sevko

Sa Salihom Čavkićem ekspertom za savremene tehnilogije ćaskao sam prije 5-6 godina. Od trenutla ćaskanja  do danas, podaci o snazi, brzini i mogućnostima thenike su se promjenili ali priča o uništavanju naše privatnosti nije. Kako to u praksi izgleda pogledajte u prilogu koji slijedi iza razgovora sa ing Čavkićem. Š. Kadrić

 

Bišćanin Salih Čavkić  je 1975. stekao zvanje inženjera elektronike a 1983. i inženjera informatike. Uz maternji bosanski, služi se još sa sedam jezika od toga na 4 jezika piše. Za sebe kaže da je od onih koji cijeli život trče za znanjem. Danas radi kao vanjski saradnik i tehnički savjetnik na dva instituta.

 

U borbi za istinu u informativnoj blokadi BiH, sa novinarom Peterom Vanhoutte, a kasnije Ministrom u Vladi Belgije, izradio je Platformu kojoj je bio cilj da u tadašnjoj informativnoj blokadi pribavlja korektne i realne novosti iz BiH i izvještava prognanike, tako i žurnaliste u Internacionalnom Press Centru. Čavkic je jedan od najzaslužnijih Bosanaca te je i bosanski jezik dobio svoj kod kod Microsofta pod brojem: 5146 (Kodni broj tastature je: 0x141A) cim je i konačno završena era negiranja bosanskog jezika.

Svaki kompjuter, radio, TV, mobilni i obični telefon u vašoj kući ili u dzepu su praktično oči i uši kojim vać visokosofistiraniji haker može slušati, čitati, gledati. Neki od tih uredjaja su tek u funkciji prisluskivanja kad ih isključite. Vrijeme klasičnih špijuna poput Dzems Bonda 007 je iza nas, špijuni danas vladaju znanjem o novoj tehnici a rade za !?   Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu pa ni u onom za vodjenje nuklearnih ratova, naprimjer.  Američki monopol u proizvodnji procesora je praktično cijelu Planetu Zemlju, učinio taocem njihove   dobre volje, oni imaju mogućnost  da blokiraju cijeli Svijet kad požele.

 

Pitam prijatelja Čavkića šta bi sa njim, ne javlja se: Sve je super, uspio sam sve spasiti i izbaciti trojanca pa otprilike već znam i ko ga je ubacio. Možda je to i dobro, pokrenuli su me i aktivirali da napravim bolju mašinu. Trojanac ne pravi štetu na kompjutoru, on samo kopira datoteke i šalje hakeru. Medjutim od mene nije ništa mogao poslati jer ga je skener otkrio istog momenta kad je ubačen. Problem je bio samo njega odstraniti, a da ne ugrozim Databanku. Mašina je odmah bila isključena iz Internet mreže.

 

U medjuvremenu je druga mašina bila u pogonu i priključena na DSL mrežu, jer uvijek imam rezervu. Primjetio si da su mnoge stranice već konvertirane sa Serverom iz Office AIO Professional FTP 6.0 na Nizozemskom sa bosanskim kodom (bs). (Do sada su bile sa Office XP Professional FTP 5.0 sa hrvatskim kodom (hr).)

 

Postoji li neki tip potpune zaštite?

 

Čavkić:  Baš i danas mi je Microsoft poslao nešto za softwersko osiguranje ali izgleda da je i to mačiji kašalj jer hakeri su takodjer svaki dan sve više sofisticirani i edukativniji. Kad neko hoće negdje da provali teško je napraviti adekvatnu zaštitu. Stoprocentna (100%) zaštita ne postoji ni u jednom sistemu. Danas već kompjutor ne mora da bude uključen ni na Internet mrežu, dovoljno je da je u pogonu i uključen na naponsku mrežu, pa da se iz njega kradu podaci.

