KAKO NAM SE DJECA OBLAČE U ŠKOLI?

 

Osvrt na tekst objavljen u Vijesti.ba

Š. Kadrić

Kapitsalistički fundamentalizam,  se bori protiv porodice, u ovoj fazi ona mu je smetnja da individualizira društvo i na njemu gradi potrošačko društvo pojedinaca. Okrenite se i pogledajte PC (personalni compjuter – računar), I-fon (mobilni telefon sa hiljade ugrađenih čuda koje mame pažnju vlasniku bezmalo 24 sata), FB- facebook čije konzumiranje je podignuto na nivo nove ovisnosti...

Kad hodite gradom (iako sela isčezavaju ali ni ona nisu pošteđena svega ovoga), gledajte svijet koji „sam sa sobom priča“. Živimo u svijetu gdje ljudi ne žele da žive trenutak u kom jesu na mjestu na kom jesu, sa ljudima sa kojim jesu, bježe negdje drugdje, nekom drugom, idu i pričaju. Oni što hode, hode sa slušalicama u ušima i pričaju, majka koja goni kolica sa djetetom priča sa nekim, koji nije tu, šoferi voze i pričaju, biciklisti voze i pričaju. Naprosto je nametnuta iluzija da trenutak, mjesto i ljudi koji nas okužuju nisu pravo društvo, „oni tamo“ sa kojim pričamo to jesu, problem je što i „oni tamo“ nisu tamo, već pričaju sa nama koji nismo ni tamo ni ovamo.

Porodica u svom funkcionisanju dijeli stvari, gradi sopstveni autoritet i pravila igre. Takva porodica ne odgovara kapitalističkom fundamentalizmu jer u jednu porodicu ne može prodati 2-3-4 stanova, 2-3-4 TV-a, 2-3-4 automobila, 2-3-4 kompjutara i ako može, ali porodica je čuvar duše koja se otima izazovu uticaja reklame, individualnih ataka na našu seksualnost, nametanja idola, svođenja naše političke ličnosti na glasanje, seksualnosti na konzumiranje, smisao rada na potrošnju, kupovanje, kupovanje...

Porodica je definitivno pred slomom, brakovi rijetki odolijevanju izazovima „individualnih sloboda i mogućnosti“. U Švedskoj samo pola brakova uspije, malo ćete gdje naći dvoje djece od istih roditelja, djece koja odrastaju uz oba roditelja.

Gledam primamljivu ponudu na internetu, svakako bez ikakve zaštite za mlađe korisnike interneta: „Zašto plaćati sex, kad ga možete imati besplatno još večeras?“ na slici je nesakrtiven lik „samohrane majke“ koja treba sex i traži partnera. Skoro sam bio kod prijateljice koja mi je i praktično prezentirala tu priču mamljenja partnera preko interneta. Cijelo bogatstvo je investirala u estetske zahvate na tijelu, zatim je kupila ratnu opremu za mamljenje mužjaka i pofalila se da je taj mjesec uspjela jednog namamiti nekoliko sati i na kraju joj je pobjegao.

Zašto to spominjem u ovom kontekstu?

Zato što se iluzija slobode pretvorila u svoju suprotnost. Srednjovječna žena je napustila brak, razorila porodicu (svakako ovdje ne sudim, ko je krivac ona ili partner) i uz estetske i tehničke detalje krenula u lov na partnera kako kaže „tražeći ljubav“. Laž, ovdje od ljubavi nema ništa osim iluzije. Kapitalističko poentiranje jeste u tome, da je ona kupila stan, bivši muž kupio stan, ona auto, on auto, ona se zadužila, on se zadužio, djeca rastjerana po svijetu sa snažnim uzorom kako živjeti život, kako cijeniti brak. Ljubav je ovdje iluzija, teret.

Vraćamo se temi: Ko odgaja djecu?

Istraživanja govore, da su to sve manje porodice. Isto istraživanje govori da je i škola sve manje ustanova koja obrazuje djecu, odgoja se i onako davno odrekla. Crkva to nikad nije ni činila, gušeći se u sopstvenom razvratu, dogmi, lažnom celibatu, kod muslimana poligamiji. Kapitalistički fundamentalizam naprosto ne voli i ne treba pametne ljude, jake ličnosti, treba ovisnike o njemu (kapitlizmu podignutom na nivo svetosti). Treba one koji izjutra kad ustanu ne žele u ogledalu vidjeti sebe već onoga koga im je potrošačka mašinerija odredila da mogu vidjeti. Jasno ga je nacrtala, pokazala, kako izgleda, šta oblači, kako se ponaša, sve.

Ukoliko roditelji nisu odoljeli tom izazovu, ukoliko nastavnici nisu odoljeli tom izazovu, ukoliko društveni autoriteti to prestaju biti a postaju simboli razvrata, nemorala (Sanaderi, bosanski parlamentarci, skoro bez izuzetka), šta to mi očekujemo od djece, koja su samo slika i prilika svijeta odraslih.

Ovdje recepte izbavljenja ne nudim, u knjigama koje pišem i koje sam napisao, ništa drugo i ne tražim.

 

Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0