Cvijet na proplanku od snova
Sjećanje na Nisveta
Cvijet na proplanku od snova
Nisvet Džanko zaklopio oči,
Piše jedan iz iste ulice
Odćutivši umjesto jecaja
Pozivajući u povorku tihu.
Vrijeme nas je poratno skupilo
kod Ajdina u hladu trešanja,
Kadrići, Ahmići, Babići, Rizvanovići pa Džanke,
Tu nam kuće očevi dizali, nižući ih u nisku šarenu.
Hašlame, katmeri i ruže crvene
Avlijama miris prosipale
Majke djecu u cvijeću rađale
Sto mirisa majkama najdražih.
Dina, Kike, Samra, Ćina, Mirsa,
Sosa, Reva, Sida, Nisko, Hari...
Punila imena novi papir bijeli
Rodile su majke, jedan razred cijeli
Košulje im od snova isplele
Igla bila od srca bašlija
Predivo im ljubav u njedrima
Bojile ih ružinom rumeni
Nisvet svoju košulju od ruža
Od avlije daleko odnio
Nosio je kao amajliju
Nosio je da ga upamtimo
Po ljepoti i osmjehu blagu
Po košulji od snova pletenoj
Odnio je u cvijetnu livadu
Na proplanak od snova do snova.
Ševko Kadrić, 31 maj 2012
www.sevko.se