 

Engleska obavjestajna služba MI6 već početkom devedesetih je poznavala taj sistem jer je u Engleskoj i otkriven. Naravno, prvi cilj je bio da se Internet podaci (čiju upotrebu su tada Amerikanci dozvolili i u civilne svrhe, do tada je služio samo u vojne) prenose preko naponskog kabla (tj. preko strujnih žica). Nešto poput sistema Babyphona, od toga se odustalo jer novi polimeri su nudili mnogo brži prenos sa takozvanim Fiberglass kablovima, a zahvaljujući tome da svjetlosni fotonski snop ima ogroman spektar boja, sad se pružila mogućnost da se jednom tankom niti prenosi i ogromna količina podataka. Dakle, prenos preko naponskog kabla nije više bio interesantan za Internet, ali zato su se dosjetili da on može da služi i u druge svrhe. Šta bi to bilo nego prisluškivanje, što ne iziskuje velike brzine, a podnosi niske i visoke frekvencije, a osim toga bi mogao obični zvučnik u bilokojem aparatu da povratno poslužiti kao mikrofon. Od tog trenutka većina kućnih aparata proizvodi se sa Stand-by modusom, (naprimjer weker-radio je isključen ali sat radi i pokazuje vrijeme), znači da je u njemu prisutan napon. Televiziju ugasimo ali još svijetli Standby LED-lampica.

 

Zasto to?

 

Da bi telekomanda bila u funkciji, a može da posluži i za druge stvari. Da za vrijeme Standby modusa posluži kao senzor zvuka u prostoriji gdje se nalazi.

 

Kako je to moguće?

 

Tako što primarni dio transformatora u novijim aparatima tj. od 90-te godine neke tvrtke i od prije, više nisu ugradjivale prekidač na primarnom dijelu transfoa, (AC-napon) prešlo se na sistem prekida napona na sekundarnom dijelu tj. iza Gretz-ova mosta (DC-napon). Što naravno pruža mogućnost da se sad zvučnik od radija upotrijebi kao mikrofon i dok se neko u krevetu osjeća sigurno i nije važno šta već radi, drugi to mogu da poslušaju. Ili naprimjer, ljudi imaju običaj da se ispovijede prijateljima, pa pita: "da nas mozda neko ne prisluškuje", kao obično glasio bi odgovor: "bez problema, sve je isključeno", upravo ovo "isključeno" može da bude za nekog uključeno. Najbolja i jedina zaštita je pusti radio, ili TV da svira, samo

onda te ne mogu čuti, ili vrlo slabo i teško, čak i sa drugih aparata, kojih je danas podosta u svakom domaćinstvu.

 

Da se sad vratim kompjutoru čiji generator FSB Bus-sistema danas već multiplicira frekvenciju do 800 MHz, frekvencija procesora već prelazi 3 GHz. S obzirom na te današnje tehnološke mogućnosti, a koje se svakim danom sve više uvećavaju, bolji hakeri sa dodatkom vrlo malo hardvera i bez da je uključen na Inernet, može preko ulice na njegovom kompjutoru da gleda na ekranu sve što i mi sami gledamo na svom (Severinu ili ljubvni akt sa svojom suprugom naprimjer). Tome smo sami krivi jer smo nezasiti i natjecemo se da imamo posljednju tehnologiju u rukama, ne misleći na posljedice koje ona sobom donosi, niti na činjenicu da se svakim danom sve više razotkrivamo i da uskoro nećemo imati ono što ovdje na Zapadu nazivamo PRIVATNOST.

 

Čovjek teži sve većim brzinama, tako i za sve brzim kompjutorom:

- ugradjuje matičnu plocu sa što boljim BIOS chipom,  (prva AMI-bomba, njihov monopol)

- što većom FSB-frekvencijom (frekvencija sistemskog busa),  (da neki haker sa Laptopom uz dodatni hardwer, iz druge ulice može da snima podatke).

- što boljiim i brzim procesorom, (druga AMI-bomba, uradjena u Silicon-Valy, kad god bi Ameri htjeli da udare kod na Internetu zaribao bi svaki.

- što brzim HD, sa što više GigaBayta.

- a adekvatno tome i graficku kartu sa što većom memorijom, najmanje: 128MB, srednje 256MB, ili da solidno radiš grafiku 512MB.

- neizostavno što vise DDR memorije, minimum 512MB, srednje 1024MB, ili za dobar rad 2048MB pa i više.

 

Rezultat gornje konfiguracije je da sam istu stranicu prije pet goduna čekao preko minuta da se pojavi, a danas čim tiknes stranica sa preko 75 Kb izlijeće u djelicu sekunde.

