sevko

Š. Kadrić

 

Nema prošlosti ni budućnosti nema,
Ima  trenutak u kom jesmo i kojim tečemo.

Zagrli me,
zaboravi breme što na duši nosiš,
trenutke koji su prošli,
saputnike koji su nestali,
neispunjene želje,
nedosanjane snove.

Zagrli me,
Ne čekaj princa na bijelu konju,
S`  buketom cvijeća i burmom u ruci
Kućom iz snova i svatova trista.

Zagrli me,
Ja sam tu, i knjige neispisane,
slike nedovršene,
ruke farbom umazane,
i flaša vina tek otvorena.

Zagrli me,  
potecimo  trenutkom u kom jesmo.
Rijekom nedovršenih stihova,
Do mora na velikom platnu razapeta
Budimo ostrvo jedno drugom