ZLATAN IBRAHIMOVIC, Očevi i sinovi


Bisera Suljić Boškailo



Ševko Kadrić, prevodi knjigu Zlatana Ibrahimovića




Eksluzivno za Avaz prvi redci knjige Zlatana Ibrahimovića
Poznati profesor i književnik Ševko Kadić prevodi knjigu: Ja Zlatan Ibrahimović

Ovih dana je menadžer Zlatana Ibrahimovića, objelodanio da Berluskoni (predsjednik Italije i vlasnik Milana), smatra da Zlatan Ibrahimović na fudblskom tržištu vrijedi nevjerovatnu milijardu eura. Kako naša mega-zvijezda fudbala osvajila najveći vrh u fudbalu govori knjiga Zlatana Ibrahimovića ”Jag är Zlatan Ibrahimovic”, koja je objavljena u Švedskoj i koja je za samo jedan mjesec, prodata opet u nevjerovatnih milion primjeraka. Bh građani će ovu knjigu imati prilike ubrzo i na bosanskom da čitaju i to u prijevodu našeg poznatog književnika i profesora Šefke Kadrića. Potražili smo Kadića u Švedskoj i on nam je dao ekskluzivni intervju i prve prevedene redke iz te knjige.


Kadrić: Knjiga Zlatana Ibrahimovića je više od knjige, sam Zlatan je više od fudbalske zvijezde, on je simbol jednog pokreta, on je idol, junak dječije literature poput onih iz mog romana ”Farbanje neba”, jednostavno sam iz tih razloga, sve svoje druge obaveze gurnuo u stranu i organizovao posao prevođenja.

Šta je to posebno u ovoj knjizi?

Kadrić: Zlatan Ibrahimović je po socijalnoj karti (onoj porodičnoj, ali i izoliranosti u švedskom društvu) imao sve preduslove da postane dobar vođa bande u jednom predgrađu i da tu počne i završi svoju karijeru. On tu priču mijenja, umjesto da roditelji odgajaju i vaspitaju njega on počinje da odgaja njih. Umjesto da švedsko društvo, to u glavama i svjesti Bosanaca idealizovano, obećano društvo, njega integriše, on pokušava integrisati cijelu Švedsku, dajući riječ onima koji je nikad ne bi dobili, segregiranima, iskorištavanima, diskriminiranima. Zlatan nam u knjizi nudi i novu sliku i o strancima I o samim Šveđanima. Činjenica da je knjiga prodana u milion primjeraka (dodajmo tome i broj audio slušanja ili višestrukih čitanja) samo za sebe govori o vrijednosti te knjige.

Obećali ste nam nesto eksluzivno za čitaoce Avaza.  

Kadrić: Ne bi trebalo, ali ti si moj prijatelj i samo za tebe evo nečeg što podkrijepljuje ovu priču, o roditelju kao uzoru kog djeca oponašaju, ovdje se Zlatanov otac poslije niza pogrešaka u odgoju, presabira i napokon preuzima ulogu oca, zaštitnika uz kog i Zlatan uspjeva dobiti jednu od svojih bitaka. Ovdje je riječ o prvom profesionalnom ugovoru sa Ajaxom kojim zahvaljujući ocu, Zlatan dobija 10%, fantastičnu sumu od 8,5 miliona švedskih kruna za sebe. Podsjetimo da mu je negativac u priči upravo tu sumu pokušao uzeti, da ne kažem otuđiti.

Evo šta o tome, o ocu i sebi  u dva navrata u knjizi govori sam Zlatan.
Izvod iz knjige : Ja sam Zlatan Ibrahimović


”U djetinjstvu sam naučio da se uglavnom snalazim sam jer nikog nije bilo oko mene, ali je i otac znao činiti nevjerovatne stvari. Ipak nije bio kao ostali očevi koje sam viđao. On nije gledao moje utakmice niti me je bodrio u školi. On je imao svoje pijanke, svoj rat i svoju jugo-muziku. Sad nisam vjerovao svojim očima. Onaj čiko sa kosom složenom u dugi rep na glavi, bio je stvarno on, moj otac. Došao je da me gleda a ja sam bio iznenađen. Bojao sam se da sanjam i počeo sam da igram luđačkom snagom: Jebo te, ćale je ovdje! To nije normalno. Gledaj!, htio sam da vrisnem. Pazi ovo! Dobro gledaj! Tvoj sin je najbolji fudbaler na svijetu!

Mislim da mi je to jedan od najdražih trenutaka u životu. Kunem se. Pridobio sam ga. Daleko od toga da nije bio uz mene i prije, da je zatrebalo doletio bi on brzo kao panter. Sad je to bilo nešto drugo, novo....


Nisam imao jasan uvid na visine plata i otišao sam kod oca da mu ponosno pokažem ugovor. On nije bio jednako impresioniran kao ja. Bio je drugačiji sada. Bio je moja najveća angažirana potpora i sad umjesto da se zarovi u svoj rat ili šta drugo, sjedio je po cijeli dan, tražio i čitao paragrafe o prodajama igrača stranim klubovima, zbog žega je odskakao od stolice.
”Dođavola!” vikao je.”Ne stoji ništa o tvojoj koristi, šta ćeš ti dobiti?”
”Koliko ću dobiti?”
”Trebalo bi biti deset posto od cijene prelaska, ako te prodaju. U protivnom je to iskorištavanje”, mislio sam na to da bih rado uzeo deset ili dvadeset posto. Ali nisam znao kako bi mi mogli progurati sve to? Da je to pitanje bilo otvoreno valjda bi Hasse Borg rekao nešto o tome, zar ne?
Ipak sam ga pitao. Nisam htio da se ušutim tako lahko. ”Hasse” obratio sam mu se. ”Zar ja neću dobiti procenat ako budem prodat?” Naravno nisam ni očekivao drugačiji odgovor od ovog: ”Sorry decko, ne funkcioniše to tako!”

Ispričao sam tati o razgovoru. Predpostavljao sam da će odustati. Ako nešto ne funkcionise, onda ne funkcionise. Moj tata, on nije mislio tako! Poludio je i tražio Hasse Borgov broj telefona. Zvao ga je jednom, dva, tri puta, sve dok ga nije našao i nije se zadovoljio sa NE za razgovor. Zahtijevao je sastanak i dogovorili su se da se sretnemo sa njim sutra u deset sati u njegovoj kancelariji, ostalo možete da zamislite.

Bio sam nervozan. Otac je otac, i bio sam zabrinut da ne plane, podivlja i iskreno govoreći nije djelovao ni smireno a ni uravnotezeno. Brzo je planuo i počeo da viče i udara šakom od sto:
”Je li moj sin konj?”
”Nee, naravno da nije konj”, tvrdio je Hasse Borg.
”Zašto se onda tako ophodite prema njemu kao da jeste?”
”Mi se ne ophodimo….”
I tako su se svađali dok im na kraju tata nije fino objasnio da Malmo FF od mene neće vidjeti više ništa. Po njegovom, ja ne bih igrao ni sekundu više ako se ugovor ne napiše ponovo i onda je Hasse Borg problijedio i malo se ušutio a meni je iskreno bilo sve puno jasnije.

Sa mojim tatom se nije igrati, ne, ne! On je lav i tako smo dobili i onih deset posto da se napiše u ugovoru, što je značilo jako mnogo. Skidam kapu tati zbog toga a cijeli događaj bi se mogao uzeti kao jedna lekcija dobra za razmišljanje".

Bisera Suljić-Boškailo
 
Trackback
RSS 2.0