 

O kakvim se bombama radi?

 

Tek raspadom Varšavskog bloka Amerikanci su priznali da su u glavnoj Poljskoj telefonskoj centrali (koju su Poljaci od njih kupili) imali bombu tj. procesori su napravljeni da reaguju na odredjenu kodu. Što znači da je slučajno izbio rat izmedju Sjevernoatlanskog saveza i Varšavskog pakta, cijela Poljska telefonija bi bila mrtva, istog trenutka.

Da ni danas nije ništa drugačije pokažuje nam i sama činjenica da Amerikanci i dan-danas imaju monopol na BIOS-e i Processor-e. Što se tiče izbora BIOSA tu su dvije mogućnosti American Megatrend, ili Award, ostalo su njihove podkompanije.

 

Ova dva ključna chipa prizvode se pod njihovom kontrolom, bilo da se matične ploče rade u Maleziji, Meksiku, Taiwanu, Japanu, Kini, USA, Singapuru, Njemačkoj, ili u Švedskoj, BIOS i Procesor je sa američkim dizajnom i flash-programom.

 

Znači da cijela Planeta Zemlja, zavisi od njihove dobre volje, i da imaju mogućnost svakog trenutka kad požele da blokiraju cijeli Svijet. Barem ono što obični smrtnik naziva Svijetom, ne mislim na kosmičko prostranstvo.

 

Šta ta globalizirajuca tehnologija znači na planu gubljenja naše individualnosti najbolje pokazuje primjer malog dzepnog telefona. Sa njim u dzepu dajemo tačne koordinate mjesta gdje se nalazimo, a MasterCard, Visa, AmericanExpres, i druge kartice, pokauju čak i šta smo jeli, šta smo kupili, gdje i u kojoj radnji, restoranu, ili gdje smo spavali u kojem hotelu, motelu itd.

 

Osvrnimo se sad malo Internetu, prisjetimo se da smo mi koji smo bili prvi pioniri na toj mreži, sve donedavno morali postavljati što bolji Metatag na naše stranice da bi njih robots tj. "search" ili "zoekmachina" brzo pronašla. Dolaskom Google-a to više nema potrebe, jer on prati cijeli tekst. Znači čak i onda kad želimo ostati anonimni i nekom šaljemo tekst bez potpisa ili bilo kojeg znaka o nama, barem tako mi mislimo, ovaj gigantski robots, komparirajuci podatke iz teksta, mjesto servera, mjesto i broj machine (jer svaka odašilje njene podatke u mrezu), vrijeme is sl. otkrivaju identitet autora teksta. Svjedoci smo da se brzo otkrije svaki individualni pošiljalac nekog opasnijeg virusa. Medjutim, virusi koji su izisli iz njihove laboratorije, oni se ne otkrivaju. A njih je toliko mnogo. Dovoljno je da pet-šest minuta budete na mreži bez zaštite i da vam mašina zariba.

 

Internet je već danas dosta inficiran, hiljade virusa putuje njegovim

magistralama. Neki slučajno, a većina namjerno ubačena, naravno uz postu koju ne smije niko drugi da otvori osim adresanta. Nije slučaj da velike kompanije koje nam prodaju antivirne skenere, dobivaju drzavnu potporu: Kaspersky Lab u Moskvi, Semantek (Norton) USA.

Znači da nije cilj samo zaštita od virusa već i inkubacija istih, a u koje

svrhe to piajte njih jer bi ovdje bilo predugačko za objašnjavanje.

 

Zbog pretrpanosti u zatvorima danas se sve više u Beneluxu koriste spone na nozi za kućne zatvorenike, kojima je tačno odredjen krug kretanja. A nije daleko ni dan kada će ljudima umjesto lične karte i vozačke postavljati chip pod kožu kao što je danas već uobičajeno kod životinja. Pa će na ulici policajac umjesto da nam traži ličnu kartu, ili na putu vozačku dozvolu, jednostavno da nas skenira i kaze slušajte vi: Ševko, Salih, Drago ili Ivane, vozili ste toliko i toliko. Da ne napominjem da će stup pored puta skenirati sve i jednog prolaznika, isto kao što se danas skenira roba na kasama u radnji. Čovjek sve više postaje samo broj digitaliziran u bar-kodi, a sve manje individua. Ovim se bagatelizira značaj najinteligentnijeg i najkrvolocnijeg bića ove Planete Zemlje, tj. njenog univerzuma zvanog čovjek.

