ZAVODLJIVA MOĆ KAPITALA

 

Ševko Kadrić

 

 

Uz 20 godina od objavljivanja moje knjige «Pred ekološkim izazovo

 

Da li ste bili zatečeni činjenicom da su od prošlih izbora u Bosni i Hercegovini do ovih, tada vodeće političke stranke ispunile samo 6% od onog što su obećali biračima, cijelih 94% su ih slagale.

Jeste li se pitali zašto se Amerikanci nisu bunili kad ih je Džordž Buš mlađi prevario (slagao) na izborima i poveo u dva agresivna rata (Afganisan i Irak), ali i zavadio sa skoro cijelim svijetom, kad im je omogućio da troše 5X više nego što objektivno mogu da se zaduže?

 

Odgovor je jednostavan ovi Amerikanci nisu oni iz vremena Džordža Wašingtona koji su ga slijedili jer nije dopuštao laži. Ovi Amerikanci (isto kao i Bosanci) ne biraju predsjednike da bi im govorili istine već naprotiv da bi ih obmanjivali (lagali). Amerikancima više odgovara predsjednik koji će im govoriti da mogu i više imati nego što imaju, nego onaj koji će im reći da i to što imaju je previše i da je cijenu njihova bogatstva krvlju platio neko drugi. Tu se Amerikanac nipočem ne razlikuje od Bosanca. Tu je i odgovor zašto i svaka pomisao o revidiranju Deytosnkog sporazuma ne prolazi jer postoji opasnost da se izgube privilegije ostvarene agresijom pa i genocidom. Tu je odgovor i zašto ne prolazi ni jedan pokušaj vraćanja nezakonito stečene imovine (privatizacija, ratni plijen) već se u horu pjeva «Ko je jamio jamio» i «Hoćemo da popišemo imovinu i prebrojimo naše i vaše» (čitaj legalizujemo pljačku i zločin). Tu je odgovor zašto političari koji govore istinu nemaju većeg uspjeha u narodu, narod jednostavno vapi za lažovima, onima koji će i njihove laži pretvarati u istine, kriminal u čestitost, poraze u pobjede.

 

Jeste li nekad sreli nekog moćnika koji vam je rekao da je i previše bogat i da se mora posvetiti jednostavnim i prirodnim stvarima? Jeste, ali onoga kog je bolest za postelju vezala i prirodan život i zdravlja mu se čine kao spasenje, ali samo dok ozdravi, ako ozdravi. Koliko puta vam je supruga ili neko iz porodice došao kući sa torbama punih nepotrebnih stvari. Kad pitate šta je to, ne odgovaraju ni šta je ni zašto će im, već da je bilo mnogo skuplje nego su platili. Moć posjedovanja stvari je đavolje zavodljiva ali ima i svoju cijenu.

 

Naprosto kapitalistička potrošačka svijest je zavodljiva i daje šansu najvećem broju članova društva da ostvare svoje iluzije o materijalnom prestižu. Princip su Marks i Engels davno opisali u Kapitalu, jednostavno prisvajanjem viška rada drugih, stim što su za sva vremena otklonjene mogućnosti revolucija a najmanje proleterskih. Proleteri su prošlost, pomoću kredita i socijalnih programa su sami postali taoci kapitalističke pomame i čuvari kapitalizma i političkih laži o problemu negdje drugdje, kod nekog drugog o zavjeri moćnika.

 

Kapitalizam i potrošački mentalitet od kog čovječanstvo danas boluje možemo simbolično objasniti pomoću duha i boce. Zli duh je zatvoren u boci, ali nas nagovara i mami da ga pustimo pa će nam ispuniti nekoliko želja. Čak nas ne treba ni nagovarati, naša radoznalost i hazarderstvo nas dovedu u situaciju da probamo, kušamo zabranjeno voće i puštamo ga. Čim se zli duh dočepa slobode mami nas da kupujemo iluzije nove mladosti i ljepote, simbola moći i uspjeha, nudi nam kredite dok nas ne zavede. Budimo se kad je već kasno, kad smo mi u boci a zli duh nam se iznad nje smijuri i ruga. Kao čep na boci su krediti, nerjetko kriminal, laži kojim smo namamljeni, uspjeh kojim smo kupili nekog novog sebe a izgubili sve.

 

Bosanci (vjerovatno i svi bivši Jugosloveni) se mogu okrenuti oko sebe i vidjeti šta im je kapitalizam donio, razorenu i opljačkanu zemlju, šaku nacionalkapitalista koji su im opljačkali prošlost, sadašnjost ali i budućnost, svakako uz milozvočne laži o ugroženosti i superiornosti naroda, kroz privatizaciju i odbranu vjerskog i nacionalnog ponosa.

 

U onom trenutku kad kriminalcima i lažovima neko budan prozrije prevaru i kriminal, po pravilu bježe u susjedne zemlje ili u nove političke partije u kojima stiču imunitet i izbjegavaju odgovornost. (Jelavić, Lijanovići, Čović, Dodik, Đokić, Radončić...)  Dio te priče su svakako i međunarodne birokrate koje u Bosni na nesreći i gluposti Bosanaca dobro zarađuju, praveći neku svoju kapitalističku iluziju o moći i premoći.

 

A narod? Narod je  i onaj koji sluša njihove laži i onaj koji glasa za njih, ali i onaj koji je u onoj flaši u kojoj je nekad bio zli duh, dobro začepljen kreditima, strahom da može biti i gore. Ni tu nema razlike između Bosanaca i Amerikanaca, samo kad su američki lopovi opljačkali i pobili druge (Indijance, Vijetnamce, Iračane...) ogradili su svoj prostor i uspostavili čelični red u kom njihovi potomci mogu u miru i iluziji pravičnosti trošiti stečeno ne vodeći računa o prirodnoj ravnoteži koja im klimatskim promjenama i svim onim što nazivamo strahotom neodrživa razvoja, vraća i naplaćuje cijenu zavodljivog potrošačkog kapitalizma. Nova generacija koja je dnevno 5-7 sati konzument (žrtva) tih iluzija kroz internet, mobilni telefon i TV će najmanje nastojati da lomi taj, sad i «svoj» svijet.

 

«Destrukcija uvijek nudi zavodljiviju priču od savršenstva i prirodnosti», što bi rekao Mirko Kovač.


 

 


Kommentarer

Kommentera inlägget här:

Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback
RSS 2.0