sevko

Š. Kadrić

Malo je pisaca sa kojim sam toliko i tako dugo diskutirao temu pisane riječi, temu prolaznosti života i mirisni zanos u ženske kose upleten. Ja iščitavao njegove pjesme on moje priče, romane. Kad bi mu riječ prag suete prešla, a dešavalo se to često, onda bi o mojim knjigama znao ispisati ciju priču kojoj sam se poput djeteta radovao.

Bio je dio priče osnivanja Društva BiH pisaca u Skandinaviji i ”Hamlet forlag”, kako smo dali ime izdavačkoj kući. Prvu knjigu koju smo objavili bila je upravo njegova dvojezična zbirka ”Ptice na rukama”. Knjiga je karakteristična jer ga je kandidirala za najboljeg umejtnika useljenika u Danskoj 1995. godine ali mu i dopnijela to laskavo priznanje. Bo Alvberger, je sa zadovoljstvom tu knjigu preveo sa danskog jezika, meni ostalo da joj i krila u papiru damo.

I evo nas kod nove knjige kod istog izdavača "Stope u krugu", kojom smo u korice okovali poetska promišljanja o svijetu zadnjih godina raspolučenog pjesnika. Svi od zavičaja otkinuti su na svoj način raskinuti, prognani pjesnik ponajviše, on je kao kamen na čekanju.

Kamen je vatra koja sanja

Drvo je vatra

I kamen je vatra

Koja sanja

I voda je vatra

Objašnjava zemlji

Snove kamenja

Zemlja se ne trudi

Da ih svati

Iz tog nesporazuma

Pjev ptica

Razbija se u granama

Kao staklo

Prolazi pored uha

Milosrdna muzika

Drži nas u čekanju

Nešto mislim, kad bi se zapodjenuo rat između pušača i nepušača, jedino tad bi bili na različitim stranama, sve ostale, pa i ova sa čekanjem, su nam na veliku i obostranu radost iste.

Neka te nosi voda