 

Kad čovjek sve to zna onda se osjeća kao sićušna subatomarna čestica neutrino, kao elementarni kvantumu u rukama moćnika, prepušten njihovoj volji.

 

___________________________________________________

Halo pizza!

- Operater: "Pizza express, izvolite..."
- Stranka: "Dobar dan, naručio bih pizzu ."

- Operater: "Može, ali najprije mi  kažite vaš JMBG?"
- Stranka: "Moj JMBG, aja, sačekajte malo, evo... 1409963500743."

- Operater: "Hvala, gospodine  Dino, vidim da stanujete na Titovoj 65, vaš
telefon  je 25-95-47, u službi 23-87-33 , gsm 061/789-564. Zovete
s nekog drugega mobitela. Na koju adresu da vam dostavimo pizzu?"
- Stranka: "Pa, kod kuće sam. Odakle vam svi ti podaci?"

- "Internet, gospodine, informacijska tehnologija."
- "Pa, dobro, naručio bih dvije velike meksičke pizze, malo ljuće..."

- "Mislim, da to nije dobra ideja, gospodine!"
- "Kako to mislite?"

- "Vaši zdravstveni podaci kažu, da imate visok krvni pritisak i  povišen
holesterol.  Dodatno  zdravstveno  osiguranje više ne uplaćujete.''
- "Pa šta mi vi preporučujete?"

- "Mogli bi probati našu  bezmesnu soja-pizzu. Siguran sam da će vam se svidjeti."
- "Zašto bi mi se svidjela?"

- "Prošle sedmice  ste  kupili knjigu  'Gurmanska jela od soje', na sniženju u knjižari
'Svjetlost'  na Titovoj ulici.  Zato sam vam predložio sojinu pizzu."
- "Dobro, dobro, dajte mi onda dvije jumbo soja-pizze. Koliko to košta?"

-  "Da, to bi moralo biti dovoljno za vas, ženu in vaših troje djece. Sve skupa
sa troškovima dostave bi bilo 18 KM."
- "Daću vam broj moje kreditne kartice."

- "Oprostite, gospodine, bojim se, da ćete morati platiti s gotovinom.
Na svim kreditnim karticama imate prekoračene limite."
- "Otići ću do bankomata i podići novac, prije nego što dođe vaš dostavljač."

- "Neće ići  gospodine Dino, imate blokiran i tekući račun."
- "Vi samo pošaljite pizze, ja ću se već snaći za novac. Koliko vremena će to trajati?"

- "Trenutno imamo gužvu, barem jedan sat. Mogli bi vi doći do nas sa skuterom,
samo će vam biti malo nezgodno  voziti tako velike pizze na skuteru."
- "Kako vi znate, da imam skuter?"

- "Tu piše, da ste kasnili sa ratama za leasing automobila, pa su vam ga
oduzeli. Vaš skuter  je odplaćen prije mjesec dana pa pretpostavljam,
da ćete voziti skuter.''
- Gospodin Dino: '' @#$%&/&%$#%$#% !!! "

- "Preporučio bi vam, da malo pazite, kako se ponašate! Imate  dvije
prekršajne prijave zbog remećenja  javnog reda i mira u prošloj godini
i već jednu novu u ovoj godini zbog vrijeđanja saobraćajnog policajca."
- "Dobro, dobro, donesite mi te proklete pizze i ne zaboravite dvije gratis
Coca-cole kako piše u vašem oglasu.''

- "Oprostite, gospodine, niste pročitali ono što piše sitnim slovima ispod
oglasa, da gratis Coca-cole ne smijemo dostavljati diabetičarima!"
- Gospodin Dino:  '' @#$%&/&%$#%$#% !!! "

PAZITE KOME DAJETE SVOJE LIČNE PODATKE !

ZAKON O ZAŠTITI PODATAKA VAM NE MOŽE POMOĆI AKO
SAMI NE PAZITE NA ZAŠTITU SVOJIH LIČNIH PODATKA !