sevko

"U zanosu", ulje, 80 x 100 Š. Kadrić

Jagoda Iličić

Moje tijelo
moj dah
moje misli
poput neke bujice
u tijesnom koritu
ulijevaju se u
tvoje tijelo
tvoj dah
tvoje misli.
Kako ćemo se razmrsiti?


Jutrom, obučena u tvoj zagrljaj
posežem za prvim zalogajem
dijelimo osmijeh
pečeš mi uštipke, miješaš cedevitu
vežem ti kravatu,
slažem izgužvano smokvino lišće.
Hoćemo li se zasititi?

Volim te!
-kažeš dok gledaš kako
moja sjenka odmiče ulicom.
Volim te!
kažem dok kupujem kartu
a onda ti dolazim u susret
na svakom trgu
i ti mi se osmjehuješ
iz košnice uzavrelog grada
Uzmi me!-kažeš
Uzmi me-kažem.
I vodimo ljubav kradom
dok kupujemo povrće i sir,
čitamo vijesti,
ćaskamo s prijateljima...

U tvom je pogledu plava ptica.
Hranim je malinama iz svog vrta,
dopušta mi da posudim njena krila
Hoćemo li joj pronaći gnijezdo,
treba li nam jedno drvo
kada je cijeli svijet
samo naš.