Enes KIšević, Poruka i oporuka
Enes Kišević, Poruka i oporuka
OPORUKA
Kćeri i sinovi moji,
Ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.
Spomenite se pri objedu
da će još neko iz tih posuda jesti.
Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih za kruhom otvarate.
Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.
I kad padate u blato,
padajte kao sunce.
Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.
Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučiti živjeti bez zraka.
Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.
Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.
Dotičite svoje riječi rukama.
Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.
Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.
I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.
Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.
* * *
Mi smo ti, Hasane,
od onoga sunca,
Isto nam je lice,
Pogleda smo istog,
Zar da se sunce
po stranama svijeta ravna?
Što zna sunce, bolan,
Što je zapad, što je istok.
* * *
Ponekad jedva
Olovku držim
Al ić mi valja
Za Pravdom.
Sve dok se moja fizička snaga
Ne stopi
S moralnom snagom.
ONIMA KOJI GOVORE U IME NAS
Ne govori u ime ljubavi,
Ako ljubav nemaš sam.
Ne govori u ime naroda,
Jer narod i sam govoriti zna.
Ne govori u ime slobode
Držeći se za pištolj u džepu,
Ustima svojim ne kaljaj
Tu riječ nadasve lijepu.
Ne govori u ime mira,
Puštajući golube bijele,
I bez tvoga se dlana
Ptice letu vesele.
Ne slikaj se sa djedom i cvijećem
“Za našu opću korist”
I kad šutiš, nastoj biti
Sam pred sobom čist.
POSLIJE KRUGA
Da sam te sreo poslije kruga
Kad sam se vraćao tebi
Bio bih tvoj vjerni sluga
Ništa se mijenjalo ne bi
Al ja sam bio radoznao
Htio sam spoznati krug
Letjet još nisam znao
A put je bio predug
I letio sam kao pčela
Omamljen mirisom cvijeta
Duša mi je pobjeći htjela
Od tijela i od svijeta
I padajući naučio sam
kako se podiže sam
Uzdižući se padao sam
Pa sad i koračati znam
Al još mi duša mira nema
Još kružim navikom kruga
Još uvijek pjesmom pripadam svima
Al samo orla imam za druga.
JUTARNJA MOLITVA
Blagosiljam Te
što si me i ovo jutro probudio.
Znam da to mnogima,
koji sinoć usniše sa mnom,
jutros već nije dano
Samo da gledam u Tvoju svjetlost,
u izvor očiju mojih,
meni je najveći dar
koji se pružiti može.
Ono što vidim
prevelika je radost za mene.
Prevelika da samo u meni ostane.
Sve što si mi darovao
primio sam od srca.
Primio sam ovo tijelo
kao što se prima cvijet;
jer na koga bi pala,
koga obasjala Tvoja svjetlost
da nisi stvorio svijet.
Naviko si me na noći.
Navikao na dane.
Navikao na zemlju.
Na nebesa sviko.
S vatrom sam u rodu;
za zrakom sam u rodu;
ko da sam iz vode,
iz svjetlosti niko.
A sve i bez mene
bit će ko i prije
Ni sjena se na me naviknula nije.
Blagosiljam Te
što si mi sina moja dva darovao
Snagu si moju i zdravlje
ponos i uzdanje
kroz njih mi vratio.
Život si moj do vrha
radošću ispunio.
Dužnost sam roditelja
među oči stavio
i nosit ću je dok Ti mene nosiš.
Pod krilima ću svojim gnijezdo saviti
da sina moja dva
do dobrote Tvoje dovinem.
Da mi obraz pred tobom osvjetlaju
i onda kad me ne bude ovdje.
Sina moja dva:dva blizanca sunca
Aureola dva oko moga srca.
Sve što je sebe u Tebi našlo
zanijemilo je pred Tobom
drveće nema riječi:
u bilju Te zeleni.
Zemlja nema riječi:
u cvjetu ti se smiješi,
I usta moja,
te rane otvorene ,
već polako
svjetlost Tvoja zarasta.
Kao da je munja sinula kroz Sunce,
razmaknuvši sljepilo sjaja,
ukazala mi se Tvoja providnost;
Tvoj put do tebe u meni.
Sad znam,
kao što voda zna,
da sam samo Tvoja suza
izvirila iz sna
koja se ponovo vraća očima svojim.
Enes Kišević
