Ono što ni jedno od ovih istraživanja ne prognozira to je mogući scenario novih ratova uzrokovanih klimatskim promjenama i nužnom seobom naroda. Takvi ratovi su naprosto neminovnost bude li muškarac, ratnik, nastojao razriješiti stanje klimatskih promjena koje je sam izazvao. Po tom scenariju rat u Iraku bi mogao biti jedan od posljednjih kapitalističkih ratova, vođen nezajažljivom kapitalističkom pohlepom za profitom.



I evo nas kod onoga što je još uvijek moguće učiniti, ukoliko je dijagnoza pravilno postavljena a uzročnik bolesti razotkriven.



a. Sredstva rata odmah preusmjeriti u pravcu sredstava za spas planete Zemlje.
b. Na čela država dovesti ženu potpomognutu snažnim mirovnim i ekološkim lobijima.
c. Svijetom gospodariti Svjetskim Parlamentom u zamjenu za UN.


Ako je suditi po procesima koji se burno odigravaju u Švedskoj, Francuskoj i Americi uskoro je na čelu tih država očekivati upravo ženu kao jedinu nadu za spas bolesne Planete ali i života na njoj, za spas oboljelih društava obilježenih muškom nezajažljivošću.

 

________________

P.S.

U nekoliko nastavaka cu pokusati govoriti o problemu.


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0